Ako je davno nastala i ne znam tko je autor, danas ova fotografija zauzima počasno mjesto u kabinetu ministra MUP-a HNŽ jer su na njoj ljudi koji su ostavili dubok trag u našem gradu i u mom životu, a posebno jer se na njoj nalazi i moj otac.
Nakon što ju je jedan od njih, meni posebno drag čovjek, ponovno objavio, potaknut sam opet podijeliti jedan (podulji) tekst koji sam davno napisao.
Tekst je nastao prije nekoliko godina u inspirativnim noćnim satima, ali se otad do danas, kao ni od nastanka fotografije pa dosad, kod mene ništa nije promijenilo u načinu kako sam gledao ove ljude osim što je u meni raslo poštovanje prema njima.
Retci ispod opisuju jednu famoznu intervenciju o kojoj se malo govorilo pa sam je sam pokušao reprizirati slažući mozaik od elemenata koje sam dugo prikupljao iz niza
RIJEČ, DVIJE O HEROJIMA
Topla večer u ljeto ’90 i neke, bio sam dijete.
Majka se javila na telefon i sjela kao pokošena. Tresla se. Dok je zurila u pod kratko je pitala nekoga s druge strane veze: Kad? Gdje? Kako? Nisam mogao ne osjetiti njen strah koji je počeo militi i kroz mene.
……………….
Ovo je moja perspektiva…
……………….
Toga dana u gradu se dogodila tragedija u kojoj je život izgubilo nekoliko nevinih ljudi. Ovo ‘nekoliko’ čini se neodređeno i uopćeno, neprimjereno čak, ali ne mogu se sjetiti točnoga broja – mislim da ih je bilo petero. Da je i jedan, previše je.
Iz rata zaostalim automatskim oružjem, iz motiva koji do danas vjerojatno nisu razjašnjeni, nasumično su posijana olovna zrna po ljudima koji su se zatekli pred svojim kućama u maloj, uskoj i dotad tihoj, a nakon toga još i tišoj mostarskoj uličici…
Kad je policija pozvana na tadašnji ’92’, nije bilo šanse da onaj tko je u stanici primio poziv uopće zamisli kakav prizor su Smrt i Zlo ostavili iza sebe dok su se, zadovoljni, kroz dim baruta udaljavali od mjesta na kojemu su odigrali svoju krvavu točku.
……………….
Ni postava dežurne interventne grupe koja je odgovorila na poziv nije imala luksuz vremena zamišljati što će ih zateći ali znali su da ne smiju dopustiti da im šok tjeskobne scene blokira reflekse i poremeti osjetila istančana u dotad nebrojenim okršajima.
Pod ledenim zvukom policijske sirene koja je čistila put pred njima, dva kombija momaka od kojih su tek stariji bili u svojim tridesetima, svaki već sa metkom u cijevi, divlje su jurili znanim prečacima dok su gume urlale i škripile po vrelom asfaltu da bi se već za par minuta zaustavili koju ulicu dalje od one u kojoj je bio netko tko je maločas pokazao da je spreman hladnokrvno ubiti.
Nisam bio tamo, ali u glavi vidim sliku njih, na licima im je željezna odlučnost, iskaču iz auta i poput pantera trče u smjeru iz kojega gomila panično bježi, vrišti, žene nose malu djecu. Nisam bio tamo, ali vidim plave siluete kako vješto i, bez riječi se međusobno savršeno razumijevajući, klize uz parkirana auta, ograde i uz zgrade držeći leđa okrenuta zidu i s jednom zadaćom u glavi – što prije biti na mjestu s kojega sipaju rafali dok metak ne nađe još nekog civila.
Onda odjednom – tišina. Mrtva. I preduga. U zraku iščekivanje.
