Ustao sam jutros na posao, bilo je šest sati i trideset minuta. U kuhinji sjedi moj otac, dobrovoljac Domovinskog rata, pije kavu u tišini i luta mislima… ponudi me kavom.. odbijem žurim na posao… obučem se i obuvam tenisice, tv uobičajeno upaljen, ne obraćam pažnju sve dok ne čujem riječi ”Na današnji dan” ne znam koja emisija je bila u pitanju, uglavnom… nebitno… Obratim pozornost i slušam: Rođen Ban Jelačić, Stjepan Radić i studenti zapalili mađarsku zastavu, poginuo Toše Proeski… i krene… 100 godina samo o Toši Proeskom… i završi emisija. Nije da imam nešto protiv Toše, baš naprotiv, drag mi je bio. Po završetku emisije pita me otac: ”Što si se tako zamislio”? Sa nevjericom gledam u njega i odgovaram mu pitanjem: ”Na današnji dan poginuo je velik čovjek, heroj, ljudina, domoljub, jedan od najvećih u povijesti Republike Hrvatske, koji??? Sramotno je spomenuli ga u emisiji nisu!!! ” (nastavim ja dalje). Zamišljen i u čudu gleda me otac i srkne kavu iz šalice. Zacrvenio se, shvatio je o kome se radi… još jednom srkne kavu i kaže: ”Bio je to velik čovjek, nema riječi koje mu opisuju djela”. Još je samo klimnuo glavom i izgovorio njegovo ime. BLAGO ZADRO. Rastali smo se u tužnom, tmurnom raspoloženju. Sada čitam dnevne portale i ni riječi o junaku… niti slova.. ZAR SE ZABORAVILO?? ZAR JE DO TOGA DOŠLO??? Žalosna nam je Lijepa Naša kad se junaci pod tepih bacaju, kao staro štivo za čitanje… Nevjerujem… Čekam samo da mi radno vrijeme završi, da dođem kući, da sa ocem popijem kavu i čujem koju lijepu riječ o našem pokojnom general bojniku Blagi Zadri! Neka mu je vječna slava i hvala!!! Šaljem Vam ovu poruku u nadi da ćete je podijeliti sa ljudima koji nisu zaboravili heroje i herojsku obranu naše države!
Blago Zadro: I krenuo je Trpinjskom cestom sudbine…
Blago Zadro jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata i danas se obilježava 27 godina od njegove herojske smrti u Vukovaru.
Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borovog Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borovog Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.
Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je poginuo u borbama kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zamku. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik “petorici Vukovaraca”.
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto 1998. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.
Ime Blaga Zadra nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u rodnim Grudama, Splitu i Zagrebu.
Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za nezavisnost.,
