Školovao sam se za učitelja joge u Indiji, preselio u vikendicu na selu u zapadnom Corku i sudjelovao u nekim pokorničkim hodočašćima u Lough Dergu. Ali nigdje drugdje nisam pronašao osjećaj mira, svjetlosti i ljubavi koji postoji u Međugorju.
‘Tijelo je mlatilo; trebalo je šest ljudi da kontroliraju njegovu nabijenu snagu. Mnoštvo se grozničavo molilo na talijanskom: “Santa Maria, prega per noi.” Te su mi se riječi do sada urezane u sjećanje. Otišao sam otvorenog uma u Međugorje, u Bosnu i Hercegovinu, gdje se Gospa u posljednje 32 godine ukazivala šestorici vidioca. Ali nisam očekivao da ću upoznati vraga.
Lutao sam Crkvom svetog Jakova, gdje milijuni hodočasnika nazoče prekrasnim misama i molitvama, kad sam naletio na egzorcizam. Gurnuo sam glavu kroz gužvu. Bila je to horor scena koju nikada neću zaboraviti.
Svećenik je bio nagnut nad Talijankom u dobi od 30 godina, čije je lice bilo iskrivljeno od bijesa. Usne su joj bile povučene unatrag dok je otkrivala zube, siktala, naprezala se, režala i grčila se. Svećenik je imao Bibliju u jednoj ruci, recitirajući svete spise.
Drugom je rukom svećenik u više navrata napravio djevojci znak križa na čelu. Drugi, mlađi svećenik davao je svetu vodu ženi piti.
Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj oči bile crne lokve. Ruke su joj bile kanđe u zraku, prsti su se izvili i bili spremni za ogrebotine. Prizor je bio tako groteskan i uznemirujući da su mnogi koji su bili tamo molili plakali.
Morao sam i sam proliti suze. Kao da se žele okupiti protiv ovog đavolskog neprijatelja, mnoštvo je stvorilo krug molitve, držeći se za ruke. Tamo sam se usred toga prestrašio, a opet zaintrigirao ovaj drevni ritual na djelu.
Demon iznutra siktao je i ključao svaki put kad je mnoštvo blagoslovilo ženu svetom vodom. Demon je izmjenjivao taj zastrašujući zvuk s uvredljivim proklinjanjem svojih mučitelja, svećenika, izgovarao je svoje njegovo đavolsko, svjetovno klokotanje.
Ženino se lice malo opustilo i pridružila se recitalu krunice s onima oko sebe. Napetost je lagano popustila. Svi smo se molili, doslovno, za njezino izbavljenje. “Prega per noi”, rekla je.
A onda su se, niotkuda, mišići vrata žene razvukli i napeli, gurajući joj glavu ravno u svećeničko lice, usne uvijene unatrag, ogoljene zube i pojavio se ovaj uskomešani, grozni smijeh kao da želi reći “prevario sam te”.
Čitavu sam stvar smatrao toliko uznemirujućom da sam se pitao što će biti s ovom ženom. Koliko bi trajao ovaj postupak? Nakon otprilike 30 minuta, demon se stišao, tijelo žene je klonulo, a svećenici su je smjestili u sjedeći položaj na obližnjoj klupi. Izgledala je omamljeno i zbunjeno, poput nekoga tko se onesvijestio. Iscrpljena, počela je plakati.
Među mnoštvom, jedan tinejdžer je bio toliko traumatiziran da je briznuo u plač. Ostali smo polako otišli, šokirani i duboko uznemireni onim što smo vidjeli.
Cijelu tu noć nisam mogao ukloniti te slike iz glave. Prisjetivši se vrištavog glasa, zadrhtala mi je kralježnica.
Mnogo se nagađalo da je Papa početkom prošloga tjedna izvršio egzorcizam nad dječakom u invalidskim kolicima, na Trgu svetog Petra. Možda je to bilo izbavljenje. Bilo koja vrsta blagoslova služi u svrhu tjeranja zla. Vatikan i Crkva ne rade javno ritual egzorcizma, da ne bi prestrašili vjernike i ne privukli još loših novinara.
Ali u Međugorju, gdje se Gospa dočekuje s poštovanjem svaki slučajevi posjedovanja i izbavljenja su česti.
“Gdje god je Gospa prisutna, tamo je i vrag”, kažu mi iskusni posjetitelji Međugorja. Demoni u hodočasnicima postaju bijesni zbog svete prisutnosti Isusa i Djevice Marije, kao da ne mogu podnijeti svetost.
Neki su oblici egzorcizma izravni, poput izbavljenja, možda od kronične ovisnosti ili drugog, oslabljujućeg ponašanja. Primjeri demonskog posjedovanja mogu biti izvučeni i dramatični i mogu trajati danima. Kad pitam što je osoba možda učinila da privuče demonsku najezdu, odgovori se razlikuju, ali okultno, kažu mi, posebno dozivanje duhovo, predstavlja značajnu opasnost. Ovo me tjera na ispovijed. Vjerujem u Boga i idem na misu. Molim se i živim dobar život, iako nisam uvijek uspješan.
Ali našavši se usred nečega tako uznemirujućeg mijenja čovjekovu perspektivu. Iskustvo paklenog gnjeva tog demona imalo je dubok učinak na mene.
Išao sam u Međugorje na jedan tjedan, a ostao tri. Prije toga putovao sam svijetom tražeći duhovnu istinu, boravio u hinduističkom ašramu u Nepalu, s budističkim redovnicima na Himalaji, i krpao izdašni etos islama na Bliskom Istoku i u Indoneziji.
Školovao sam se za učitelja joge u Indiji, preselio u vikendicu na selu u zapadnom Corku i sudjelovao u nekim pokorničkim hodočašćima u Lough Dergu.
Ali nigdje drugdje nisam pronašao osjećaj mira, svjetlosti i ljubavi koji postoji u Međugorju.
Svakog dana tamo sam ima čudesa; osobna čuda koja mijenjaju život. Slavi se katoličanstvo, sa svim njegovim sakramentima i svetim ritualima. Tisuće kleknu i mole se pred Presvetim sakramentom tijekom v ‘svetog sata’ u bazilici, ali ipak možete čuti pad igle, takva je razina pijeteta.
Ljudi budu dovedeni do suza, ponekad i snažnih jecaja, kad se shvati razumijevanje dugogodišnje boli i frustracije, što je prvi korak u zacjeljivanju.
Postao sam ovisnik o svetom satu u Međugorju, promatrajući braću i sestre, parove, prijatelje i obitelji kako se zaljubljeno grle kako se bližio istek tih 60 minuta. U svijetu prepunom laži i obmana, pronašao sam istinu u Međugorju.
A istina je da vrag postoji, samo jako dobro zna zavarati ljude da misle da ne postoji.’
Louise Roseingrave, Irska