Mladom policajcu koji je prvi uočio krvava tijela cijedi se znoj s čela, hvat na pištolju klizi, ali ne popušta, prst je iznad obarača… detonaciju adrenalina u tijelu teško kontrolira, ali čula su mu i dalje čvrsto napeta, kao i mišići koji čekaju k’o sabijene opruge… i dok iz zaklona, iz klečećeg položaja, promatra odškrinute prozore u nizu kuća on traži izdajničko pomjeranje zavjese, osluškuje škripanje vrata, korake, čeka prepoznatljivi zvuk zatvarača puške ili onaj metalni ‘klik’ pri zamjeni okvira, registrira i najmanji šum i u milisekundi procjenjuje koliko je udaljen od njega na ovom, sada neprijateljskom, teritoriju.
Iskustvo koje je prerano stekao u nedavnom ratu govori mu – počinje.
Otvorena je vatra.
……………….
Članak 2. Uredbe o tekstu i načinu polaganja zakletve policijskih službenika Federacije Bosne i Hercegovine:
”Svečano izjavljujem da ću se u svom radu pridržavati Ustava i zakona Federacije Bosne i Hercegovine, da ću dužnost i obveze policijskog službenika vršiti savjesno i odgovorno, da ću svim svojim snagama štititi prava, slobode i sigurnost svih građana i da ću poslove i zadatke policijskog službenika odgovorno izvršavati i u slučajevima kada izvršavanje tih poslova i zadataka dovodi u opasnost moj život”.
… i u slučajevima kada izvršavanje tih poslova i zadataka dovodi u opasnost moj život…
… i u slučajevima kada izvršavanje tih poslova i zadataka dovodi u opasnost moj život…
… i u slučajevima kada izvršavanje tih poslova i zadataka dovodi u opasnost moj život…
Citirana Uredba objavljena je 2005. godine, a sve ovo zbilo se više godina prije. Ne znam jesu li akteri ove priče izricali neku zakletvu kao svečan i formalan čin pri ceremoniji stupanja u službu, to ne znam, ali znam da su ovaj princip dosljedno živjeli iz smjene u smjenu i iz dana u dan jer, kako je moj otac govorio, ‘policajac je uvijek na dužnosti’.
Da.
I kada mu je život u opasnosti, on ne okreće glavu.
Nikad to nisam zaboravio.
……………….
Kobno je završio taj dan za napadača. Nažalost. Kao i za one nevine ljude. Nažalost.
Vrlo brzo nakon svojih pet žrtava i on je otišao za njima. Tragično i turobno, sredstvom koje predstavlja krajnju varijantu, spriječeno je vjerojatno i veće krvoproliće. ‘Krajnja nužda’ je definicijski i formalnopravno u cijelosti opravdana, ali pitanja etike, morala, opravdanosti samih čina lebde negdje u zraku i nikad nema dovoljno vremena za odgovoriti na njih u trenutku kad se pojave. Nikad nema vremena za analiziranje svih varijanti krizne situacije ili za filozofiranje o umnom stanju nekoga tko te krvavih i izvrnutih očiju traži s puškom. Ne da bi te pozdravio.
Ostaje jedino poslije mučiti sebe traženjem odgovora čak i kad si napravio najbolje što si mogao.
……………….
O tom danu se poslije govorilo mnogo i govorilo se dugo, pričalo se svašta i pričao je svatko, ali ekipa s početka priče nije bila glasna pri povratku u bazu, nije likovala zbog epiloga kakvom su svjedočili unatoč tomu što je kriza okončana i ‘prijetnja otklonjena’. Mislim da su u tom kombiju oštre ratničke crte lica sada zamijenjene blažima i obješenima a da su pogledi, od onih fokusiranih i odlučnih, postali zamišljeni i daleki.
Ali, to ja ne znam jer tamo nisam bio međutim, bio sam kući kad je tata ušao na vrata i dugo šutio. On je bio tamo, u onom službenom autu s početka priče vozio je tu ekipu, prijatelje, braću, svoju čuvenu interventnu grupu mostarske policije i bio je s njima u jurišu pred nišan.
Ne znam ima li čovjek u tim trenutcima negdje pri svijesti to da ga kući čekaju djeca, žena, obitelj, kredit, bolesni roditelji, kuća o kojoj treba voditi računa ili to sve dođe na um tek kad gužva prođe.
