Rezultat u hrvatskom političkom korpusu je zasigurno izvjesniji. Očekuje se pobjeda Hrvatske demokratske zajednice, a jedina nepoznanica je rezultat izbora za člana Predsjedništva iz redova hrvatskog naroda. Jedan od kandidata je i Željko Komšić, no smatra se kako je sada bošnjačka ljevica znatno razjedinjenija te da bi se ipak mogla dogoditi pobjeda Dragana Čovića. Takvog stava je i dugogodišnji medijski djelatnik Milan Šutalo, koji je za Direktno rekao kako je Čovićeva pobjeda poprilično sigurna.

Izbori u susjednoj državi opterećeni su Izbornim zakonom

Najveći problem uoči izbora, ali bit će i nakon njih, pitanje je samog održavanja izbora. Izborni zakon u BiH opterećen je s dvjema presudama koje zahtijevaju hitnu promjenu samog zakonodavstva. Presuda Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga pokazala je kako se u izboru članova Predsjedništva BiH događa diskriminacija nekonstitutivnih naroda, a problem je naravno i u tome što jedan narod može u praksi birati člana Predsjedništva drugom narodu.

Apelacija Bože Ljubića Ustavnom sudu BiH potvrdila je kako je sporan i način izbora izaslanika za Dom naroda Federacije BiH. Tako se događa da Hrvati u Federaciji BiH ne mogu na pravi način zaštititi svoje vitalne nacionalne interese. Takav način izbora postavlja i pitanje u kojoj su mjeri Opći izbori u listopadu legitimni te prijeti li Bosni i Hercegovina institucionalna blokada?

O navedenim temama Rafael Jurčević s direktno.hr je razgovarao s mladim politologom, kolumnistom i stručnim voditeljem Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara Ivanom Pepićem. Mostarski institut u svojim redovima ima niz istaknutih bosanskohercegovačkih intelektualaca i javnih djelatnika, a prije samih izbora ponudio je svoje rješenje za reformu izbornog zakonodavstva. Nažalost, bošnjačke političke opcije nisu prijedlog uzele u razmatranje, nego su pokušale nametnuti svoje rješenje što je uspješno blokirano u federalnim institucijama.

Bosnu i Hercegovinu uskoro očekuju izbori, no sporne odredbe Izbornog zakona nisu promijenjene. Znači li to da su izbori nelegitimni? Jesu li nelegitimni u cijelosti ili su sporni samo u načinu izbora izaslanika u federalni Dom naroda te načinu izbora članova Predsjedništva BiH?

Po postojećem, osporenom izbornom zakonu, izbori se mogu održati, ali se rezultati izbora ne mogu provesti u cijelosti. Ustavni sud BiH je u predmetu “Ljubić” 1. prosinca 2016. ukinuo ključne diskriminatorne odredbe za imenovanje izaslanika u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, što znači da ne postoji važeće pravilo prema kojem će biti moguće formirati taj dom. Izaslanike u Dom naroda nominiraju zastupnici kantonalnih skupština. Bez tog doma je nemoguće imenovati potpredsjednike, predsjednika i Vladu FBiH. S obzirom da federalni Dom naroda imenuje izaslanike u Dom naroda Parlamentarne skupštine na državnoj razini, neće biti moguće formirati ni taj dom.

Na državnoj razini, Dom naroda i Zastupnički dom imaju iste ovlasti, što znači da bez konstituiranja Doma naroda neće biti moguće usvajati zakonske prijedloge Vijeća ministara i Predsjedništva BiH. Zemlji prijeti potpuna blokada, jer će biti nemoguće regularno usvajati budžet. Dakle, izbori za domove naroda neće biti mogući, a ako se neko rješenje nametne mimo za to predviđene parlamentarne i zakonske procedure, onda će u tom segmentu biti i nelegitimni i neustavni, jer Ustavni sud zahtijeva od državnog parlamenta donošenje novih odredbi Izbornog zakona.

