TAKT VJEČNOSTI
Izgaram u rasplamsaloj želji.
Trenuci misli toče.
Ogoljele strasti ,
svoj trenutak hoće.
Uranjaju nokte
u koktel samoće.
Razara tvoj dodir
oba pluća krila.
U trenutku šapta ,
busa se idila.
U prejakom pogledu
zadržavam sate.
Sve što obožavam,
vezano je za te.
Sve nijanse spoznaje
sad molim da shvate.
Ritam takta vječnosti
u tren da mi vrate
Tebe.
Jer ljubav se zoveš !
I nisi čežnja.
Kap si sretne zore,
što klizi po vratu.
Stih u mojoj pjesmi.
Osmijeh šapatu.
Mirna ti si voda,
kojoj dugo lutam.
Lijek si za dušu,
ispod ruba svile.
Blago bistre vode,
tvoje oči mile.
Plemeniti osjećaj
krvotoka težnje.
K tebi su hrlile,
sve moje čežnje.
Ti jedina riječ si
u mojoj pjesmi.
Prijeka potreba
sanjarske glave.
Očarana poželim
da se začaram.
I ostanem
tamo gdje
Ljubavi slave.
U srcu tvom!
I da naslonim
ljubavne prste,
na grudi čovjeku
“Maglenom”
Sad tu si.
I ljubav se zoveš.
I nisi čežnja.
Sudbinska si ljubav ,
moja neizbježna.
Autor -Ruža Rosi
