Iako u sjeni političkih izjava koje su date na otvorenju drugog znanstveno stručnog skupa „Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu“ u Neumu, konferencija je na panelima pružila zanimljive poglede na osnovne političke probleme, piše Dnevnik.ba.
Profesor sarajevskog filozofskog fakulteta Ugo Vlaisavljević je potvrdio da je Bosna i Hercegovina po svom političkom uređenju klasična konsocijacijska demokracija.
Kroz panel raspravu ostali sudionici, profesor Mile Lasić i Zvonko Miljko su napomenuli i da je sama konsocijacija relativno nov politički termin koji je upravo u Bosni i Hercegovini dobio svoj najznačajniji primjer.
Unatoč tome, samo spominjanje konsocijacije u bošnjačkim političkim krugovima izaziva negativne reakcije, što je karakteristika svakog političkog pitanja koje postavljaju Hrvati Bosne i Hercegovine.
Dalje kroz raspravu, profesor Vlaisavljević je konstatirao da narodi konstitutiraju države a ne pojedinci, otvarajući pitanje – što ako je više od jednog naroda koji konstituiraju državu!?
U nastavku izlaganja profesor Vlaisavljević je načinio jasnu razliku između prava pojedinca i prava građanina koja u nekim pogledima nisu usporedva, niti je moguće prava naroda negirati pravima pojedinaca s obzirom da je upravo pravo pojedinca organizirati se u narod.
Profesor Vlaisavljević je izlaganje završio konstatacijom da se u Bosni i Hercegovini vodi spor oko same naravi spora. Pri tome Bošnjaci smatraju da narodi ne trebaju postojati pa je samim tim uklonjena i neravnopravnost naroda. Cijelu raspravu usporedio je s raspravom „Postoji li šuma ili samo drveće!?“
Profesor Mile Lasić u svom izlaganju je naglasio da nitko nema pravo odricati nekom pravo da bude ono što želi, aludirajući da su nacionalni identiteti već izgrađeni i da su nepromjenjivi na nasilan način.
Profesor Lasić smatra da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu konsocijacijsko ili federalističko uređenje.
Na kraju, objašnjavajući nasilne i nenasilne metode upravljanjem razlikama, profesor Lasić je rekao da je potrebno smanjiti broj kantona, ispričavajući se pri tom svima onima u dvorani koji bi tom racionalizacijom ostali bez funkcije.
Profesor Zvonko Miljko dao je neke usporedbe belgijske i bosanskohercegovačke konsocijacije. Belgiju je nazvao hrabrijom državom koja je kroz četiri ustavne reforme došla do nacionalne stabilnosti. Za razliku od Belgije, Bosna i Hercegovina ima Ustav koji je nametnut, a nema unutarnje snage doći do bilo kakvog dogovora oko uređenja države.
U raspravi koja je uslijedila, upečatljivo izlaganje imao je i profesor Jure Zovko koji je napomenuo da se apstraktnim građanstvom želi potisnuti a po mogućnosti i zabraniti narode.
Na drugom panelu, zastupnica u Parlamentu BiH Borjana Krišto skrenula je pažnju na neke nedostatke važećeg Ustava BiH:
„Ustav BiH je dio daytonskog mirovnog sporazuma, i to njegova aneks. Nije bilo procedure njegovog usvajanja, nije usvojen u Parlamentu BiH, nije bilo referenduma za Ustav, nije preveden na službene jezike BiH i na kraju nije objavljen u Službenim novinama BiH. To su sve ozbiljni nedostaci temeljnog političkog akta jedne države.“
Znanstveno stručnom skupu u Nuemu nazočili su brojni domaći i strani članovi akademske zajednice i društveno političkog života hrvatskog naroda u BiH. Na taj način, skup u Neumu se pokazao kao najznačajniji znanstveno-stručni skup Hrvata u BiH uopće
