Nakon kiÅ¡e dolazi sunce, a obratno joÅ¡ i viÅ¡e. Posebno na jesen. A s kiÅ¡om idu i magle pa se već pojavio i oglas: Povoljno prodajem maglu. Å ifra: guska! OÄekuju se velika sniženja cijena magle jer je ponuda sve veća, a konkurencija sve žešća. No, puno toga trebalo bi uÄiniti prije jesenjih magla koje previÅ¡e toga zamagljuju i zimskih snjegova koji joÅ¡ viÅ¡e tragova sakriju. Najavljen je velik broj politiÄkih autoriteta u BiH i slijede prijateljska uvjeravanja oko toga da je Bosni i Hercegovini potrebna kabanica EU-a i NATO-ov kiÅ¡obran. Prije toga valja razuvjeriti neke koji sanjaju neke demodirane Å¡injele, neke otrcane dolame i sliÄnu robu. Ali Å¡to s “luÄ‘aÄkom koÅ¡uljom” kako je Wolfgang Petritsch, bivÅ¡i visoki predstavnik u BiH, nazvao daytonski ustroj BiH. Ponovno su u modi koÅ¡ulje i majice s cvjetićima, zvjezdicama. BiH bi najbolje pasala majica s EU zvjezdicama, ali neki viÅ¡e vole neÅ¡to casual, i to s džepovima punim keÅ¡a.
BiH bi umjesto europskog problema trebala postati rjeÅ¡enje teÅ¡kih i dugovjeÄnih prijepora na brdovitom Balkanu, jugoistoÄnoj Europi. Masterchefovi svjetske politiÄke kuhinje ne bi s bosanskim loncem smjeli viÅ¡e eksperimentirati jer bi mogao – eksplodirati. Pa puno toga sa svjetskom politiÄkom kuhinjom i BiH podsjeća na razgovor ugodni izmeÄ‘u dva obiÄna bh. graÄ‘anina. Jedan od njih reÄe:
– Moja žena zna kuhati, ali neće.
– Kod mene je joÅ¡ gore, moja ne zna kuhati, ali hoće – uzvrati drugi.
Sport je odraz stanja u druÅ¡tvu. No, u BiH puno toga je drugaÄije nego drugdje, Bosna i Hercegovina Äesto bude iznimka koja potvrÄ‘uje pravilo. Pa bi tako bilo bolje da je druÅ¡tvo u BiH odraz bh. sporta. Nema nekih spektakularnih dometa, ali puno toga bi politika u Bosni i Hercegovini mogla nauÄiti od onoga pozitivnog u bh. sporta. Nikako iz onoga Å¡to je u sport doÅ¡lo iz politike. Uspjeh mladih koÅ¡arkaÅ¡a BiH pokazao je kako Hrvat može dovesti mlade BoÅ¡njake i bh. Srbe na vrh Europe. Isto tako, Hrvati mogu dati veliki doprinos ulasku BiH u europski krug nacija i država, u Europsku uniju. Ali to bi im politiÄki moćnici u BiH, Europi i svijetu trebali omogućiti, a ne onemogućiti im jednakopravnost u vlastitoj zemlji. BiH je moguća samo kao zajednica triju jednakopravnih naroda i svih graÄ‘ana. Ali Å¡to s onima koji takvu jedinu logiÄnu, razumnu i razumljivu konstataciju prikazuju kao mržnju prema BiH ili prema nekom od bh. naroda, nacija? Ma, jasno je i njima, ali nejasno je kako im to dopuÅ¡taju vanjski duÅ¡obrižnici BiH. Koji se ponaÅ¡aju kao blaga majka kojoj razmaženi i raskalaÅ¡eni sinÄić napravi kakvu psinu pa mu kaže:
– Znat ćeÅ¡ kad ti ćaća doÄ‘e kući!
A kad doÄ‘e doma, otac ne poduzima nikakve odgojne mjere prema raskalaÅ¡enom sinÄiću ljubimcu jer je uvijek za sve kriva ona. Koja ga nije odgojila kako treba pa je – isti ćaća!
BiH mora Å¡to prije uÄiniti sve da bi uÅ¡la u euroatlantske asocijacije, Europa joj viÅ¡e ne smiju biti na dugaÄkom Å¡tapu jer bi inaÄe mogla dospjeti na prosjaÄki Å¡tap. Veliki slikar Pablo Picasso puno toga i rijeÄima je slikovito opisao pa je tako kazao kako bi volio živjeti kao siromah, ali s velikim raÄunom u banci. No, najviÅ¡e njegovih sunarodnjaka i ostalih Europljana žive kao prava gospoda, ali s velikim minusom u banci. Ne samo pojedinaca, već i države. Tako je i kad je BiH u pitanju.
Pa je bolje sprijeÄiti nego lijeÄiti. Vrijeme ne lijeÄi baÅ¡ sve, a vremena je sve manje i manje. Kao i mnogo toga u BiH i vrijeme je tu neodreÄ‘eno. Pa se puno toga izmeÄ‘u BiH i EU dogaÄ‘a kao s Mujom i Å¡efom. Mujo je dobio posao na neodreÄ‘eno vrijeme pa ga nakon nekog vremena upita Å¡ef:
– Od koliko je do koliko radno vrijeme u ovoj tvrtki?
– Znam, od osam do 16 sati – odgovori Mujo.
– Dobro, a zaÅ¡to ti onda na svoje radno mjesto jednom doÄ‘eÅ¡ u 12 sati, drugi put u 13, a Äesto i u 14 sati? – nastavlja s pitanjima Å¡ef.
Mujo izvadi ugovor o radu, pokaza ga Å¡efu i objasni mu:
– Å efe, ovo ste vi potpisali, ovdje piÅ¡e da sam zaposlen na neodreÄ‘eno vrijeme. bpz.ba