Pitam se, kada počinju ona pitanja „šta da je ______“? Koliki bi od nas, već ako bi nakon prvog takvog puta izvukli živu glavu iz tijesne situacije, rekli ili pomislili „hvala, nije ovo za mene“? Koliko bi ljudi uspjelo bez posljedica raditi taj posao i podnositi turbulencije emocija s terena od kojih se živci pale k’o lampice na jelki? Siguran sam da je takvih malo jer biti biran za tu službu privilegija je koja pripada manjini.
I eto tu bi mogla biti ta fina, tanka granica po kojoj se razlikuje jednostavni, obični, „redovni“ čovjek od heroja.
Uvjerio sam se više puta dosad u ono da „sve ovisi od situacije“ i vjerujem da situacija i prilike mogu od tog običnog čovjeka u trenutku napraviti heroja.
Koktel adrenalina, straha, kalkulacije ili spontanosti, refleksne reakcije, naučene vještine, malo ili puno sreće, urođena hladnokrvnost ili senzibilnost, sve to ‘zbombano’ u procesu donošenja trenutne odluke – hoću li se boriti ili bježati?
To je, još od početka vremena, prirodna reakcija čovjeka na opasnost. Naravno, ako sve prođe kako treba, slijede salve i ostale počasti, naslovi i statusi na mrežama i mjesto u društvu. No, ako se pak dogodi druga krajnost pa ne završi slavno, i tada sve ide otprilike istim predloškom s tom razlikom što komentatori društvenih zbivanja iz komocije svojih domova ili uz kavu pišu napadačke komentare. Već za par dana sve bude stara vijest. Ipak, za običnog čovjeka su to situacije koje se dogode ‘jednom ili nijednom’ u životu i većina s tim nema apsolutno nikakvih problema.
Međutim, oni drugi, kao ovi s fotografije, pozvani su (!) živjeti tako i krenuti tim putem iako možda misle da su sami birali život ‘pod opasačem’. To je poziv kojemu, kad na njega stanu, ostaju vjerni i dosljedni ne očekujući zahvale i slavljenja od društvene zajednice jer nisu tu radi tih praznih ljudskih počasti nego zbog višeg, najvišeg cilja. Njihova dužnost je biti sjena, nenametljiva i sveprisutna, bezvremena sjena. Zlu ne trebalo.
Oni superheroji i filmske zvijezde koje uvijek znaju donijeti pravu odluku i koji uvijek spase situaciju su, odmah na prvu, savršena i univerzalna slika svega čemu bi se jedan dječak imao diviti. Milijuni dosad jesu.
Je li to tako u ovoj našoj tvrdoj stvarnosti?
Emociju, srce, ljubav, osjećaje koje su ovi “plavi” imali kad su se javljali na vapaj nezaštićenih idoli s naslovnica ne mogu imati i koliko god tamo negdje bili proklamirani i reklamirani zaštitnici najslabijih, nikad, ali nikad neće doći kad bi nam zatrebali.
Ovi s fotografije su, s druge strane, dokazali da će doći prvi, a zadnji otići.
Slika heroja nije plašt jarke boje nego slika čovjeka koji tiho pati jer nije mogao učiniti i više kad je trebalo. Možda se ustvari više od njega nije očekivalo, ali on i sad smatra da je mogao napraviti više. Često imaju takav tamni oblak prošlosti nadvijen nad sobom i skloni su sebe kriviti za ishode najgadnijih događaja i za potpuno nepredvidive razvoje kompliciranih ljudskih sudbina s kojima, formalno gledano, nemaju ama baš nikakve veze.
Kakav je to samo teret.
Pitam se nekad kako su se s tim nosili. Nisu to baš uobičajena stanja. Onda pomislim, to su oni. Svom ‘izboru’ pripisuju takav život i njegove male svakodnevne pobjede koje nitko ne vidi, ali i padove koje vide svi i radi kojih ih se razapinje. Međutim, drugačije ne bi mogli živjeti. Oni su čuvari. Oni pristaju na posljedicu. Spremni su na sve jer ih ništa ne smije iznenaditi, cijena bi bila previsoka. Svjesni su da i njihov i život ljudi oko njih može doći u opasnost jednako za vrijeme jutarnje kave na nekoj pumpi kao i kad bi se našli usred oružane pljačke lokalne pošte.
