Nakon što je proljetos u Brazilu osvojio pojas, a potom u rujnu prvi put obranio svoj naslov teškaškog šampiona UFC organizacije, američki Hrvat Stipe Miočić prvi je put u Hrvatsku došao kao svjetski prvak.
Prije toga bio je triput, ali tada kao netko tko tek sniva o uspinjanju na svjetski vrh.
Redu nigdje nije bilo kraja
U ljeto 2014. došao je prvi put i obišao maminu rodbinu u Cetingradu i očevu u Rtini kod Zadra. U ožujku 2015. došao je radi sparinga s Cro Copom, a nakon toga se jednom zaletio u Zagreb na nekom proputovanju, na samo nekoliko sati.
U sva tri navrata kazao nam je kako će baš on jednog dana biti svjetski prvak. Ne znam koliko sam mu tada vjerovao, no on jest vjerovao u ono što govori, donosi Večernji.hr.
“Nije to bila samo priča da sebe potičem i motiviram jer tada doista jesam vjerovao da moje vrijeme dolazi i da ću biti svjetski prvak”.
No zato nije vjerovao da će ga dočekati ovoliko poklonika.
Rekli su mi da se sa mnom slikalo oko 700 ljudi, uglavnom mlađih osoba. To je bilo ludo. Gledao sam taj red kojem nigdje nije bilo kraja. Štoviše, činio mi se sve duži i duži”.
No ni u jednom trenutku nije signalizirao ljudima iz UFC-a (Vicky Coghlan) ni ljudima koji rade za UFC (Kristina Špionjak) da je umoran i da mu je dosta svega. Štoviše, to nije pokazivao ni fanovima od kojih je svakog dočekao s osmjehom, čvrstim stiskom ruke, zagrljajem, a neke je i izljubio.
“Nisam htio nikoga razočarati. Dva i pol sata u mom životu nisu puno, a čini mi se da je svim tim ljudima to puno značilo. Uostalom, i ja sam bio sretan. Blagoslovljen sam da imam takvu podršku u Hrvatskoj. Hrvati su divni ljudi”.
S obzirom na to da je sutradan s medijima proveo više od sedam sati, nekako nam se čini da je taj njegov “stoicizam” posljedica tog američkog sportskog odgoja i njegovanja odnosa s navijačima i medijima.
“Možda to jest tako, no najviše je to ipak utjecaj moje majke Kathy. Ona mi je stalno govorila da moram poštovati sve ljude, a posebice one koji mene poštuju. Zato ja svoje poklonike poštujem koliko i oni mene”.
Stipu Miočića iznimno poštuju i neki slavni hrvatski sportaši, a njegov je najveći fan nogometaš Juventusa Mario Mandžukić koji je svojedobno privatnim zrakoplovom znao doći na Cro Copove borbe u Zagrebu.
“S Mandžukićem puno komuniciram na Twitteru. On mi je poslao puno opreme hrvatske reprezentacije pa sam ja njemu uzvratio svojom opremom. Kada sam bio u Zagrebu, na zajedničkim pripremama s Cro Copom, nabavio mi je ulaznice za utakmicu reprezentacije, a tada sam se slikao i s Modrićem i Rakitićem. To su sjajni momci”.
Otkako se upoznao s najboljim našim nogometašima, Stipe još pozornije prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
“Gledam na televiziji, kad god stignem. Moram priznati da mi je jako teško bilo gledati utakmicu protiv Portugala na Europskom prvenstvu. To mi je slomilo srce. No dogodio im se loš dan, baš kao i meni protiv Struvea kada sam bio nokautiran. Ali uzdignut će se oni”.
Nakon što je u svom rodnom Clevelandu obranio naslov, Stipe je otišao u jedan noćni klub proslaviti pobjedu s tamošnjim Hrvatima.
“Nisam to očekivao, no bilo je ludo. Pjevale su se hrvatske pjesme, ali i hrvatska himna. Bio sam samo 20 minuta, no bilo je nezaboravno vidjeti sve te majice s crvenim kockicama”.
A njih je bilo jako puno i na tribinama dvorane u kojoj je Stipe te večeri obranio svoj naslov prvaka. Kakav je to bio osjećaj?
