Žedna kap na izvoru sna
(Ženi čovika mog)
Tebi u bilomen svitu
Koja potomcin okruni ljubav moju
Tvomem usnulon spokoju
Šta se mrakon savija u čežnju.
Razmumiš li,barenko zeru
Ljubav njegovu, stope u rodnome kraju
Čevulje grožđa , poj krnjolca u svitanju
I puton smetnutu njegovu dragu.
Moreš li pojiomit da ga i sadak sanja
Nakon dugi lita njegovi lutanja
Da se obnoć preda
Tekon da je čuva sjena njegova
Viruješ li da ti njanci zere ne pribotunaje
Ljubav njegova jedita s rodnoga praga
Ma nek pensa i snata odu svoga veršadura
I nek živi o’ milostinje i korice kruva.
Znadeš li, ti, koju ženon zove
Da je pri misečini meni da obećanje
Poslen tebe ljubavi ni jedne
Ni u snu kad je s tebon, ne zamirin ni zere.
Nepoznata vilo života čovika moga
Molin te, grli ga nježno i čuvaj ga
Nek u snu me kripi kadno nije za života
I kad mu pane svaka žunta, ti voli ga.
Misto mene, ljubavi jedne nesritne
I poruči mu da opertaju me naše uspomene
Neka i opsjene su bile… noći naše besane
Sadak se roje u konistron ljubavi… bratove mi dice.
Molin te, ne zamiri, ženo čovika moga
I kadikad, napoji ga žednon kapi s izvora sna.
U Karakašici, 17. rujna 2020.
Marija Librenjak
 |
OdgovorProslijedi
|
