General Željko Glasnović često u objavama na svome Facebook profilu vrlo kritički progovara o različitim društvenim pojavama i stanju duha u Republici Hrvatskoj. Ovoga puta dotakao se i velikih domoljuba skrivenih iza tipkovnica koji “virtualno ratuje za svoju zemlju, s kokicama u rukama i čekaju konačni rasplet i nastavak svoje bezbrižne budućnosti za koju se neće sam izboriti.”
U nastavku slijedi tekst objave:
Mauzolej Vukašina Šoškočanina usred Borova sela – može. Spomenici partizanima diljem RH – može. Stotine jama pune hrvatskih kostiju – može. Osuda i ovrha branitelja – može. Ulice i trgovi nazvani imenima najvećih masovnih ubojica – može. Zvijezde petokrake po zgradama i zastavama – može. Grafiti neprežaljene Juge, krvavog bravara i komunizma – može. Marširanje gradovima uz taktove “ljubičice bijele” – može. Partizanske mirovine – može. Bivši udbaši u saboru – može.
Murali posvećeni Vukovaru, 204. gardijskoj brigadi i generalu Praljku – ne može. Pjevanje domoljubnih pjesama – ne može. Znakovlje pod kojim smo se borili i ginuli – ne može. Ulice slavnih heroja- ne može. Sloboda naših zatvorenih branitelja – ne može. Procesuiranje naših krvnika – ne može. Iskopavanje kostiju naših nestalih sinova i braće – ne može. Traženje ratne odštete – ne može.
Od heroja napraviše zločince a od zločinaca napraviše heroje. Od žrtve napraviše agresora, od agresora napraviše žrtve. To ima samo u Croslaviji. Slaviti krvnike i obljetnice njihovih monstruoznih zločina počinjene nad vlastitim narodom a ponižavati, omalovažavati i degradirati svoje osloboditelje. Živjeti u Hrvatskoj a toliko mrziti i prezirati sve što je hrvatsko. Boriti se za neovisnost i slobodu pa tu istu slobodu kao Juda prodati za par srebrnjaka. Zastrašujuće. Selektivna memorija hrvatskog naroda je dosegla svoj vrhunac. Apatija, amnezija i indiferentnost samo su neke od karakteristika prosječnog Hrvata koji i dalje sjedi pasivan u svom domu skrivajući se iza svoje tipkovnice. I dok virtualno ratuje za svoju zemlju, s kokicama u rukama čeka konačni rasplet i nastavak svoje bezbrižne budućnosti za koju se neće sam izboriti. Zašto i bi? On je ovakve svojom indiferencijom i doveo na vlast.