Dijelovi Izbornog zakona koji su proglašeni neustavnima, davali su mogućnost biračima koji su se na popisu stanovništva deklarirali kao Bošnjaci da nesmetano biraju 12 od 17 izaslanika u srpski klub, šest od 17 izaslanika u hrvatski klub te pet od sedam izaslanika u Klub Ostalih. Takva kontrola klubova u Domu naroda omogućuje izbor izvršne vlasti u Federaciji BiH bez uzimanja u obzir rezultata izbora. Takva je praksa proglašena neustavnom. Ustavni sud u presudi “podsjeća da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa”te da samo “legitimnost predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje”.

Dodatna opasnost je mogućnost da izbori za članove Predsjedništva BiH budu nelegitimni. S obzirom na definiciju i ključno načelo “legitimnog političkog predstavljanja” koju je dao Ustavni sud odnosno vrhovni tumač Ustava BiH, isto vrijedi i za Predsjedništvo BiH. Član Predsjedništva BiH mora zastupati i predstavljati interese onih koji ga biraju. Izbor će biti nelegitiman ako pripadnici najvećeg konstitutivnog naroda, Bošnjaci, izaberu i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, kao što se to do sada već dva puta dogodilo s izborom Željka Komšića.

Uzimajući u obzir presudu u predmetu “Ljubić”, kao i sam Ustav BiH, sasvim je opravdano zaključiti da, ukoliko birači koji su se na posljednjem popisu stanovništva izjasnili kao Bošnjaci izaberu hrvatskog člana Predsjedništva, taj izbor će biti i neustavan. Napominjem kako postojeći Izborni zakon omogućuje i garantira Srbima da izaberu svoga legitimnog predstavnika, Bošnjacima također garantira izbor legitimnog predstavnika, a jedino se Hrvatima to ne garantira. Hrvati mogu izabrati svoga člana Predsjedništva BiH samo ako im Bošnjaci to dopuste. Dakle, postojeće sporno izborno pravilo garantira Srbima i Bošnjacima legitimno predstavljanje u Predsjedništvu BiH, a Hrvatima nudi tek mogućnost koja ovisi o bošnjačkoj izbornoj volji.

Kakva budućnost očekuje Bosnu i Hercegovinu nakon izbora? Hoće li doći do nove konstelacije snaga koje bi se mogle dogovoriti o promjenama izbornog zakonodavstva?

Više nego o promjeni konstelacije snaga, potrebno je razgovarati i konačno usvojiti načela od kojih treba započeti stvaranje temelja za promjenu izbornog zakona. Načela koja bi sve stranke i lideri morali usvojiti odnose se na prihvaćanje postojanja konstitutivnosti kao krovnog načela Ustava BiH, neupitne ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda, legitimno predstavljanje svih naroda i Ostalih. Ta načela nisu izmišljena, već su logičan slijed koji postoji u temeljima BiH i od kojih ne treba odstupati. Ona bi definitivno riješila uzroke svih glavnih političkih problema u BiH. Kad se oko tih načela postigne dogovor, sve ostalo postaje rješavanje tehničkih i proceduralnih pitanja. Toga bi morali biti svjesni i domaći i međunarodni akteri.

Vrlo sam skeptičan kad se na BiH želi aplicirati pojam nove konstelacije snaga. Opći izbori su dobar test, jer će oni pokazati kako će se strane ponašati prema rezultatima izbora. Ukoliko oni budu nelegitimni i ako dođe do odstupanja od istih u ime konačnog pronalaska dogovora oko zajedničkih temelja BiH, to je dobar korak za konačno definiranje opisanih načela i opći napredak. S druge strane, ako se rezultati priznaju i potraže načini da se nastavi s gaženjem konstitutivnosti i ravnopravnosti, što je nažalost izvjesnije, onda će to biti dokaz da brojčano najveći konstitutivni narod ne odstupa od svojih namjera pretvaranja Federacije BiH u bošnjački entitet.

 Postoji li strana kojoj nije u interesu da se učine promjene izbornog zakonodavstva? Blokiraju li se namjerno razni prijedlozi za rješavanje problema?

