Osnaženo i upravljeno srce
Kada tako nešto osjetiš?
Kad se dugo i jako trudiš,
davno sve uočiš, ne želiš da se zaletiš,
izdržavaš sve, na bezbroj prepreka na koje naletiš.
Dok god srce zvonko ne prigovara,
ne donosiš neizbježnu odluku,
na glas se svakom ne izgovara,
kako bilo to nije vrijeme kad se dogovara,
vrijeme je za mudru pouku.
Ne postoji tada osoba,
da te razuvjeri na ovoj poklonjenoj zemlji,
doba je kad ne postoji dvojba,
dopire sve po blagovolji.
Ne želiš i ne možeš,
o ničemu drugo razmišljati,
tada više nema potrebe da se dokažeš,
niti sekunde nema za premišljati,
nema potrebe da išta kažeš.
Ne određuje vrijeme čovjek,
cijelo vrijeme ovoga svijeta je Božje,
svijet je tada nekako dalek,
odozgo dobivaš tijek,
kao da se izlazi kroz šipražje.
Sigurno znaš da je trenutak
i da treba ići dalje,
tada baš tada donesena odluka je dobitak,
život i življenje traje koliko traje.
Što bi ja sa srcem bez snage,
bez žara i svjetložutog sjaja,
s puno milosti blage,
bez ispraćaja, bez grcanja,
doživljava se pogled mojim očima neviđene ljepote beskraja.
Tada se pune plućna krila,
zrakom, najčistijim, blistajućim,
znam zašto sam se borila,
momentom, odgovarajućim.
U tišini se odjavi,
bez osvrtanja,
slika bljedunjavi,
vrijeme nastavka na drugom polju cvjetanja.
Božja nebesa su sa mnom upravljala,
kad je trebalo sa lakoćom me zaustavljala,
Tada je jedinog Slavnog dobrota kružila,
i ugodno me naježila,
svojom milošću nesporno zadobila i raznježila.
Jednostavno je bilo pravo vrijeme,
užgala sam jedno breme.
autor: Vesna Vrandečić
iz 6 zbirke
12.11.2023.
