STEPENICE DO SREĆE
Što ako je sreća daleko
Dan ili dva hoda
Ili je možda zasjela u fotelju
Tvomu oku skrita
Omahnula rukom na tvoju želju
Gdje su te stepenice do sreća
Netko se glasno zapita
Onda mu se učini
Kako ga za ruku drži
Pa ga pusti
Uzdahne
Ah, da sam bio brži
I kao da je pobjegla
Kroz uske tunele noći
U dvojbi je
Oh, mogao bih za njom poći
Onda mu se sreća javi
Tu sam kraj tebe, u tebi
Ali, u tvom srcu i glavi
Za mene mjesta ne bi
MILJENKA KOŠTRO