Oni su pristali na život u kojemu sjede u kafiću ili u restoranu, u koji su s obitelji izašli jer im je baš taj dan bila plaća, uvijek s pogledom okrenutim prema vratima, oni diskretno i nesvjesno prave sigurnu distancu dok razgovaraju s nekim tko ih na ulici zaustavi i pita za smjer ili zamoli cigaru, oni neizostavno, u odrazu izloga trgovine, prate stanje na ulici iza sebe dok s djecom gledaju igračke, oni nepogrešivo uočavaju da iako je vani toplo onaj tip pred kladionicom ipak nosi jaknu, oni fotografski pamte registracije auta koja se odjednom počnu pojavljivati u naselju i to im je druga priroda, kao disanje, to je dio njih i njihove, uvijek blago napete prirode.
Bili su pakt. Bratstvo. Nosili su jedni druge, eto kako su živjeli.
Ekipa sa fotografije, samuraji, bili su, po upečatljivim riječima koje mi je nedavno rekao jedan od njih, „pojam sloge i prijateljstva, ali i hrabrosti suprotstaviti se tadašnjim „herojima“. I onda kad pogledaš slike, vidiš na svakome osmijeh… i padne ti na pamet da bi sad sad dao 15 godina života za one 4 koje smo skupa prošli“.
Bili su policajci!
Bili su i ostali heroji.
Pred očima su mi slike njih dok sam ih kao dijete promatrao, a i sada ih vidim ovako mlade, vesele, nasmijane, bez iznimke uvijek spremne na ‘ciganluk’, spretne i okretne iako su neki od njih rano, prerano otišli na bolje mjesto primiti davno zaslužena odlikovanja koja im se na ovom svijetu nisu ni mogla dodijeliti.
Sjećam se dobro njihovih posjeta, sjećam se oružja koje je koji dužio, dječjeg ponosa koji sam osjećao među prijateljima kad bi me na ulici pozdravili rotacijom sa službenog Fiata Ducata.
Da mogu doprijeti do njih sada, volio bih da ovo znaju – da znam da su od tih slavnih godina na ovamo svjedoci izobličenja sustava u koji su vjerovali i da znam da su svjedoci vremena koje se od tih 90-ih jako, jako promijenilo. Možda se osjećaju umorno, zaboravljeno, istrošeno i promašeno… ne bi me čudilo ni da se pitaju čemu je sve to trebalo, za koga su riskirali, koga su čuvali. Znam da misle da danas u redovima službe prevladava interes nad prijateljstvom i dominira diletantizam nad strukom.
Žao mi je što je do toga došlo, ali zvono još nije odzvonilo kraj. Mislim da danas imam pravo to reći.
Ali moji su heroji. Bili i ostali. O njima pričam djeci. Na njih mislim kad se kaže „policija“. O njima razmišljam kad vidim poraz nepravde. Bili su pojam. I sada su pojam. Utjecali su na moj život, zadužili me. Vjerovao sam da se kroz njih ostvaruje Dobro u svijetu.
Nekad prođem onom ulicom u kojoj se dogodila ta famozna intervencija… promatram, pokušavam zamisliti gdje je šta bilo i kako se odvijalo. Svaki put se iznova pitam neka ista, stara pitanja. Njima, s druge strane, ta je ulica vjerojatno ista kao i sve druge jer je tek jedno u nizu mjesta na kojima su prkosili svemu što je bilo prijetnja mirnu snu grada koji su stvarali i čuvali.
Zlo ih se bojalo.
I kad bih cijeli tekst mogao zbiti u jednu riječ, bilo bi to – Hvala!
Hvala im za sve što su učinili.
