Snijeg se lagano otopio. Temperatura porasla na jesenjih desetak stupnjeva.
I onda, dok rodna polja miruju, ljudi omamljeno drijemaju u toplim domovima, kišne kapi u potocima spuštaju se s visokih obronaka i oblikuju nove prirodne cjeline i sadržaje.
Puneći silne kubike vode, s brda Varde, u polje smjeÅ¡teno podno župne crkve i LogaruÅ¡ića kuća, a na putu za Gornju Britvicu, daje puni smisao nazivu polja -“Jezero”, kojeg naÅ¡i stari tako nazvaÅ¡e upravo zbog obilnih kiÅ¡a koje bi se u potocima slijevale u njega.
Oni potoci koji “promaÅ¡e” Jezero spuÅ¡taju se neÅ¡to niže i izlijevaju u IzbiÄko polje – gdje se, tradicionalno, 16. kolovoza održava IzbiÄijada.
Sa zapadne strane župe, na graniÄnom pojasu sa Crnim Lokvama i Ljubotićima, odigrava se druga “vodena priÄa”. Kad kiÅ¡a vodom napuni rakicka polja onda se ta koliÄina vode lagano pretvara u nabujalu i divlju rijeku, koja toneći Å¡to dublje u kanjon Brine dobiva na snazi i divljini, te s pravom i svoje ime – “UgrovaÄa”.
Rijeka huÄi i buÄi, pjeni, prska i kamen valja. Obilne kiÅ¡e dale su joj snagu, nevjerojatnu za gledati i sluÅ¡ati, a ako ova naÅ¡a mala rjeÄica može imati takvu snagu, nije teÅ¡ko zamisliti kakvu tek silinu imaju one veće.
Malo tko zna za mala prirodna jezerca koje je UgrovaÄa vjeÅ¡to “isklesala” u kanjonu Brine. Do nekih stignu samo pojedini, vjeÅ¡ti i hrabri momci, koje se može nabrojati na prste jedne ruke.
Ove prirodne kamene uvale, kao posude, vodu zadržavaju kroz cijelu godinu odoljevajući tako i najsuÅ¡nijim ljetnim razdobljima. Zahvaljujući toj Äinjenici jezerca u svojim dubinama (kažu, da su neka dublja i od 50 metara) kriju i svoje posebne “stanovnike”. Neka njihov naziv i vrsta ostane misteriozan kao Å¡to je i misteriozno njihovo prirodno okruženje.
“Dželatovo jezero” – u njega se uliju prve vode sa Grede i obližnjih brdaÅ¡aca
..a onda, neÅ¡to južnije, voda s ostatka Grede i Varde krene u “Jezero”. KiÅ¡a je joÅ¡ padala u vrijeme nastanka snimka.
Voda lagano dopire do ceste za Gornju Britvicu
IzbiÄko polje pod vodom s obronaka Varde.
…joÅ¡ malo vode pa vaterpolo turnir IzbiÄijade
Kod Vranjkovaca, UgrovaÄa lagano ulazi u kanjon Brine...
…već malo niže, to je ona ljuta i preljuta Brina. Ovuda ju je nemoguće proći kanjonom– barem tako kažu oni koji su pokuÅ¡avali.
Pogled na kanjon iz Donje Britvice-Lakta. Oni koji su išli raditi u crnolokvanske boksitne jame dobro joj znaju svaku lazu.
Slijedi “ekspedicijski” silazak u kanjon. Ćipa-voÄ‘a “ekspedicije”, pozicionirao se ipak neÅ¡to “diskretnije”, kao zadnji. (sjetih se onog vica sa Fatom i minskim poljem:)
HuÄi i buÄi, pjeni, prska i kamen valja…
Sinjac – prvo, i skoro jedino pristupaÄno, jezerce u kanjonu
Na ovim stjenama nekada se nalazio improvizirani mostić preko kojeg su rudari prelazili kanjon odlazeći na rad u boksitne jame u Crnim Lokvama. Alke, koje su držale most, i danas su Ävrsto ukovane u stjenama s obje strane.
Na pojedinim mjestima dobiva oblik “prave rijeke”…
…a na suženjima pokazuje svu svoju snagu i silinu
Prelasci s jedne strane na drugu mogući su samo u posebnim uvjetima i samo za najhrabrije. Å to dalje se krećete tako se i “ekspedicijski tim” poÄinje rasipati:)