Studenu, prekrasno izletničko mjesto, posjetio sam nešto prije nego je jaka bura razodjenula i ogoljela obližnja stabla, a ljepotu rane jeseni pospremila u sjećanja. Tišinu koja ovdje vlada povremeno remeti žubor izvora gdje voda klokoće u zdencu.
Jesen se ovdje potiho ušuljala ukrašavajući svojim koloritom obližnja stabla. Na obližnjoj klupi sjedim i promatram sve što ovdje diše. Vitke grane vrbe spustile se do zemlje kao da ju miluju dok lagani vjetrić leluja požutjelo lišće.
U obližnjoj vodi ogledava se jasika – raskošna ljepotica čije kose trepte na vjetru. Sva ustreptala kao da se nadmeće visinom i ljepotom svojih skuta kako bi opčarala svoju susjedu vrbu. Studena, jesen i tišina.
Bože Radoš/omolje.com