Zlo ih se zaista bojalo…
⚔️
(na fotografijii: interventna grupa Policijske uprave Mostar s kolegama iz MUP-a RH; moj pokojni otac drugi slijeva, stoji)
Na poziv predsjedatelja novoosnovane Radne skupine Europskoga odbora regija za Bosnu i Hercegovinu Csabae Borbolyja, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) Marija Buhač sudjelovala je u ponedjeljak u Bruxellesu u radu prvoga, ustrojbenog sastanka Skupine.
Buhač je, u uvodnomu izlaganju na panelu naziva “Nastavak reformskih procesa: Uloga lokalnih vlasti i jačanje kapaciteta”, izrazila zadovoljstvo ustrojavanjem Radne skupine za BiH koja će značiti kontinuitet odnosno nastavak djelovanja ranije Radne skupine za prostor zapadnoga Balkana, priopćeno je iz Vlade HNŽ.
“Ovo tijelo sada preuzima iznimno važnu ulogu jer će djelovati isključivo posvećeno Bosni i Hercegovini, što je posebno važno u svjetlu otvaranja pristupnih pregovora iz ožujka prošle godine. Svjesna važnosti tih procesa i činjenice da ovdje govorim uime Vlade HNŽ-a, i ovom prigodom podsjećam kako smo u više navrata potvrdili svoju punu opredijeljenosti pružanju potpore i, u sklopu naših mjerodavnosti, sudjelovanju u europskomu putu naše zemlje, što je smjer koji nema alternativu”, poručila je predsjednice Vlade HNŽ-a.
Buhač je dodala kako županija kojoj je na čelu aktivno sudjeluje u svim procesima u sklopu mehanizma koordinacije koji je u BiH uspostavljen s ciljem osiguranja i iznošenja usuglašenoga stajališta u komunikaciji s institucijama Europske unije.
“Taj se proces temelji na načelima poštivanja postojeće unutarnje pravne i političke strukture u BiH i zaštite ustavima utvrđenih mjerodavnosti svih razina vlasti. Nakon donošenja povijesne odluke o otvaranju pregovora, potrebno je uložiti maksimalne napore kako bismo, kroz dijalog i konsenzus, poštivanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda, ustavnih ovlasti i mjerodavnosti svih razina vlasti, ostvarili nove korake na našemu europskom putu”, dodala je Buhač.
Buhač je istaknula kako je važan proces donošenja reformske agende vezane za novi Plan rasta za prostor zapadnoga Balkana koji mora proći Vijeće ministara kako bi bili stvoreni osnovni preduvjeti za provedbu prijeko potrebnih reformi.
“Jasno je koliki bi preobražajni učinak Plan rasta imao na gospodarstvo BiH, osiguravajući nam brojne pogodnosti članstva u EU i prije formalnoga pristupanja, a istodobno i snažnije povezivanje s jedinstvenim tržištem EU”, poručila je Buhač, obećavši kako će HNŽ nastaviti pružati punu potporu svim aktivnostima usmjerenima na ostvarivanje trajne stabilnosti, gospodarskoga napretka i rasta, provedbi reformi i konačnom integriranju BiH u veliku europsku obitelj.
Inače, svrha Radne skupine Europskoga odbora regija za BiH je poticanje suradnje i razmjene najboljih praksi između EU i svih razina vlasti u BiH, s ciljem pružanja potpore što bržemu pristupanju BiH Europskoj uniji.
Buhač je, kao jedna od sedmoro panelista na temu nastavka reformskih procesa, jasno iskazala pripravnost za punom suradnjom s Radnom skupinom, ujedno zahvalivši državama članicama EU na dosadašnjoj ukupnoj potpori BiH i njezinim nižim administrativnim jedinicama, stoji u priopćenju./HMS/
Preporučeno:
Buhač obećala financijsku potporu za obnovu sportske dvorane na Bijelom Brijegu
Buhač otvorila prestižnu FOSS4G konferenciju, prvu u BiH
Buhač i Ćorić: Kurikularna reforma ostaje prioritet u obrazovanju HNŽ
Općina Čitluk posljednjih godina realizira niz infrastrukturnih projekata koji obuhvaćaju obrazovanje, zdravstvo, kulturu, sport te prometnu i komunalnu infrastrukturu. Radi se o ulaganjima vrijednima više desetaka milijuna maraka, a cilj im je unaprijediti kvalitetu života svih stanovnika.
