“Došla su neka druga vremena. Tužio me predsjednik Hajduka Ivan Kos“, pojadao se legendarni sportski komentator Edo Pezzi novinarki Slavici Vuković u Večernjem listu.
Pezzi je pojasnio da je tužbu dobio zbog komentara u Dnevniku HTV-a.
“Tužila me jedna mala firma u Osijeku kojoj je on (Ivan Kos) suvlasnik. U karijeri dugoj 57 godina nitko me nije tužio do sad kad u Poljudu gotovo više nema Splićana.
Gostovao sam na 3. dnevniku HTV-a, poslije smjene trenera Pušnika i postavljeno mi je pitanje je li uprava kriva za ovo stanje. Ja sam rekao “da”. Rekao sam ono što cijeli Split misli, mora li ovaj veliki grad od 250.000 stanovnika dobiti predsjednika početnika iz Osijeka koji dovodi dva svoja prijatelja za pravnike.
Izgovorio sam čistu novinarsku metaforu, čovjek koji je vlasnik poduzeća Dimnjak da bude predsjednik Hajduka, aludirajući na ona slavna imena predsjednika, kada su klub vodili najutjecajniji ljudi ovoga grada. Tužilo me poduzeće Dimnjak da sam im “nanio štetu “. Totalna besmislica.
Predsjednik kluba očito se naljutio na mene jer sam tada spomenuo da ima par puta veću plaću nego premijer. To nije normalno, početnik je u sportu..
Pezzija je tužbaa pogodila baš zato što dolazi iz Hajduka?
“Od Hajduka imam Nagradu za životno djelo, a moju knjigu koja je 90 posto povijest Hajduka, kada sam je napisao, nisu htjeli ni vidjeti. Došla su neka vremena koja ja ne razumijem.
Hajduku je izvršena transfuzija krvi. Isisana je splitska i dalmatinska, a usisana neka druga, nema te strasti te želje kad su roditelji, prijatelji iz cijele Dalmacije dolazili gledati svoju djecu… Sad je to nešto drugo, svi hoćemo gurati profesionalizam, a nemamo novca. Mi igrače moramo crpiti iz ovog podneblja, bogom danom za sport.
Ja sam uvijek za to da igraju Dalmatinci, Hrvati i tek poneki bolji igrač sa strane. Nemam ja ništa protiv stranaca, ali oni pravi koštaju. Bolje da igraju naši momci. Eto, jedino je Ohandza pojačanje.
Očito nemate visoko mišljenje o Ivanu Kosu i upravi?
Kos dosad ništa u životu nije napravio da bi obnašao tako značajnu funkciju predsjednika Hajduka. Da bi se zadržao, okružio se strancima, izuzetno je sujetan, ali ostavite mi materijal za parnicu. Bit će veselo…
Zar nije tragikomičmo da su veterani Hajduka, oni koji su stvarali povijest kluba, odjednom postali neprijatelji, proglašava ih se pijancima, što je apsolutna laž. Klub koji ne misli o svojoj prošlosti, nema ni budućnost.
Veterani više ne želi govoriti jer se sve što kažu dočeka na nož. Tako se ne odgajaju mladi navijači, umjesto da ih se uči o slavnoj i blistavoj povijesti Hajduka koja je neponovljiva. Predsjednik kluba ide na onaj dio tribina gdje se skandira svašta… Što time postiže?
Da se razumijemo, splitska publika najbolja je na svijetu, događaju se poneki ekscesi, ali u globalu joj nema ravne. Trebate doživjeti kad se vozite pustinjskim krajevima Australije i vidite Hajdukovu zastavu. Srce ti je puno. I sad, poslije mojih 50 godina s Hajdukom nađe se neki novopečeni zalutali funkcionar, koji kaže Edo Pezzi i svi stariji su protiv Hajduka. Totalna glupost!
Što kažete za trenera Kopića?