“Nevjerojatan. Bilo je to nešto fenomenalno. Nemam riječi kojima bih to opisao. Osjetiti takvu podršku izniman je osjećaj”.
Poseban je osjećaj i primiti čestitke od svjetskih celebrityja poput Johna Travolte i Lady Gage.
“Sreli smo se na jednoj od utakmica bejzbolskog finala. Oboje su na mene ostavili sjajan dojam”.
Kad se već dotaknuo bejzbola, nismo mogli izbjeći da mu malo ne “posolimo” navijačku ranu zbog poraza Cleveland Indiansa u sedmoj utakmici finala protiv Chicago Cubsa.
“Ja sam veliki navijač Indiansa, jer sam i sam u mladosti igrao bejzbol, i boli me taj poraz na korak do šampionske slave. Počeo sam gledati utakmicu, ali sam bio preumoran da je gledam do kraja. Zaspao sam kada su Cubsi vodili sa 7:3, a ujutro sam se probudio sav u panici i vidio da smo izgubili sa 7:8. Bio sam još nesretniji jer smo se vratili u igru i izgubili”.
Dakle, neće se u pet mjeseci dogoditi i druga šampionska parada ulicama Clevelanda, a u onoj u lipnju Stipe je neizmjerno uživao. Bio je specijalni gost NBA prvaka Cavsa.
“To je nešto što nikad neću zaboraviti. Na ulicama Clevelanda bilo je 1,3 milijuna ljudi. Ludo i nezaboravno”.
Ono što Stipe nikad ne zaboravlja jest i njegovo hrvatsko podrijetlo.
“Tako su me odgojili majka i otac. Ugradili su to u moj odgoj. Volim to što sam Hrvat. Nema puno ljudi kao što smo mi Hrvati”.
Za takvo što, ističe on, velike zasluge pripadaju njegovoj majci.
“Ona je posebna osoba. Naučila me da ništa ne dolazi samo po sebi, bez velikog rada. Podučila me da nikad ne smijem posustati”.
U jednom intervjuu Stipe je naglasio da je mama sjajna žena koja će vam začas isprašiti tur.
“Ona je zvijer. I mene je više puta isprašila kada bih to zaslužio. No ona je sjajna majka i ja sam sretan što je imam”.
Dolazak u Zagreb bio je prilika da se ponovno vidi s ocem Bojanom koji sada živi u Austriji. Bez obzira na to što su mu se roditelji rano rastali, i on je bio uključen u njegovo odrastanje.
Baka je navijački agresivna
“Kada sam išao u školu, preko tjedna sam bio kod mame, a preko vikenda s tatom koji bi me vodio na utakmice ili druge oblike zabave”.
Osoba koja je utjecala na njegov razvoj bila je i baka po majci.
“Premda su joj 84 godine, baka je nevjerojatno vitalna. Za vrijeme moje posljednje borbe sjedila je u prvom redu i bila je navijački agresivna. Čak je bila i na after partyju, no pila je samo Sprite”.
Od svih članova obitelji jedino mama ne dolazi na njegove borbe.
“Ona obično ode izvan grada, u naš ljetnikovac, pa čeka da je nazovem. A ja je uvijek nazovem, bez obzira na ishod borbe, da se osobno uvjeri da sam dobro”.
Svojedobno je Stipe nosio gaćice s kockicama, ali ih više ne nosi jer sada svi moraju nositi Reebokove gaćice.
“Sjećam se da me nazvao moj prijatelj iz Columbusa, grada u Ohiju, da mi kaže da se tamo može kupiti gaćice s kockicama. Rekao sam mu da ih odmah uzme pa sam ih nosio od svoje druge amaterske borbe, sve dok nisu došle sponzorske obveze. Tko zna, možda nagovorim Reebok da mi napravi takve gaćice”.
U međuvremenu si je na desnom ristu dao istetovirati hrvatski grb.
“To sam stavio nakon borbe s Royem Nelsonom. Pitao sam oca koji je grb dobar, a on je rekao da uzmem stari. Istetovirao sam ja i stari obiteljski grb Miočića čiju sam sliku dobio kada sam posjetio Rtinu”.
