Uvijek može gore – to nije pesimizam, nego hrvatska stvarnost. Nenadana odluka predsjednika vlade o razrješenju trojice MOST-ovih ministara začudila je sve, od vrha HDZ-a, SDP-a, ostalih stranaka do čelnika MOST-a i predsjednika Sabora Bože Petrova. Je li to dobar potez? Intuicija kaže – da – ali, kad se bolje promisli…
Ukoliko odbacimo scenarij novih parlamentarnih izbora (što ne bi bilo loše jer nam predstoje i lokalni), postavimo si sljedeće pitanje: koja je stranka, odnosno grupacija u Hrvatskom saboru politički desnije od MOST-a? Ni jedna, a koja je lijevije – sve!
Velik dio puka hrvatskoga smatra Plenkovićevo postavljanje dobrog djela ministara nevjerodostojnim, od Martine Dalić, preko Nine Obuljen do Pave Barišića. Veliki meštar Vladimir Šeks očito opet “drma” i putem Davora Božinovića postavlja kadrove i donosi političke odluke prema upitnom i nejasnom ključu.
Drago Prgomet je Šeksovo političko “maslo”, koji će u Zagrebu dobiti onoliko glasova koliko i HNS na državnoj razini. Zašto HDZ u Zagrebu nije podržao Bandića, što bi bilo politički oportuno, nego ide u kockanje koje može iskoristiti HNS-ova Anka Mrak Taritaš? Zašto u Rijeci HDZ-ov kandidat Kristijan Staničić ne će ući u drugi krug? Zašto će Kerum, a ne Krstulović Opara pobijediti u Splitu, odnosno zašto Ivana Šojat ne će pobijediti Ivicu Vrkića u Osijeku? Sve su to pitanja koja treba postaviti Andreju Plenkoviću, kao, formalno, čovjeku koji odlučuje. Velik je dio članova, ali i birača HDZ-a, svega je ovoga svjestan.
Imajući sve to nezadovoljstvo u vidu, smjena MOST-ovih ministara, obrazloženo vrlo suvislo i politički utemeljeno, možda ipak za cilj ima jačanje Plenkovićeva položaja unutar same stranke. Nikom normalnom ne pada na pamet stati u obranu Vlaha Orepića i Ante Šprlje – oni održavaju status quo postavljen od vlade Zorana Milanovića, ali i držanje na životu Dinka Cvitana. Uostalom, razlika između Orepića i Ostojića je, očito, samo u – brkovima.
Ipak, MOST je pokrenuo inicijativu bezrezervnog otvaranja arhiva, te je progurao zakon kojim se pravomoćno osuđenim onemogućuje kandidiranje na izborima. Vjerujemo da ovakav HDZ, ali i bilo koji drugi eventualni koalicijski partner, bio to HNS, HSS ili Milorad Pupovac – ne bi to učinili. Najlakše bi bilo da su stvari crno-bijele; onda bismo odabrali jedno i mirna Bosna. No, stvarnost je siva, a politička grupacija okupljena oko Bože Petrova je nešto najsivije što se ikada pojavilo na hrvatskoj političkoj sceni – sivije čak i od trenutnog HDZ-a. Možda je to ono što nazivaju političkim centrom.
Kad bi to bila ona vremena u kojima je HSP imao petnaestak zastupnika u Saboru, i da je Plenković potjerao MOST-ovce, računajući na potporu takvog HSP-a, odličan potez. Svi oduševljeni ovakvom Plenkovićevom odlukom zaboravljaju na mogućnost da predsjednik ili potpredsjednik Sabora postane Milorad Pupovac ili da Ivan Vrdoljak bude ministar energetike i zaštite okoliša! Dakle, možemo reći da je jadna ona zemlja u kojoj je MOST (uz ovakav HDZ) najdesnija politička opcija u Saboru, ali imamo to što imamo. Nevjerojatno je da je oduševljenoj većini prihvatljiviji Milorad Pupovac, ili orjunaško-kriminalni HNS, od MOST-a, koliko god iritantni bili…
Uzgred, u najmanju je ruku neobično što se sve ovo događa zbog ministra financija Zdravka Marića. Marić je postao ministar u Oreškovićevoj vladi, u Karamarkovu pokušaju preslagivanja je trebao čak biti predsjednik vlade, te je i u Plenkovićevoj vladi zadržao ministarsko mjesto. Dobro, to je pametan, obrazovan, stručan i sposoban čovjek. Svjetonazorski se baš i ne izjašnjava, tih je, gotovo povučen, nenametljiv – a cijelo vrijeme prisutan – nije čak ni član HDZ-a, a na čelu je najvažnijeg ministarstva. Ukoliko je teret za vladu zbog situacije u Agrokoru (možda je, možda nije), onda se ne čini oportuno radi njega sve ovo raditi.
Mijo Crnoja je otišao zbog barake, Karamrako zbog poznanstva s Josipom Petrovićem – najvažnije pravilo politike jest to da je svatko zamjenjiv!
Zaključno, Plenković je povukao odličan potez, ukoliko ga promatramo izolirano, ali sve su posljedice lijevije od (prema nekima) i suviše lijevog MOST-a. Zamislivši Pupovca koji trlja ruke nakon ovoga, potez predsjednika vlade se više ne čini odličnim; raspisivanje novih izbora je najbolje što se može dogoditi, no moramo čekati pa ćemo valjda i dočekati.
Mila Marušić
