U organizaciji tomislavgradskoga ogranka Matice hrvatske večeras je u ispunjenoj dvorani Skupštine Hercegbosanske županije predstavljena šesta stihozbirka duvanjskoga pjesnika Mije Tokića. Knjiga Moj kam, kao što smo već pisali, objavljena je u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i ogranka Matice hrvatske Tomislavgrad.
U ime organizatora nazočne posjetitelje ovoga kulturnoga događaja pozdravila je Jelena Perković, a večer su glazbenim izvedbama (Gaudeamus igitur, Vezak vezla Hrvatica mlada i Croatio, iz duše te ljubim) uljepšale članice pjevačke skupine tomislavgradske Matice na čelu s njihovom voditeljicom Kristinom Boras koja je bila i voditeljica programa.
Predgovor knjizi napisao je prof.dr. Marko Tokić i ujedno autorov brat koji je večeras bio i u ulozi predstavljača. Za ovu prigodu je odabrao nešto reći tek o jednoj pjesmi u kojoj ima „emocija, slika, vizija i viđenja, misli i spoznaja za jedan ili više romana“.
Tu pjesmu dijelimo s vama, a kao što je kazao predstavljač u njoj se „može ocrtati sudbina naših mjesta, sudbina života, kuća i ljudi, trag propadanja, urušavanja vremena koje razara i ostavlja tek sjećanja…“
Očeva kuća i kuća očeva
Sada je gnijezdo pticama
Bila je naše gnijezdo
Podignuta u oskudici
Ali na stijeni ljubavi
Od kamena
Od kamena gnijezdo
Topla zato i kao svila
Tu je
Goluždravo jato
Dobilo krila
I odletjeli smo u život
Ko ptice
Njih
Čiji smo sokolovi
Nema
Preselili su u kuću koja se ne ruši
U kuću Očevu
Među predstavljačima stihozbirke bio je još jedan list duvanjske gore, prof. Ivan Baković, kazavaši da je Mijo Tokić među onim pjesnicima kojima je Kranjčević davno zakukao Meni Bog je pjevat reko, I ja vršim božju volju – I ja jedem srce svoje!
„Ova poezija je vrlo proživljena“, kazao je prof. Baković. Napomenuo je da Mijo Tokić ovom knjigom nastavlja i ciklus o planinama koje je zapopčeo u prošloj knjizi Uspinjanja. „Uostalom, u svakoj njegovoj dosadašnjoj zbirici, ovo je šesta, ima barem jedna pjesma o planinini ili inspirirana planinom. Ne treba se čuditi ovome. Tovilovito stijenje u vrh Duvna ravna, kako je zapisao u pjesmi Vilovito stijenje, u zbirci Drago kamenje su mistika i strahota. Mijo je cijelim svojim životom ukorijenjen u ovo polje, kami, u ove planine, u naše mrtve, u nas žive, u naše stare kuće ta gnijezda iz kojih stoljećima polijeću orlovi i sokolovi“ – dodao je prof. Baković približivši široki raspon tema koje autor dotiče ovom knjigom.
„Ova knjiga je satkana od pjesama koje nemaju u sebi puno riječi, izraz je škrt i stegnut, ali zato je svaka pjesma bogata značenjima koja se strpljivom čitatelju otkrivaju kao planina penjaču. Što se više penje otkrivaju se širi pogledi. Isto tako se otvaraju pjesme u ovoj knjizi. Što dublje zalaziti u njih, obzori su širi. Ovom šestom knjigom Mijo Tokić se utvrđuje u samim vrhovima hrvatskoga pjesništva u Herceg Bosni, a što ga nema u tim istim vrhovima u pjesništvu svekolikoga hrvatskog korpusa, nije krivi on, već maćehinski odnos središta prema nama u provinciji.“
U ime ogranka Matice hrvatske iz Gruda nazočnima se obratio i posljednji predstavljač ove stihozbirke, autorov osobni prijatelj Petar Majić čestitavši mu na dosadašnjemu radu te potvrdivši da autor ovom knjigom nastavlja sličnim stilom i temama.
„Bilo bi dobro iz šest Mijinih zbirki napraviti jedan izbor s prijevodom na nekoliko stranih jezika i prezentirati ga europskom metropolama i brzorastućem hrvatskom iseljeništvu. Niti bi nama ovdje, niti našem isljeništvu, a niti ikojem čovjeku u Europi i svijetu bilo suvišno još malo Mijinoga bogoljublja, čovjekoljublja, pravde, dobrote, istine i ljepote“, kazao je Majić.
Na koncu se nazočnoj publici obratio i autor knjige, prof. Mijo Tokić.
“Svi moji govori nastaju nakon jedne duboke šutnje. Ili ne znam što bih rekao ili, kraće rečeno, kako bih započeo. Ovoga puta moram početi s naklonom svima vama što ste napunili ovu dvoranu, što ste ovo slušali kao veliku poeziju. Ne morate sve predstavljačima vjerovati, možda to i nije tako dobro”, kazao je autor zahvalivši još jednom posjetiteljima na nemjerljivoj pažnji, od Kupresa do Drinovaca i Imotskoga te poimenice svima koji su doprinijeli da Moj kam ugleda svijetlo dana.
„Koliko nas je okupila poezija, toliko nas je okupilo prijateljstvo i zajedništvo“, dodao je prof. Mijo Tokić kojemu u ime portala čestitamo i na novoj stihozbirci i želimo još puno dobrih i još boljih pjesma.
Zora Stanić/Tomislavcity (bpz.ba)
