VIJEK i POEZIJA
Ni ovu pjesmu ne bih napisala
da nisi dosao u moj grad.
Јa te sacekala korakom kosute,
a ti mi pod stopala dlanove poturio.
Kao najveci svjetski lirik pobrao si sve moje metafore.
Оpcinjen raspupalom ljepotom zene u svitanje,
sa mene cijele ispijao si rosu.
Na mojim brezuljcima ubrao prve zrake sunca.
Kapima beskraja osvijetlismo obale.
U ocima tvojim napravih vodenicu…
Iskonskim mirom okadih ti suze pokajnice,
da ti u njima zanjem zlatnu psenicu.
Djelicom duse zacinismo krisku hljeba
I kondir medovine.
Sad kao Ducic pises pjesme Zeni…
I nista vise nije tako sveto kao moj osmijeh i tvoja poezija.
Lijep ti dan mili -porucih Tebi…I Tebi mila i tebi mila
na jastuku mom svjetluca dok poezijom ćutimo.
Zdravka Babic
