Kao da je u ljudskoj prirodi to da svojim neprirodnim ponašanjem nanese što veću štetu prirodi. Onda je prirodno da priroda uzvrati udarac. Pa onda stignu prirodne nepogode, kao što je i ova poplava. Ili je nebo jako proplakalo zbog puno toga što se događa u BiH. A možda je pak pretjerala s gašenjem silne vatre ispod proključalog bosanskog lonca. A možda i zbog toga što netko pokušava zapaliti kratke fitilje na balkanskom buretu baruta.
Umišljene političke strukture sa sjedištem u sarajevskoj čaršiji, koje su zalegle u svoje “građanske” busije, prijeteći preseljenjem u rovove, umišljaju si da su centar svijeta. A zapravo su epicentar političkih potresa u BiH. I ponašaju se ponovno po onoj: “Zbogom, Bosno, odoh u Sarajevo!”
Piše: Frano Vukoja, Večernji list
Umjesto da se radi na tome da se BiH nekako ugura u bus koji vozi u smjeru EU-a, bošnjačke strukture zauzimaju busije, busajući se u svoja “građanska” prsa. Ne ostaju im dužni u Banjoj Luci, odakle se uzvraća politikom jačanja struktura RS-a, po nekima i secesijom. No, neki pozivaju u rovove. I ne mogu se načuditi tome da nemaju podršku europski orijentiranih momaka.
U unitarističkim strukturama, odjevenim u građansko ruho, i dalje tvrde kako je pošteno i korektno da bh. Hrvati u vlastitoj kući budu podstanari. I to u podrumu bh. dvokatnice. Umjesto da im se barem lijepo uredi potkrovlje. Jer im natkrovljujuća načela Daytonskog sporazuma i Ustav BiH to pravo jamče, što je potvrdio i Ustavni sud BiH o legitimnom predstavljanju. Zbivanja na zapadnom Balkanu, a posebno u BiH, na dalekozoru su Moskve, Pekinga i Ankare, a dosta toga prođe ispod radara Washingtona i Bruxellesa. No, iz Washingtona je stigao Gabriel Escobar, posebni izaslanik predsjednika SAD-a Joea Bidena za zapadni Balkan, u misiji potpore inicijativi za izmjenu Izbornog zakona te ublažavanja krize nastale nakon odluke bivšeg visokog predstavnika Inzka o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i kontraudara iz RS-a. A prijetnja ratom nimalo mu se nije svidjela pa je kazao da rata biti neće. Osim rata kredita. No, cyber-ratovanja, medijskih, hibridnih, diplomatskih i sličnih ratova bit će i na odmet. Escobar je naglasio da BiH mora biti mjesto gdje će se svi osjećati ugodno – i Hrvati, i Bošnjaci i Srbi.
Bilo je to ugodno čuti ljudima dobre volje, koliko je god onima drugima bilo neugodno. Dodao je to da je osnova polite SAD-a u BiH Daytonski sporazum te da je Dayton osnova na kojoj će BiH ući u Europsku uniju. Za SAD su izmjene Izbornog zakona jako važna stvar. No, što s onima koji se u političkom Sarajevu prave važnijima od onih koji su stvorili daytonsku BiH?
Escobar je bio jasan i glasan te probio led Dereku Cholletu, savjetniku američkog državnog tajnika Blinkena, koji će pomoći Matthewu Palmeru i Angelini Eichhorst koji nastoje pogurati izborne reforme. Lomit će se koplja oko nacionalnog predznaka. Nadamo se da se neće lomiti onako preko koljena te da će jednakopravnost konstitutivnih naroda i dalje ostati natkrovljujuće načelo Ustava BiH i biti zajamčeno legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda. Inače, zbogom, Bosno (i Hercegovino), odoh u Sarajevo!
BiH je postala prevruć krumpir za nježne ruke stare dame Europe, ali se nadamo da nije i za čvrstog Ujaka Sama iz Amerike, čije je čedo daytonska BiH. Vjerujemo da s novom rundom pregovora neće biti kao s prethodnima. Nova runda u birtiji označava se udarcem po džepu, a lako je moguće da nove runde pregovora oko rješavanja bh. gordijskog čvora budu u znaku mrkve i batine. Bošnjački unitaristi u građanskom ruhu već dugo glume Aleksandra Makedonskog koji je Gordijev čvor iz grčkog mita jednostavno presjekao mačem. A tko se mača lati… Bošnjački unitaristi odjeveni u građansko ruho nastojat će po svaku cijenu zadržati status quo koji im omogućuje privilegirani status barem u Federaciji BiH. U kojoj bi konstitutivne Hrvate stavili u rezervate, eliminirali iz federalne vlasti. No, BiH ne može funkcionirati na načelima “troje braće – dvoje gaće”! Ovo nas podsjeti na zagonetku koju je volio postavljati mudri i duhoviti Antun Gustav Matoš. Legendarni Gustl bi upitao:
– Što mu je to i to: na jedna vrata uđeš, a na dvoja izađeš. I kad misliš da si izašao, tek si ušao?!
Nitko ne bi znao odgonetnuti, a onda bi im Matoš otkrio:
– Obične hlače!
Politikantska medijska dernjava iz “građanske” čaršije ne jenjava. Čim netko pokuša nešto suvislo reći, unitaristi dignu halabuku. Kao u “razgovoru” (ne)ugodnom između Fate i Muje koji je u sitne sate došao doma i izazvao velik Fatin gnjev. Fata je galamila i galamila, a onda gromoglasno viknu:
– Prestani zijevati dok ja govorim!
– Tko zijeva, nego pokušavam doći do riječi – objasni joj Mujo./
