|
.Kako je dobro kada je Božić, kada je vrijeme mlado
nebo ljubičasto
Kada dio vlastitoga sjaja korača s koracima neznanca
I pahuljama na njegovu kaputu
Kako je dobro kada nas taj nedotaknuti kaput grije
kao kakav nevidljivi
putujući kamin
Kako je dobro kada neznanac u kaputu
raširi ruke i zagrli lijepu neznanku što je upravo
izišla iz vlaka koji putuje iz snježnih gradova
u gradove naranača
I drske tirkizne savršenosti
što se izležava na kamenim bijelim obalama….
Kako je dobro biti taj snježni grad, taj vlak,
Taj tirkiz od kojeg se nitko nije odljubio…
Kako je dobro kada si ponovno dijete, i u snijegu,
i u tirkizu zaštićenosti. S duhovima suhog grožđa iznad bačava
U zagrljaju koji sliči onom iz neprekinute betlehemske noći
Kako je dobro kada se još roditeljski smiješe
prozori tvoga doma
usred bijelih zimskih vinograda
kamene zemlje
Koji se ponekad
nekom neobjašnjivom lakoćom uprozore u svjetla bilo kojeg
božićnog grada na svijetu
u kojem nikada ne možeš biti
stranac
Svi snjegovi, sva ljubičasta neba iznad njih. Sve noći vlakova,
vinograda, tirkiznog mekog razmaženog juga
Sve ljubavi i svi Božići. Svi roditeljski zagrljaji svijeta
Sve je to u tvojoj prtljazi. Koju još uvijek raznosi neko dobro mlado vrijeme
Blizine Boga…
|
vESNA zOVKO
|
