Hrvatski odgovor (3.)
Ozbiljan analitičar ne može povjerovati da političar kalibra Izetbegovića može ovako eksplicitno razgoliti sve ono što njegovi obavještajci uvijaju u razne non-papere i akademska pisma Briselu i Washingtonu. Krajem travnja za BHRTV, Izetbegović je izjavio: “Ako bi se poslušalo ono što traži gospodin Čović, HNS i HDZ tada ne bi bilo implementacije ni jedne od presuda Europskog suda za ljudska prava, a otprilike 10 posto parlamentaraca koji žive na 10 posto teritorije BiH zavladali bi potpuno Bosnom i Hercegovinom. Ne bi ste više nikada ništa bez njih mogli uraditi. Mi sada živimo tu situaciju zato što imaju u domovima naroda kontrolu, ali bi se promjenama koje traži HNS to ovjekovječilo. I to je naravno neprihvatljivo, jer bi to ubilo razlog za postojanje građanskih, lijevih stranaka. To bi dakle sve što je probosansko, čega ima 55-60 posto zbilo u neku bošnjačku kvotu od 33 posto. Ne bi bilo razloga za postojanje predstavničkih domova, za postojanje građanskih i stranaka koje nisu nacionalne kada bi se izašlo u susret ovome što traži gosp. Čović. Tako da mi imamo neke svoje zahtjeve kako bi to izbalansirali, svođenje domova naroda na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa koje bi to ublažilo, pa vidjet ćemo – reče Bakir i ostade živ!?
Izetbegu II., drugu Željku Drugom, akademicima, Hadžifejzoviću i zabrinutim austrijsko-njemačkim predstavnicima Četvrte Internacionale i čuvarima „gradžanske“ BiH, čvrstim argumentima odgovara znalački argumentirano, neovisni analitičar iz Instituta za društvena pitanja: – Ne mogu Bošnjaci, koji su brojniji od Hrvata, zbog toga biti i konstitutivniji i jednakopravniji od Hrvata. Konstitutivnost Hrvata i postoji kako bi se Hrvati zaštitili od majorizacije brojnijih Bošnjaka, kako Bošnjaci zbog brojčane nadmoći ne bi donosili političke odluke koje bi ugrožavale vitalne nacionalne interese Hrvata u BiH. Upravo zato što su malobrojniji, Hrvatima je nužna ustavna konstitutivnost. Ta konstitutivnost im omogućava da budu jednakopravni s Bošnjacima i Srbima u tijelima zajedničke ili podijeljene uprave kao što su Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, Dom naroda itd. Kako bi navedene institucije imale legitimitet, odnosno bile u skladu s Ustavom BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom, nužno je da u njima budu legitimni predstavnici sva tri konstitutivna naroda“ – kazao je Vukoja te dodao odgovor na drugu Bakirovu, može se slobodno reći, budalaštinu: -Prijedlozi HNS BiH za izmjene Izbornog zakona (IZ) BiH ne isključuju provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). HNS prijedlozi za Dom naroda (DN) FBiH bave se samo legitimnim i proporcionalnim predstavljanjem Hrvata u Hrvatskom klubu DN FBiH. Ostali imaju svoj klub u Domu naroda Parlamenta FBiH, stoga se presude ESLJP na njega ne odnose. HNS-ov prijedlog za Predsjedništvo BiH ne isključuje presude ESLJP jer nudi svim građanima FBiH i mogućnost kandidiranja i mogućnost biranja. On, istina, nije cjelovit jer ne nudi rješenje za sve presude ESLJP na cijelom teritoriju BiH, ali nudi djelomično rješenje za neke presude ESLJP. Dakle, prijedlog HNS-a ne isključuje implementaciju svih presuda ESLJP“. Na ove Vukojine argumente nema odgovora iz sarajevske čaršije. Muk.
Nakon svega, prvi bošnjački član PBiH, Džaferović je svečano najavio odreknuće od sljedećeg mandata u Predsjedništvu BIH, najavljujući povratak Izetbega II. Drugi bošnjački član PBiH, Komšić se u najboljem slučaju može spremati na povratak u ambasadu u Beograd, (ako mu grah bude takav). Jer je očito da su se nakon prvih 100 Bidenovih dana u Bijeloj kući istopila očekivanja dolaska Velikog brata koji će Bošnjacima donijeti gradžansku Bosnu na dlanu. Još ako u međuvremenu Muhamed Šaćirbey ne uspije objasniti situaciju portirima State Departmenta i Bijele kuće, ako zakaže Silajdžićeva mreža imama u New Yorku, ako ruski glas u UN-u bude jači od naklapanja Visokog predstavnika kakav smo čuli u njegovu nedavnom izvješću o „radu“ OHR-a od listopada prošle do travnja ove godine, ako dakle krene sve po zlu, Bošnjaci moraju početi licitirati novoga vođu, pripravnoga za briselsku fazu BiH. BiH u kojoj neće biti sinekura za Komšića, a bogme ni za Izetbega II i sultaniju Sebiju. Ni za Biseru u vanjskim poslovima koje je ona odavno, uspješno pretvorila u family business.
