Misija Međunarodne zajednice, Palmera, Eichorst i drugih, čini se nemogućom.
Kako pomiriti dva potpuno različita koncepta uređenja BiH: građanskog (unitarističkog) i federalističkog ne mijenjajući u cijelosti Daytonski sporazum, prije svega njegov IV. član, Ustav BiH?
Pokušali su razgovorima i pregovorima primaknuti stavove jedne (uglavnom bošnjačke i yugonostalgičarske) i druge strane (uglavnom srpske i hrvatske, oni će reći nacionalističke). Nisu uspjeli! Nisu, očito, pomogle ni sankcije Dodiku, Tegeltiji i drugima, pa ni uskraćivanje novca državnom i entitetskim proračunima iz međunarodnih monetarnih institucija. Pat pozicija je najbliži i najblaži opis današnje situacije, a mogla bi potrajati bar godinu dana.
SDA i tzv. probosanske stranke (?!??) su cijelu priču o izmjeni izbornog zakona predstavili svojoj javnosti kao biti ili ne biti bošnjačke nacije i države BiH za kakvu se oni zalažu, kao zadnju “ratnu ofenzivu” kojom se želi ovladati cijelom BiH, ili bar, za početak cijelom Federacijom BiH. SDA će po potrebi odglumiti spremnost za daljnje razgovore, fingirajući čak spremnost na popuštanje Hrvatima, pod uvjetom njihova potpunog otklona od Dodika i RS-a. Njihova priča da MZ “favorizira” hrvatsku stranu, da podilazi RH i Plenkoviću, ali i HDZ-u BiH i Čoviću, je dobro smišljeni spin kojim se Izetbegović “abolira” pred “građanima” zbog eventualnih “ustupaka” Hrvatima. Svi bošnjački političari, “neovisni” novinari, komentatori, analitičari, bez iznimke “sviraju iste diple”: a) nije vrijeme za pregovore o reformi izbornog zakona b) razlog za prekid pregovora je pokušaj RS-a i M. Dodika da “vrate ovlasti” RS-a prenesene na BiH c) ako se baš bude moralo pregovarati, tzv. probosanske stranke (SDP, Naša stranka, DF itd.) će se protiviti, a SDA će pregovarati s ciljem propasti pregovora.
Srbi su “podijeljeni” između onih koji su svjesni da nakon “sređivanja” Federacije, slijedi pokoravanje RS-a i onih, koji kao Vučić, “crvenu crtu” ispod koje ne će ići, proglašuju upravo sadašnju poziciju RS-a. Može li MZ smijeniti Dodika, kako zagovara “bošnjak veći od svih bošnjaka” Stipe Mesić, ili će ga sankcijama privoljeti na povratak u institucije BiH, što bi bilo prihvatljivo svim srpskim opozicijskim strankama u RS-u, možda i mnogima iz SNSD-a. Izvjesno je da će, ako Dodik bude inzistirao na povratku na izvorni Daytonski sporazum, Visoki predstavnik povući neke radikalnije poteze.
Hrvatske političke elite, kako u BiH tako i u RH, jednostavno moraju inzistirati na minimalnim zahtjevima: legitimnom političkom predstavljanju u Predsjedništvu BiH i Domu naroda. Nisu protiv nalaženja pravnog okvira za provedbu odluka ESLJP (Sejdić – Finci, Zornić, Pilav) ali, logično zahtijevaju i provedbu Odluke VS BiH, “predmet Ljubić”. Na nacionalnoj vagi vjerodostojnosti se podjednako nalaze Plenković i Čović. Kolika je “politička težina” A. Plenkovića u Europskoj Komisiju i Vijeću Europe, pokazat će nastavak ili kraj pregovora u BiH. Čoviću se iz velikog dijela bošnjačke javnosti prigovara, bolje reći podmeće, kako kroz pregovore jedino i isključivo želi “jamstvo da će upravo on biti izabrani član Predsjedništva iz hrvatskog naroda”. A zapravo je očita istina da se hrvatsko biračko tijelo može demokratizirati jedino ako bude sigurno da će budući član Predsjedništva, ma tko to bio, biti izraz volje većinskog hrvatskog biračkog tijela u BiH. Isto se odnosi i na izbor članova, uistinu hrvatskih predstavnika, u Domu naroda.
Predstavnici sva tri naroda i građana će kazati kako upravo i jedino njihovi prijedlozi jamče dugoročno stabilnu, sigurnu, održivu i ekonomski uspješnu državu. Činjenica je da se aktualni, temeljni, akutni problemi i neriješena politička pitanja odnose prije svega na Federaciju BiH. Čini se da Plenkovićev apel za obnovom “prijateljstva” Bošnjaka i Hrvata nitko nije zaozbiljno shvatio. Čini se, a takve izjave slušamo svakodnevno, da među Bošnjacima ne postoji volja za “priznavanje” Federacije kao federacije dva ravnopravna naroda, da ćemo još dugo slušati zahtjeve SDA i tzv. probosanskih stranaka za građanskim entitetom, a onda i građanskom državom BiH. Ostaje nam vidjeti imaju li Palmer, Escobar, Eichorst, još neku kartu u rukavu. Ako nemaju, izvjesni su izbori po starom zakonu, još više izvjesna je pobjeda SNSD-a, Dodika ili nekoga koga on predloži za srpskog člana PBiH. Hrvati će kroz HNS, uz konsenzus svih relevantnih političkih faktora u RH, ponuditi HRVATSKI ODGOVOR, na koji im nitko ne će moći prigovoriti. Bošnjaci će odglumiti demokraciju, izići na izbore, postizborno pokušati nametnuti što više ili sve “svoje Hrvate” na (ne)važne političke dužnosti u Federaciji i BiH. Sve kako bismo za pola godine ili godinu dana imali još veću krizu, još više odlazaka mladih obitelji iz sva tri naroda, još veću osiromašenost građana u oba entiteta, i još veće bogaćenje i uhljebljivanje onih koje nazivamo “političkim elitama” i njihove djece.
I onda ćemo se i mi i svijet opet pitati tko nas “zavadi”, tko je kriv, kako izići iz krize.
Bilo bi komično da nije tragično.
dragovoljac(veteran) 
Autor Objave Mladen LJubić- Vajta@
