Šesta postaja
S ljubavlju srca ovog puta stiže
potrebna pomoć putem divnog ženskog roda.
Kad bi se razjarenima dalo da vide do kuda njihova napast seže,
ja ne znam kako se pogledati u ogledalo,
svi i sve one koje mržnja za sve Božje veže.
Nesretnim putem kojim idu, bičuju mi Dobrotvorca,
našeg Pravednika i Mirotvorca,
što će im sva dvorca,
kad mi tuku po plećima Stvaraoca.
Što će im u vrtu ukrasno bilje,
kad žele ubiti,
što će im silno izobilje,
kad ne znaju ljubiti.
Najednom je stoj,
iz skupine žena istupi,
nasta trenutačni zastoj
i našem Milenom pristupi.
Jedna lijepa,fina žena,
želi se dohvatiti Isusovih halja,
iz nje sjaj serafina,
probija se i ide sve dalje.
Taj susret dobrote i suosjećanja uzrokovao
je da Veronika skine svoj dugi veo
i prebriše krv i znoj s lica koje je bol prouzročila
te se rubac pretvori u sveto djelo.
S kojom se ljubavlju gurala
sve bi tribalo biti kazano
i kroz mnoge se progurala,
kroz njezinu milinu sve je iskazano.
Rubac je dodala Milenom lijevom rukom,
lijevom rukom Isus je uzeo ponuđeno,
sa silnom ljubavlju i mukom
u tom trenutku to je bilo suđeno.
Kako je dobra žena pala ničice,
Majčine emocije poklopile su se s njenim bolnim srcčanim mirisom,
sve su to za vijeke vjekova sličice
i ostavljaju nam trajnu bol i njegov miomiris.
Srce me svom snagom vraća na brisanje znoja i krvi,
stalno mi ga guraju i vuku,
krv mi od bola vrije i vrvi,
kuku nama uz ovakvu muku.
Mileni želi pomoći Veroniki,
dobrodušno lice je nagnuo,
da joj bude lakše prebrisati
skupio je snage te se sagnuo.
Veronika, njezino ime
prebrisala je krvave boje na licu koje je otkrila,
pobožna žena se naime,
ponovno veom pokrila.
Opet sve vam zaludu,
jer sve što mu radite pada pod zabludu,
srce mi se na trenutak oveseli,
jer mi se znoj i krv Milenog na rubac preseli.
autor: Vesna Vrandečić
11.O3.2019
