Vrijeme je karnevala, fašnika, maskiranja, iza maske skrivanja. No, na političkoj pozornici maškarada traje tijekom čitave godine. Jer čim padnu jedne maske, stižu neke nove. Puno toga demaskirao je Donald Trump pa je zbog toga krinka od njegova lika najčešća maska na maskenbalima među onima kojima novi američki predsjednik nije po volji. Misle da je trebalo izabrati nekoga boljeg. Pa se na taj način zapravo demaskiraju.
Kad je o maškaranju na političkoj pozornici riječ, BiH je priča za sebe. Nacionalistički unitarizam voli odjenuti građansko odijelo. No, to odijelo šlampavo mu stoji. Ne vrijedi mu ona: “Odića čini gospodića!”. Pa osim demaskiranja bude i potpunog razgolićivanja. Što podsjeća na razgovor (ne)ugodni između kirurga i krojača.
– Doktore, kako vam stoji ono odijelo što sam ga za vas skrojio? – upita krojač.
– Bilo je odlično dok nisam povadio konce – odgovori kirurg.
Kaže se kako svijet na mladima ostaje pa sve više mladih iz BiH odlazi u svijet. Ali ne da bi spasili svijet, već sebe. Jer je u BiH previše onih koji se žestoko protive njezinu spašavanju. A BiH je moguća samo kao zajednica jednakopravnih naroda. Znaju li zakleti bh. unitaristi koji se kriju iza građanske opcije da ako nestane naroda i građana, BiH nije moguća ni kao građanska, ali ni bilo kakva druga. A ustroj daytonske BiH podsjeća na duhovitu besjedu koju bi znali davno reći Hercegovci na račun tadašnjeg siromaštva: “Troje braće, dvoje gaće!”
A te dvoje gaće za troje bh. braće sve su kraća i kraće. Da bi konačno izišla iz ekonomske i društvene bijede, BiH se potpuno mora okrenuti bogatijoj Europi. A što se sve može kad se hoće, pokazuje primjer zapadnohercegovačkih sredina. U bivšem sustavu zapadnohercegovačke općine Ljubuški, Široki Brijeg (tada Lištica), Grude, Posušje i Čitluk bile su među izrazito nerazvijenim u tada nerazvijenoj republici Bosni i Hercegovini. To se lako može provjeriti u statističkim kalendarima koji su godišnje objavljivani. No sada se, primjerice, Široki, Grude ili Čitluk svrstavaju među najrazvijenije sredine u BiH. Hercegovci nisu previše zadovoljni statističkim pokazateljima, vjeruju da se može i mora bolje, da uz putovnicu Europske unije treba ići i standard EU-a. Da se ne mora ići po nj daleko od svoje kuće. S pravom očekuju da ih počnu slijediti i ostale sredine u BiH. Ne samo sredine već i politički vrh. Mala im je utjeha to da se Zapadnohercegovačka županija (kanton) može “prevesti” i kao – West Eric Cantona! Proslavljeni nogometaš Eric Cantona u filmu je progovorio hrvatski, zašto zapadna Hercegovina ne bi govorila europskim jezicima. A s njom i “ostatak” BiH. No, BiH se najprije mora ustavno preurediti, treba odbaciti stare halje i luđačku košulju te odjenuti europsko odijelo. Kreatori toga odijela u svojoj rezoluciji govore o nužnosti reforme Izbornog zakona te o tome da konstitutivni narodi u BiH mogu izabrati svoje zakonite političke predstavnike. Samo tako može u EU i NATO. No, što s onima kojima je Zapad na vrhu jezika, a u dnu srca Istok ili Jugoistok? Ponešto od toga podsjeti nas na nezgodnu zgodu s Hercegovcem koji je uspio izbjeći služenje nekadašnje JNA. Na pregledu kod vojnog liječnika u Mostaru žalio se kako jako slabo vidi. Liječnik ga upita:
– Koje je ovo slovo?
– Kakvo slovo? – priupita Hercegovac.
– Ovo na ploči? – reče liječnik.
– Kojoj ploči? – priupita Ero.
Liječnik napisa rješenje o njegovoj nesposobnosti služenja vojnog roka zbog slabog vida. Momak koji nije imao prijevoza vrtio se po Mostaru pa odluči prekratiti vrijeme odlaskom u kino “Partizan” pa nakon projekcije filma konačno krenuti kući “bihaćkim” autobusom (tadašnjom noćnom linijom Mostar – Bihać – Zagreb preko Posušja). Kad je sjeo u kino, na sjedalu do njegova sjedio je onaj vojni liječnik koji je samo prije nekoliko sati utvrdio kako je zbog slabog vida nesposoban služiti JNA i preneraženo ga gledao. Ero s ovoga svijeta snađe se, gurnu ga laktom i upita:
– Oprostite, je li ovo autobus za Posušje?!
