HDZ je u u svojoj politici prema Bosni i Hercegovini i tamošnjim Hrvatima konačno dobio dostojnog takmaca u samoj Hrvatskoj. Stoluje na Pantovčaku i zove se Zoran Milanović.
Kada je vidio da će u Bruxelles i samit čelnika NATO-a morati odraditi sam i bez podrške Vlade, potegnuo je pitanje na koje je do njegovog predsjedničkog mandata uvijek bilo monopol HDZ-a.
Morao je Milanović biti svjestan da će nakon salvi međusobnih uvreda, ali u kojima je uvijek nekako prednjačio, teško koga od Plenkovićevih ljudi u diplomaciji imati u svom društvu, pa mu je nacrt deklaracije, pripreman daleko od očiju javnosti i ispisan na nekih 50-tak stranica, došao kao naručen. Za unutarnjopolitičke prilike, naravno, jer ispada je da Vlada ta koja nema sluha za sunarodnjake u prvom istočnom susjedstvu, a upravo on stoji na braniku integralnog hrvatstva.
– Neke zemlje ne žele spominjanje Daytonskog sporazuma. Morat ću o tome na samitu razgovarati. Inače nećemo dati suglasnost na završnu deklaraciju jer nas se tretira kao sitan kusur. Netko ima problem da se u završnoj deklaraciji NATO-a spominje Daytonski sporazum i tri konstitutivna naroda. Kao da je deklaraciju pisala nevladina udruga iz Sarajeva. Ne mislim se vratiti u Zagreb s tim. To pokazuje kakve planove za Bosni i Hercegovinu imaju neki međunarodni krugovi. To preko Hrvatske neće proći. Nisam se mislio time baviti – rekao je Milanović, koji je uz svjetske teme imao vremena okrznuti se oca šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana.
Možete zamisliti kako je to odjeknulo na Markovom trgu?! Odmah su sa slobodnog vikenda digli spomenutog ministra i poslali ga u akciju sanacije štete, svjesni da Milanović diktira igru na njihovom terenu. I onda je Grlić Radman izgovorio ključnu rečenicu, naravno za domaću uporabu:
– To je čista obmana, ta izjava koja nema nikakvih uporišta. Mi smo se borili za točke koje su nam važne. Pitanje BiH koje je Milanović izvadio iz šešira dio je naše politike, a predsjednik Milanović je prepisivač svih naših napora.
‘Naša politika’ i ‘naši napori’, u tome je bit, jer HDZ je svu svoju politiku prema BiH posljednjih godina sveo na očito problematični izborni zakon i preglasavanje Hrvata, uz stalna uvjeravanja da zahvaljujući njihovim naporima od Bruxellesa do Washingtona on samo što nije napisan prema onome što žele Dragan Čović i ekipa iz sestrinske stranke.
I onda se pojavio mangup s Pantovčaka i ukrao im show.
Tko zna što bi bilo da se kao kakva pazaruša Milanović nije svađao s Vladom i da su na samit krenuli usuglašena stava. Vjerojatno bi ishlapio do prve pauze i uvjeravanja nekog čak ni pretjerano visoko rangiranog dužnosnika da nije vrijeme za tenzije. Na to je računao i samo formalno hrvatski član predsjedništva BiH, Željko Komšić.
– Zbog forsiranja prevladanog etničkog koncepta konstitutivnosti naroda, Hrvatska dolazi u sukob s NATO-om. Teško da jedna Hrvatska može zaustaviti ono što je interes NATO-a, k tome zalažući se za ono što nisu NATO i EU standardi – dijelio je visoke lekcije ovaj očito podkapacitirani državnik, kojeg iz svojih sebičnih interesa još samo za ozbiljnog drže bošnjački politički establištment i sarajevski mediji.
Da je deklaracija prošla kako je zamišljena, dakle bez spominjanja Daytonskog sporazuma i reforme izbornog zakonodavstva, Milanović bi sigurno morao dići glas, jer bi u suprotnom ispao priličan gubitnik u Hrvatskoj i susjedstvu. Sreća je i njegova što su u strukturama NATO-a još od prije znali mu za nepredvidljivi karakter i da jezik ne može držati za zubima, pa su iz mjera predostrožnosti krenuli u akciju. Na kraju su konstitutivni narodi izbačeni iz “communiquea”, ali tamo nema ni spomena – građana.
Jedan za jedan, reklo bi se sportskim rječnikom, ali za Milanovića bod u gostima velik kao kuća. Zato su brže bolje, još dok svjetski čelnici još nisu bili ni stigli u europsko sjedište, njegovi komunikatori to neslužbenim kanalima pustili domaćim medijima.
NATO-u naprosto nije do prijepora i očajnički vapi za jedinstvom u trenutku kada im je glavni problem stanuje daleko od BiH i opće Balkana.
– Naši odnosi s Rusijom bit će među središnjim temama samita. Odnosi su zbog agresivnih poteza Rusije na najnižoj točki od kraja Hladnog rata – rekao je otvoreno Jens Stoltenberg.
A gdje su još Kina, pa nimalo idilični odnosi unutar 30 država članica saveza, pandemija, klimatske promjene….
