Zajednička izložba splitskoga slikarskog dvojca, Andree Musa i Vladimira Maria Davidenka, odnosno veličanstvena svečanost njezina otvorenja pred mnoštvom publike, na dostojan je način zaključila uspješnu 2015. godinu za Galeriju Aluminij, godinu koja je cijela bila u znaku 15. rođendana ove mostarske kulturne ustanove. Izložba zaokružena mističnim imenom Poveznice prostora i vremena međusobno je prožela dva postava, u kontrastnomu – dualnomu obliku, u obadva galerijska izložbena salona, a dostupnom za besplatno razgledanje ostaje sve do 7. siječnja 2016. godine.
– Svatko na svoj način, bavimo se tematikom prostora, vremena, putovanja, trajanja i promjene. Prostor i vrijeme određuju naše osobne povijesti, između ostaloga i krajolikom i arhitekturom. Polazimo od zapažanja prirode, koja nam je medijem kroz koji prikazujemo određene odnose i ritmove između čovjeka i prirode, čovjeka i čovječanstva, disperzivnost i heterogenost ljudskoga sjećanja, trajanja i trenutka. Istražujemo različne prirodne fenomene i senzacije, te dovodimo u odnose ritmove prirode i urbane sredine s čovjekovim ritmovima, čime se gubi jasno razgraničenje između unutarnjega i izvanjskoga svijeta, figuracije i apstrakcije – kazala je Musa, za koju povjesničar umjetnosti Toni Horvatić zapisuje kako vrijeme nastoji prikazati ogoljenim, odnosno kao snažnu nevidljivu silu u kojoj se oblikuju, nastaju, mijenjaju i nestaju sva stvorenja i pojave.
– Premda se, u dubini, dade naslutiti prisutnost nečega potpuno nepoznatoga i neka pritajena snaga, vrlo ekspresivna u osjećaju, ipak na površini ova platna odišu nježnim lirizmom poetike odjeka nenadanoga bljeska koji nije jekom prošlosti koliko u prošlosti odzvanja, potaknut naletom vjetra u planini, valjanjem mora na otvorenomu ili nekom drugom čulnom senzacijom, čovjeku najopipljivijom, baš u prirodi – piše, između ostaloga, Horvatić.
Davidenko, pak, domeće kako obadvoje nastoje, seciranjem ljudske prirode, prikazivanjem jaza između ljudske potrošnosti i neuništivosti vremena, traumi ljudskoga trošenja odgovoriti promjenom, pokretom, svojom interakcijom sa svijetom.
U osvrtu na Davidenkove radove, likovni kritičar Saša Bilić ističe kako izlaze iz formata, odnosno pričinjaju se većima od onoga što svjedoči metar.
– Ne samo zbog dubine i slojevitosti, nego i zbog toga što tu nema klasične kompozicije niti jasnoga znamena koji bi uokvirio maštu. Davidenko apstrahira apstrakciju da bi se vratio u konkretnost, u egzistencijalno, u neko gnijezdo, makar znade kako je to gnijezdo vjerojatno fikcijom, ali na koncu apstrakcijom, u čemu i leži tajna paradoksa – zapisao je Bilić.
Vidno ushićeni zbog prvoga nastupa pred mostarskim likovnim općinstvom, splitski su se umjetnici od srca zahvalili Galeriji Aluminij na gostoprimstvu i na ukupnoj organizaciji, a u pitkomu prijateljevanju s nazočnim mnoštvom, Andrea je govorila o svojemu ranom djetinjstvu koje je provela upravo u Mostaru, dok je rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka, koji je izložbu i proglasio otvorenom, iščitao nekoliko Davidenkovih stihova. Premda o tomu više šuti negoli govori, Vladimir naime svoja područja zanimanja jako dobro propituje i kistom i poezijom.
– Ističem osobni ponos jer, unatoč ukupnoj tegobnosti protekle godine, kako za gospodarstvo tako i za kulturu, svojim smo entuzijazmom 2015. upisali u naše i u anale našega grada kao izrazito uspješnu. Ostvarili smo čak 11 izložbi, između kojih svakako na poseban način treba izdvojiti onu 15./25. Viribus Unitis, predstavili smo u našim salonima tri knjige, te premašili svoj rekord, ugostivši više od 4000 posjetitelja. To je, za grad poput Mostara, brojkom vrijednom divljenja i zato me raduje što, na tragu ove izvrsnosti, 2015. zaključujemo izložbom dvojca koji iza sebe bilježi niz samostalnih i skupnih izložbi od Kanade do Japana, koji ima svjetski renome i čija su djela sastavnicama mnoštva privatnih i javnih kolekcija i fundusa diljem kontinenta, pa i šire. Likovnom je ovo pričom zbog koje i naša galerija i naš grad večeras, uživajući, dišu punim plućima – kazao je Juka.
Inače, Vladimir je Davidenko rođen 1972. godine u Splitu, diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a bavi se i stripom i ilustracijom. Članom je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, ostvario je dosad više samostalnih i skupnih izložbi u Azerbajdžanu, BiH, Hrvatskoj, Njemačkoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a kao strip-kolorist radi na raznim inozemnim i domaćim projektima. Živi i stvara u Splitu.
Andrea je Musa rođena 1979. godine u Frankfurtu (Njemačka), slikarstvo je diplomirala 2002. godine u Švicarskoj, na baselskoj Assenza akademiji, a pravo 2007. na Pravnomu fakultetu Sveučilišta u Splitu. Dobitnicom je više nagrada, a Republiku Hrvatsku predstavljala je 2003. godine na Međunarodnomu bijenalu suvremene umjetnosti u Firenci, potom 2006. u Ujedinjenim narodima u New Yorku (SAD), u sklopu projekta The New Esperanto: Connecting Cultures, te 2009. na Jordanskomu festivalu u Ammanu (Kraljevina Jordan). Ostvarila je dosad više samostalnih i skupnih izložbi u BiH, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Jordanu i u SAD-u, suosnivačicom je međunarodne umjetničke skupine Connecting-Art, te članicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Radovi su joj dijelom brojnih javnih i privatnih kolekcija diljem svijeta. Živi i stvara u Splitu. bpz.ba
Korporativne komunikacije