Strana koja je najviše profitirala od nakaradnog izbornog zakonodavstva nije spremna za promjenu, jer bi to značilo kraj preglasavanja u Federaciji BiH. Podsjetio bih da su do presude Ustavnog suda pravila omogućavala Bošnjacima da imaju apsolutnu kontrolu nad bošnjačkim klubom, srpskim klubom i klubom Ostalih, ali i dovoljnu kontrolu nad hrvatskim klubom u Domu naroda. To im omogućuje da nametnu predsjednika i Vladu Federacije BiH. Naime, dovoljna je jedna trećina izaslanika iz svakog nacionalnog kluba za izbor predsjednika i Vlade Federacije BiH.

Nametanje izaslanika i imenovanje izvršne vlasti, bez izborne volje Hrvata, Srba i Ostalih, mogla se dogoditi u svakom trenutku do presude Ustavnog suda 1. prosinca 2016. Na taj način Bošnjaci su dvaput kontrolirali vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata. Prvi put je došlo do toga 2000.-2003. godine, formiranjem “Alijanse za promjene”, nakaradne koalicije sklepane od deset stranaka. Tad su Hrvati koji su činili vlast osvojili manje od dva posto glasova, dok je tadašnja hrvatska opozicija dobila ukupno 18 posto glasova u Federaciji BiH, što predstavlja i više od apsolutne većine glasova Hrvata u Federaciji BiH. Slično je bilo i 2010.-2014. godine prilikom stvaranja koalicije “Platforma”, jer su neustavna pravila nesmetano dopustila Bošnjacima da biraju čak do šest od 17 izaslanika u hrvatski klub Doma naroda. Tako su hrvatski pobjednički kandidati bili isključeni iz formiranja federalne vlasti.

Često se predbacuje Hrvatima da je zahtjev koji se odnosi na legitimno predstavljanje zapravo retorika HDZ-a BiH. Taj je argument netočan i predstavlja mantru koja konstantno pridobiva veliku pozornost međunarodne zajednice i utjecajnih intelektualnih krugova. Gotovo sve multietničke i multinacionalne države suočile su se s činjenicom da većina ne smije nametati manjim skupinama svoje predstavnike. Belgija je od potpuno unitarne države iz 19. stoljeća postala funkcionalna federacija i jedna od utemeljiteljica Europske unije. Bošnjačke elite bi se trebale suočiti s tom činjenicom.

Ako ne dođe do toga onda bi posljedice mogle biti pogubne, kao u nekim drugim društvima. Primjerice, na Cipru je 1960. donesen ustav s konsocijacijskim načelima koja su omogućavala zajedničke institucije s podjelom moći između Turaka i Grka. Međutim, tri godine kasnije grčka je većina donijela jednostranu odluku kojom je ukinula ta načela. Grci su smatrali da im pripada sva vlast, jer su imali apsolutnu većinu. Došlo je do nepremostivih tenzija, Turci su oštro prosvjedovali i na kraju je otok podijeljen u dva dijela. Držim da bošnjačke elite slijede taj isti model te da od Federacije žele napraviti isključivo bošnjački entitet.

Po čemu se razlikuje prijedlog IDPI-a od bošnjačkog prijedloga koji je blokiran u federalnim institucijama? Na koji način bi poboljšao prava Hrvata te mislite li da bi se mogao implementirati?

IDPI je izradio prijedlog koji se temelji na načelima konstitutivnosti naroda, njihove jednakopravnosti, legitimnog predstavljanja te načela prema kojem svi mogu birati i biti birani u svim institucijama. Naš prijedlog nudi rješenje za presudu Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”, ali i presuda Europskog suda za ljudska prava “Sejdić-Finci”, “Pilav” i “Zornić”. Institut je mišljenja kako bi se svi prijedlozi trebali temeljiti na spomenutim načelima.

