Nakon dugog izbivanja, od dana povlačenja iz politike za Tomislava Karamarka nismo čuli, no danas je u opsežnom Facebook statusu iznio svoje mišljenje o presudi koji vam prenosimo u cijelsoti:
Danas je njemačko pravosuđe odškrinulo vrata i mogučnost da Istina, sa velikim I, napokon dopre do Hrvatske.
Naime, presuđivanje krivice i dosuđivanje doživotnog zatvora Mustaču i Perkoviću otvara mogučnost RH da se konačno počne “europeizirati” i u svojem odnosu prema komunističkom totalitarnom sustavu u njegovoj teoriji ali naročito praksi. Praksi jednog neljudskog, nakaradnog sustava koji je iza sebe u svijetu ostavio desetke milijuna žrtava. Naravno, i u našoj Domovini. I to od neljudskog masakra i genocida kojem je hrvatski narod izložen nakon završetka Drugog svjetskog rata pa do planiranih i sistemskih progona i ubojstava hrvatskih ljudi u zemlji i inozemstvu skroz do 1989. Europa je, poodavno, prezentirala svoj osuđujući stav prema komunističkim totalitarnim sustavima. Jasno i nedvojbeno kroz nekoliko rezolucija koje je RH sve usvojila a i sama donijela adekvatnu deklaraciju 2007. No, nažalost, za Hrvatsku to je hrpa nevažećih i mrtvih slova na papiru.
Jer nikako nismo mogli afirmirati istinu o nositeljima i inspiratorima svega onog što je komunizam donio Hrvatima. Imali smo žrtve i zločine o kojima se, još uvijek, ne priča. Ili, ako ih se spominje, u “eteru” dominira ideja kako je normalno da se to dogodilo i da nije normalno sada spominjati krivce. Jer tako se vračamo u prošlost. A o prošlosti nije poželjno pričati. O kojoj prošlosti? Dakle, samo o onoj koja govori o komunističkim nedjelima i genocidnosti. Naravno, o zločinima sa drugim predznakom (fašističkim, nacističkim) i te kako je poželjno pričati. Pogotovo ako su u funkciji održavanja već nametnute hipoteke hrvatskom narodu kao zločinačkom. Koliko puta sam bio napadnut da pričam o prošlosti?! Zašto? Htio sam pričati i afirmirati samo Istinu. A ona je vječna. I samo na njoj možemo graditi pomirbu i suvremeno hrvatsko društvo i državu. Zato sam govorio i govorit ću da, osim, što smo antifašisti, mi smo i antikomunisti. Antitotalitaristi, ukratko. Zato ovu današnju presudu ne mogu gledati isključivo kroz životnu priču i sudbinu dvojice osuđenih. Mene zanimaju daljnje javne definicije i “zapovjedna” odgovornost. Koliko smo se naslušali o njoj kad se pričalo o Domovinskom ratu?! Nedvojbeno je da su SKH i SKJ i njihova odgovarajuća tijela inspiratori i nalogodavci zločina. A tu su i neki ljudi nedodirljivih imena i djela. Zato želim vjerovati da će hrvatska politika imati snage iskoristiti današnju presudu zbog higijene budućnosti hrvatskog društva. Zar bi i to trebali rješavati naši potomci?!
P.S.
Nikad me previše nije zanimalo što govori i radi Milanović, niti sam se bavio njime. No čujem da je šokiran današnjom presudom. Obrazloženjem je nadmašio samoga sebe. No, ono nije niti malo bezazleno, niti optimistično za procese koje iščekujemo. Mislim da se trebao šokirati činjenicom da vodi stranku koja nikad nije jasno osudila komunističke zločine niti počinitelje istih. Dapače, koja je sljednik zločinacke organizacije koja stoji iza monstruoznih ubojstava hrvatskih emigranata. Kakav je odnos Milanovića i njegove partije prema zločincu svjetskog ranga Josipu Brozu Titu? No, pustimo Milanovića neka još razmišlja o “lex Perkoviću”. A ja želim vjerovati da ćemo uskoro rasteretiti mnoštvo trgova i ulica, diljem Hrvatske, Titovog zločinackog imena. Nisu li danas, opet, pale maske?
