Većina zainteresirane javnosti dojma je da (pre)veliki broj hrvatskih dužnosnika, onih koji plaću zarađuju u Sarajevu, naglo izgubi courage (koristim ovaj francuski pojam kako bi izbjegao svima razumljiv i za javno objavljivanje neprimjeren izraz) kada prođe kroz tunel Ivan. No, je li to doista tako ili je sve do percepcije koju generiraju mediji?
Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis
U prošlom tjednu održana je vrlo zanimljiva sjednica Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BIH kada je probošnjačka većina nadmoćno usvojila Izvješće o radu Federalne televizije. Legitimni hrvatski zastupnici iz kluba HDZ BiH – HNS očekivano su bili protiv, a što je puno bitnije konačno su se neki novi ljudi uspjeli etablirati kao stvarni zastupnici svoga naroda radeći posao za koji su plaćeni.
Ipak se kreće
Tako je Ivica Pavković, zastupnik HDZ-a BIH iz Posušja, u jednom danu uspio za svoj narod učiniti više nego što to neke njegove kolege urade za cijeli jedan četverogodišnji mandat.
On je postavio dva iznimno bitna zastupnička pitanja, u prvom je pozvao SIP BiH (Središnje izborno povjerenstvo) da se očituje hoće li oduzeti mandat „Hrvatu“ Edimu Fejziću koji je kupio 6 glasova za 100 KM, a kasnije s 319 glasova izaslanik u Klub Hrvata Doma naroda Federacije BIH posluživši se tako uputstvom SIP-a o načinu izbora izaslanika u domu naroda PFBiH (koje nije u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“). Postavljajući ovo pitanje, Pavković je naglasio da ga uopće ne bi postavljao da spomenuti je izaslanik izabran samo u županijsku skupštinu, ali s obzirom da je Fejzić uzurpirao poziciju koja pripada legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda u BIH zatražio je od SIP-a da ga izvijesti o koracima koje poduzima po tom pitanju.
Drugo pitanje ticalo se protuzakonitog i više puta opjevanog imenovanja veleposlanice BiH u Češkoj, srednjoškolke Martine Mlinarević, koju je na tu dužnost imenovalo Predsjedništvo BiH (na prijedlog drugog bošnjačkog člana Željka Komšića) prekršivši tako akt koje je Predsjedništvo BiH donijelo 2013. godine (upravo kada je „Komšokradica“ odrađivao svoj drugi mandat), a koji nalaže da veleposlanici BiH moraju imati visoku stručnu spremu.
U spomenutoj raspravi o Federalnoj televiziji Pavković je poentirao kazavši da FTV širi mržnju među narodima, a ispred svega hrvatskoga stavlja prefiks takozvanosti, dok im je i glazba uvodnih špica zastrašujuća.
Pavkoviću se u spomenutoj raspravi priključio i zastupnik Petar Galić (HDZ BiH) kazavši da FTV desetljećima proizvodi medijski sadržaj usmjeren protiv Hrvata u BiH i hrvatskih dužnosnika.
Džeba, Kožul…, ali bez medija NIŠTA
Uz Pavkovića i Galića, od aktivnijih hrvatskih izaslanika i zastupnika na državnoj i federalnoj razini, treba izdvojiti i Damira Džebu (izaslanik u federalnom Domu naroda) koji je u jednoj od prethodnih sjednica od FTV-a zatražio da Herceg-Bosnu ne naziva takozvanom. Nadalje, Predrag Kožul (zastupnik u ZD Parlamenta BiH) postavio je zastupničko pitanje ministrici vanjskih poslova Biseri Turković od koje traži pojašnjenje o načinu na koji je Mlinarević imenovana za veleposlanicu (jer ne posjeduje odgovarajuću stručnu spremu).
Za potrebe ovog komentara ne treba izdvajati više zastupnika i izaslanika, ali se treba detektirati jedan drugi problem koji je uzročno-posljedično vezan za nastupe „naših“ za sarajevskim govornicama. Problem je satkan od potkapacitiranosti hrvatskih medija u BiH, od kojih većina nema dovoljno ili financijskih ili ljudskih resursa da bi na adekvatan način popratili one rasprave i događanja koji se izravno tiču sviju nas.
Tko zna koliko je govora, inicijativa, zastupničkih pitanja (…) prošlo ispod radara hrvatskih medijima samo zbog toga što nisu imali i nemaju dovoljno kapaciteta da bi o tim događajima na pravi način izvjestili.
Televizija Herceg-Bosne počela je raditi dobre stvari s praćenjem sjednica različitih tijela u Sarajevu, ali sve se mora dići na višu razinu ukoliko se borba za jednakopravnost Hrvata (koja je teška, dugotrajna i neizvjesna) želi okončati s pozitivnim ishodom.