To nije slučaj s bošnjačkim prijedlogom u Parlamentu Federacije BiH. Sve su parlamentarne bošnjačke stranke – SDA, SDP BiH, DF i Naša stranka, uz potporu neparlamentarnih stranaka – podržale prijedlog o izmjeni broja mandata i izbornih jedinica federalnog parlamenta. Taj prijedlog, osim što povećava broj mandata u Zastupničkom domu federalnog parlamenta, de facto kopira odredbe Izbornog zakona za izbor Doma naroda koje su presudom Ustavnog suda BiH proglašene neustavnim. Dakle, radi se o eklatantnom primjeru kršenja Ustava BiH. Zakonodavstvo Federacije BiH je podložno državnom zakonodavstvu, što predlagači ne žele uzeti u obzir, jer žele nasilno provesti svoju viziju Federacije BiH.

Jesu li problemi u izbornom zakonodavstvu najveći ili jedini problem Hrvata u BiH? Bi li se položaj Hrvata u političkom i institucionalnom smislu znatno poboljšao u slučaju implementacije rješenja kojeg guraju hrvatske stranke?

Izborno zakonodavstvo je definitivno jedno od najvećih problema Hrvata u BiH. Ukoliko se donese zakon prema kojem nema nametanja predstavnika Hrvatima, omogućila bi se pluralizacija hrvatskog društva i šarolikost političkog spektra među Hrvatima. Istina je da postoji niz hrvatskih stranaka i koalicija u BiH. Na Općim izborima u listopadu bit će prisutne najmanje dvije koalicije koje će se natjecati za glasove Hrvata.

Prva misao koja prolazi kroz glavu prosječnog birača, ma koliko neki to htjeli negirati, jest strah o “podjeli glasova”. Taj strah tradicionalno koristi HDZ-u BiH, koji onda, svjesno ili nesvjesno, nema potrebu natjecati se predlažući bolje javne politike, programe i kadrove, kao što je to u demokracijama s uređenim izbornim pravilima. Tržišnim rječnikom, trenutno postoji jedan veliki monopolist koji odlučuje o cijenama. Tržište bi se poboljšalo kad bi bilo moguće natjecanje i drugih aktera, ali to će biti moguće tek kad se promjene izborna pravila. Vjerujem kako bi novo izborno zakonodavstvo povećalo političku snagu Hrvata u BiH, jer ne bi postojao strah od izbacivanja pobjednika iz institucija.

Nudi li hrvatska politika u BiH adekvatna rješenja za budućnost? Postoji li uopće jedinstvena hrvatska politika u BiH i kakav je položaj mladih hrvatskih intelektualaca u BiH? Postoji li prostor i za nove buduće inicijative i jačanje građanskog aktivizma?

Hrvatska politika u BiH konstantno poziva na rješavanje ključnih problema u BiH. Treba istaknuti proaktivan pristup Hrvatskog narodnog sabora (HNS), koji okuplja širok spektar hrvatskih stranaka u BiH. Neke od njih će na izborima u listopadu biti suprotstavljene jedne drugima, ali sve one nastoje pronaći najbolja rješenja za budućnost unutar postojećih zakonskih i ustavnih okvira. Nakon presude Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”, HNS je prvi predložio model novog Izbornog zakona BiH, ali prijedlog je odbačen u državnom parlamentu.

Vrijedi napomenuti da su hrvatski predstavnici uvijek, kako između ostalog stoji u zadnjem pismu javnosti HNS-a BiH, spremni za suradnju s bošnjačkom i međunarodnom zajednicom u izgradnji države i institucija. Ne postoji relevantna hrvatska opcija koja bi se tomu protivila. S druge strane, do međusobnog natjecanja među hrvatskim strankama dolazi zbog evidentnog zasićenja postojećom politikom i manjka rezultata u rješavanju svih spomenutih problema. Čini mi se kako mladi hrvatski intelektualci odlično razumiju aktualne političke probleme, ali se njihov glas često ne čuje dovoljno, uglavnom zbog odljeva mozgova i partitokracije koja je prisutna u svakoj pori podijeljenog društva u BiH.

Poskok.info  BPZ.BA