Žao mu je što ovaj put nije imao vremena zaletjeti se u Cetingrad i Rtinu kod Zadra.
“Svakako ću to morati isplanirati za sljedeće ljeto. Svojoj supruzi Ryan želim pokazati ovu lijepu zemlju i ona se već sada tome raduje. Pokušat ću tada dovesti i majku i odvesti je u njen Cetingrad gdje sam prošli put jako dobro jeo i sve to zalio šljivovicom. U Rtini sam pak jeo sjajnu janjetinu i boćao s mještanima”.
Stipin otac Bojan neprestano sanjari o tome kako će se njegov sin jednog dana boriti u Hrvatskoj pri čemu, kao prizorište, preferira poljudski stadion.
“Svi bismo mi to voljeli, no nisam ja taj koji donosi odluke, već UFC. Tko zna, ako se dovoljno zadržim na vrhu, što i planiram, možda ih jednog dana počnem nagovarati jer ovdje je doista jako puno poklonika slobodne borbe”.
Osim hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Stipu Miočića poželjeli su upoznati i hrvatski vatrogasci jer on je uzor svim vatrogascima na svijetu. Premda je već zaradio svoj prvi milijun USD, ne misli prestati raditi.
“Nikad neću prestati jer to volim raditi i jer sam uložio puno vremena u školovanje. Uostalom, nema boljeg osjećaja nego kada nekome pomognete, a pogotovo kada nekoga vratite u život. Imao sam sreće pa sam imao samo jedan takav slučaj, no sve što smo poduzeli upalilo je. Spasiti nekome život puno je bolji osjećaj nego pobijediti u kavezu”.
Stipe ne misli tako skoro završiti karijeru.
“Želim još dugo pobjeđivati, zaraditi puno novca i učiniti sve oko sebe sretnima, a onda sretan otići u mirovinu. Želim otići kao nepobijeđeni prvak”.
Za razliku od ožujka 2014. kada se u Cro Copovoj privatnoj dvorani na Zelenoj magistrali ozbiljno treniralo, ovaj susret u kavezu Cro Copa (42) i Stipe Miočića (34) bio je više promotivnog tipa.
Ovo je bilo samo za medije. Budući da od rujna i obrane naslova nisam trenirao punom snagom, nisam u formi pa bi me Mirko razbio. Uostalom, on je u formi, sprema se za borbu”.
Svjetski prvak nije iznenađen što se osam godina stariji Mirko još uvijek uspješno bori, ovaj put u novoj japanskoj organizaciji.
“Ne čudi me to jer znam kako žestoko on trenira i koliko je još uvijek dobar borac. Trenirao sam s njim i znam kako snažno udara, i rukama i nogama”.
Priznaje da je i on bio osjetio razornu snagu Cro Copova high-kicka nakon čega je čak išao i na snimanje glave.
“Za vrijeme našeg sparinga pogodio me i ja sam pao na stražnjicu. Nije mi bilo nimalo zabavno. Zapravo, bilo je užasno”.
Njih dvojica su drugačiji tip boraca.
“Ja sam više boksač, a on je kik-boksač. Ja sam nešto viši, stilovi su nam različiti, no obojica imamo istu ustrajnost i agresivnost”.
Je li Mirko doista bio borilački uzor aktualnom svjetskom prvaku?
“Da, 100 posto. Jako sam volio gledati ga kako se bori, a najbolja stvar je što sam ga imao priliku i upoznati”.
A upoznali su se prije dvije i pol godine.
“Kada sam se spremao za borbu s Markom Huntom, nazvao me Mirko i pitao bih li bio voljan doći i s njim sparirati. Došao sam i trenirali smo zajedno. On je sjajan tip”.
S obzirom na to da je obojicu proučavao još dok je bio anonimac, može li nam dati prognozu borbe između Cro Copa i Wanderleija Silve koja će se dogoditi krajem prosinca?
“O, Mirko će pobijediti. Tu nemam dvojbi”.
Zbog bolje forme ili…?
“Mirko je naprosto bolji borac. On je legenda