Kako će Hrvati odgovoriti na bošnjačku ofenzivu tzv. „probosanskih“ snaga?
Što je s Hrvatima? U BiH, u RH i po svijetu? Koji je njihov stav o svemu, zna li tko? Ima li što napisano? Imaju li svoj prijedlog izlaska iz začaranog kruga (samo)optuživanja?
Ni najžešći oponenti Čovićeve politike ne mogu osporiti odmjerene i primjerene reakcije na non-paper i na sve provokacije tzv. probosanskih snaga. Čović kaže da ako Bošnjaci uistinu „žele očuvati BiH kako ne bi doživjela sudbinu bivših zajednica, onda je vrijeme za dogovore, a Hrvati su partneri sa kojima se može razgovarati u BiH.“ Dodao je Čović, možda malo preoptimistično „da je realno tokom svibnja usuglasiti ono što je moguće. Naš stav je jasan. Tražimo otklanjanje svih oblika diskriminacije“. I početkom lipnja saziva HNS pa tko ima“čarobni štapić“ za izlazak iz krize, imat će prigodu iznijeti prijedlog. Do tada će biti jasnije kani li Bakir i dalje kofrčiti ili će shvatiti da je hrvatski prijedlog legitimnog zastupanja minimum ispod kojega ne može i ne će pristati ni jedan normalan politički Hrvat. Tada mirne duše možemo zahvaliti Bakiru što je označio početak povratka na preddaytonske ustavne aranžmane.
Ni institucije RH nemaju pravo dalje osuđivati Hrvate u BiH na nestanak
Nakon odmjerenih diplomatskih inicijativa i izjava Gorana Grlića Radmana, bilježimo i nastup PRH, Zorana Milanovića koji je, u pokušajima dokazivanja iskrenog (i jedinog!?) prijatelja Hrvata u BiH, najprije brzopotezno non-paper ocijenio kao „big shitt“, a onda podvukao:
Mate Granić je, kao zadnji u nizu Hadžifejzićovih gostiju koje je dobio zadaću propitati o non-paperu i pokušajima podjele BiH. Granić je diplomatski podvukao ono što Senad dobro zna (samo nekako zaboravlja): da je RH primila milijun prognanika, od čega je 700 tisuća ostalo na duže vrijeme u RH. Podsjetio je Mate i na Washingtonski sporazum kojega eto svi zaboravljaju, pa na Splitski sporazum (kojega mu je – ne zaboravlja to Mate – pomogao napisati Hidajet Biščević!?) koji je omogućio zajedničko djelovanje Hrvatskih oružanih snaga i A BiH i oslobađanje Bihaća. Podvukao je duh, ne samo slovo Daytonskog sporazuma po kojemu je jasno da su narodi a ne kantoni nositelji konstitutivnosti u Federaciji BiH. Podsjetio je Granić na Grlić Radmanov non-paper kojega su podržale još neke EU zemlje. Tek na kraju je uspio razgaliti Senadovu dušu, skoro prisežući da nitko iz RH ni ne pomišlja na 3. entitet ni bilo kakvo slično rješenje. A novi, pravedniji izborni zakon, „prepušta“ dogovoru (???) predstavnika sva tri naroda u BiH. Mati je bilo važno podsjetiti gledatelje iz regije kako je on nekad bio važan, kako ga je slušao prvi hrvatski predsjednik, kako je sjedio s Holbrookeom, Redmanom, Zimmermanom itd. To što ni po funkciji i ni po čemu drugom, Granić nije nikakav autoritet ni jednom političkom Hrvatu u BiH, Senada nije zanimalo. Preostalo mu je ugostiti Jadranku Kosor, još jednu ugaslu političku zvijezdu s popisa IFIMES-a, do koje se na prostorima gdje žive Hrvati u BiH još manje drži, ali je zato obožavana u Sarajevu.
Jedino što, čini se, zaboravljaju Granić, Kosor, Mesić, „probosanske snage“, euro-ljevičari, pa i neki aktualni dužnosnici vlasti u RH, jest da USA, EU, ni Vatikan pa niti Republika Hrvatska nemaju pravo očekivati od Hrvata u BiH da vlastitu nacionalnu politiku ugađaju prema bilo čijim drugim interesima osim prema potrebama sve manjeg broja Hrvata koji su kao rijetko kada u povijesti toliko žrtve podnijeli zadnjih 30 godina, sve za nečije druge interese i u ime nepravednog i lažnog mira koji je Hrvate u BiH doveo pred političko i doslovno, biološko nestajanje na prostorima njihove domovine, Bosne i Hercegovine.
Zato su ovih dana javnosti predstavljene dvije neovisne Izjave, odnosno Izjava o europskoj budućnosti BiH nepoznatih inicijatora (zasad) i Deklaracija hrvatskih udruga, institucija i intelektualaca o položaju Hrvata u BiH, koju je inicirala MH Tomislavgrad. Izjavu i Deklaraciju ćemo komentirati u sljedećem nastavku ove analize.
(nastavlja se)
Lucian Misic, Washington D.C.
Analitički Tim bpz
