Istraživači javnoga mnijenja, sociolozi, politolozi, pa i „obični“ ljudi nagađaju što će se dogoditi nakon izvanrednih izbora za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru koji će se održati u nedjelju.
Mudre se glave uglavnom slažu u nekoliko točaka. Tijesnu će relativnu pobjedu, vele, odnijeti tzv. Narodna koalicija Zorana Milanovića; malo će slabije proći Hrvatska demokratska zajednica Andreja Plenkovića s nestranačkim kandidatima i suradnicima iz drugih stranaka na pojedinim izbornim listama; MOST Bože Petrova osvojit će kao i prošli put ulogu jezička na tezulji među tzv. ljevičarima i tzv. desničarima, koji čine dva premoćna bloka. Vladu će sastaviti MOST i Narodna koalicija ili MOST i HDZ.
Sudeći po odjecima ove „personalizirane kampanje“, koja je Hrvatsku pretvorila u nekakvu nakaznu Ameriku, sva je prilika da će tako i biti.
Ipak, preuzetno je kategorički govoriti o budućnosti. Može se dogoditi da relativnu izbornu pobjedu odnese HDZ, da treći po snazi ne bude MOST, da ga potisne Živi zid ili koji drugi suparnik. Ima i drugih mogućnosti. Kako god male bile, ne treba smetnuti s uma da i one postoje.
Petrov naime postavlja HDZ-u i SDP-u sedam – što mudrih, što ludih – uvjeta za poslijeizbornu „suradnju“. Ne koaliciju, nego – suradnju! Kako izgleda MOST-ova suradnja, vidjeli smo u prošlih nekoliko mjeseci. A ni novi uvjeti nisu ništa novo. Oni su samo dio lanjskih zahtjeva što su ih bili prihvatili i Karamarko i Milanović, kada im je Petrov „vadio mast“ zahtijevajući i nestranačkog predsjednika vlade. Ali ti su uvjeti sada znatno stroži. O njima, veli Petrov, nema razgovora. Oni se moraju zakonodavno ispuniti u Saboru prije dogovora o sastavu vlade. A Sinčić? On bezuvjetno odbacuje sudjelovanje Živoga zida u izvršnoj vlasti. Ako dakle ni Milanović ni Plenković ne bi prihvatili Petrovljeve uvjete, nakon ovih bismo izvanrednih izbora opet išli na nove izvanredne izbore?! Tako prijeti politička logika Ivice Relkovića, koja nam je lani dobroćudno nudila trodijelnu („tripartitnu“) vlast MOST-a, HDZ-a i SDP-a – bez oporbe! U međuvremenu je ta politička logika znatno očvrsnula. Sada nam ona, ako ne budemo slušali Petrova, nakon izbora nudi – oporbu bez vlasti.
Ta ucjena već bi se u ponedjeljak mogla ispuhati. Ili bi se, premda je šepava, mogla ovako ili onako ostvariti. Kao što se ostvarila i lanjska, koja nije bila manje šepava. Ništa me od toga ne bi iznenadilo. Ali čudim se gledajući kako je Petrovljeva ucjena ušla duboko pod kožu svima rečenim istraživačima javnoga mnijenja, sociolozima i politolozima. Ta gospoda kao da žarko žele što nezgodniji razvoj događaja? Ako je tako, mogla bi ih obradovati naša mnogo veća narodna nevolja – tzv. Velika koalicija
Što naime priječi HDZ i Narodnu koaliciju (SDP, HNS, HSS, HSU) da sklope Veliku koaliciju?
Oba su kolektivna subjekta podjednako snošljiva. Iznutra i izvana. Eto, primjera radi, SDP je nakon gubitka prošlih izbora opet izabrao Milanovića za predsjednika, a HDZ je sebi ove godine plebiscitarno (s više od 90.000 glasova!) izabrao čak dva predsjednika, Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića; SDP sebe smatra središnjom partijom ljevice u Hrvatskoj, a HDZ sebe središnjom strankom hrvatske desnice; SDP i HDZ zajedno su sklopili saborski Savez za Europu i zajedno unakazili Ustav Republike Hrvatske kako bi Hrvatsku „zakonito“ uvalili u Europsku uniju; SDP i HDZ zajedno su se potpisima odrekli dijela ustavno „neotuđiva, nedjeljiva i neprenosiva“ državnog suvereniteta – u ime predsjednika Republike Ivo Josipović, u ime predsjednice Vlade Jadranka Kosor; HDZ i SDP i danas, u Europskoj uniji, njeguju krvavu uspomenu jugoslavenskoga komunističkog zatornika hrvatskoga naroda Josipa Broza Tita i zajedno priječe da se u hrvatskomu glavnom gradu podigne spomenik prvomu predsjedniku Republike Hrvatske Franji Tuđmanu; HDZ i SDP po potrebi se predstavljaju kao centrističke stranke.
Što ih, dakle, priječi da sklope tzv. Veliku koaliciju? Ništa. Treba im samo prijeka potreba, a nju bi im mogao priskrbiti ucjenjivač.
To imajmo na umu. I upitajmo se: Što će biti s nama nakon izbora? Bit će što i dosad, ako ne i gore. Jedini je lijek protiv propadanja izaći u nedjelju na izbore i glasovati po naputku što ga je u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu jasno izrekao sisački biskup Vlado Košić.
Benjamin Tolić