Ja sam se zalagao zadnje dvije-tri godine da dođe naš trener, Hrvat. Pušnik je bježao razgovarati o struci, onda je došao Carrillo, čovjek – ziheraš, ne zna osnovno. Posebno nije razumio sredinu. Ja sam Kopića zvao prije dolaska u Hajduk i rekao mu – ajde dođi, pitajte ga. Kopić ima hendikep jer nije bio veliko igračko ime, ali ima ideju, znanje, rad.
Hajduk sada igra napadački, a ne kukavički kao za vrijeme Carrilla. Sad je pitanje hoće li tog dečka poljubiti sreća pa će imati rezultate kao protiv Dinama ili će se zaredati dva poraza, a onda ne znam…
Kakav je vaš stav o Našem Hajduku i upravljanju klubom?
Mislim da je ideja Naš Hajduk fenomenalna, ali i socijalizam je kao ideja izgledao dobro pa je propao. Kad 1700 glasova navijača bira predsjednika NO, to nije dobro. Grad je većinski vlasnik i trebao bi s navijačima oformiti grupu stručnjaka koji će potom izabrati prave ljude za vođenje kluba… Navijači su puni strasti, ali bez iskustva u kadroviranju i dogodilo se očekivano pa opet, s razlogom, pišu transparente “Uprava odlazi, dolje predsjednik”.
Sad su se ovi u klubu prepali pa se na razne načine dodvoravaju navijačima, ali ne poznaju oni naše momke! Tri predsjednika ili potpredsjednika Hajduka umrla su od infarkta na derbijima s Dinamom, Guzina, Rončević. Znaš kad će ovi umrijeti na utakmici? Nikad! Hajduk je njima prolazna postaja.
Sjećam se, primjerice, nezaboravnih trenutaka nekada u Hajdukovu autobusu. A sad kad se momčad mijenja svake godine, ne znam govori li se u autobusu uopće hrvatski. Nema više splitske pisme, nema više Hlevnjaka koji je uvijek stvarao dobru atmosferu. U Hajduku će uskoro trebati više prevoditelja nego trenera.
Nekada su se, recimo, igrači Hajduka i Dinama i drugi sportaši Splita i Zagreba družili poslije utakmica, pa i mi novinari Splita i Zagreba, a vidite što se sad događa. Rat na svakom koraku. Jesmo li se zato borili da bismo imali svoju državu. Ja stalno pokušavam svima kazati pa, ljudi, mala smo zemlja, što ovo radimo?!
Kako se to neprijateljstvo Splita i Zagreba stvorilo?
Točno se zna kako se stvorilo, onog trenutka kad je počelo šikaniranje Hajduka ne više iz Beograda već iz Zagreba. I logično je da su se počeli stvarati animoziteti. Onda svi ti suci koji su neobučeni. Nedorasli zadaći – stalno se dodvoravaju se moćnicima. S druge strane, u Poljudu su neki ljudi koji se ne znaju suprotstaviti tim centrima moći kao što se nekada Tito Kirigin znao suprotstaviti Beogradu, a to je bilo puno teže nego sad. Približili smo se ekstremnim pogledima na Zagreb i to više ništa ne valja. Kako je moguće da nogometna reprezentacija Hrvatske ne može doći i igrati u Split? To je tragedija, gdje će igrati nego u Splitu, gdje je najbolja publika.
Što mislite o nogometnoj reprezentaciji i izborniku Daliću?
Mi više nemamo kultne trenere jer treneri ostaju kratko. Ovi prolaznici u upravama da bi sačuvali sebe sam mijenjaju potjeraju trenera, jer je to najlakše. Treba više strpljenja, i vjerovanja mladim trenerima. U upravi često sjede ljudi bez dovoljnog znanja bez čega se ne može ni na jednom polju.
Daliću želim sve najbolje, on sigurno posjeduje onu specifičnu sportsku inteligenciju koja je strašno važna. Ovi koji su protiv njega kažu on nije bio veliko ime, a ja znam da je puno tih velikih imena nije napravilo ništa kao treneri.