O dosadašnjim radovima, aktualnim projektima i planovima razgovarali smo s načelnikom općine Čitluk, Marinom Radišićem, koji je u intervjuu detaljno predstavio što je sve do sada urađeno i što građani mogu očekivati u narednom razdoblju.
Gospodine Radišiću, možete li nam reći koje su ključne investicije u obrazovnu infrastrukturu u proteklom razdoblju?
Završena je sportska dvorana Osnovne škole Bijakovići i dograđena školska zgrada. Ova škola već dugi niz godina bilježi stalni porast broja učenika, pa je završetkom sportske dvorane stvoren uvjet za izvođenje nastave tjelesnog odgoja i održavanje izvannastavnih sportskih, kulturnih i drugih aktivnosti. Vrijednost radova iznosila je 1.416.524,56 KM. Dogradnjom zgrade dobili smo četiri nove učionice, zbornicu, ured i nove sanitarne čvorove. Također, završena je dvorana Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića s 500 sjedećih mjesta i svim drugim popratnim sadržajima, u vrijednosti od 2.082.715,14 KM. Objavljen je i natječaj za utopljavanje područne škole u Donjem Velikom Ograđeniku.
Što se radilo po pitanju zdravstvene zaštite i Doma zdravlja?
Ni u proteklom razdoblju nismo zanemarili primarnu zdravstvenu zaštitu. Nakon rekonstrukcije vanjskog dijela objekta Doma zdravlja Čitluk, zamjene otvora, postavljanja fasade i obnavljanja krova, krenuli smo u renoviranje sanitarnih čvorova kako bismo stvorili bolje sanitarne i higijenske uvjete za rad i boravak. Osigurali smo sredstva za nabavku suvremene stomatološke stolice i prateće opreme, kao i sredstva za opremanje novog sanitetskog vozila potrebnog za svakodnevni rad i brzo zbrinjavanje pacijenata.
Za stavljanje u funkciju područne ambulante u Čerinu, nakon njene izgradnje, preostalo je opremanje, dok se u Međugorju-Bijakovićima izvode građevinski radovi na područnoj ambulanti.
A kulturna infrastruktura?
Vrlo važan projekt je izgradnja Kulturno-informativnog centra Čitluk. U objektu će biti smještene višenamjenske dvorane, spomen-soba za branitelje, vijećnica, knjižnica i brojni drugi sadržaji. Radovi se privode kraju, a potpisan je ugovor za opremanje audio-vizualnom opremom i namještajem, kao i za uređenje partera i izradu spomenika žrtvama Domovinskog rata, koji će biti postavljen ispred KIC-a.
Potaknuti velikim interesom za smještaj djece u Dječji vrtić Čitluk, pristupili smo realizaciji projekta obnove i adaptacije dijela zgrade u kojoj je ranije djelovao Dom za djecu bez roditeljske skrbi Obiteljskog centra Ivan Pavao II. Radovi se privode kraju, a potpisan je ugovor za opremanje prostora za smještaj oko 80 djece.
Nakon završetka radova u Domu kulture u Donjoj Blatnici i Krehin Gracu, potpisali smo ugovor o obrtničko-zanatskim radovima na prostorijama MZ Gornji Hamzići, a objavljen je natječaj za izgradnju prostorija MZ Blizanci i izgradnju wc-a u Domu kulture u Gornjim Ograđenicima.
Što je s projektima uređenja javnih površina i modernizacije komunalne infrastrukture?
U tijeku su radovi na uređenju parkova u Vionici i Vidovićima. Pametne klupe postavljene su u svim naseljenim mjestima, a nastavili smo i sa širenjem javne rasvjete.
A ulaganja u sportske objekte i rekreaciju?
Na terenu SRC Jakerovac dogradili smo tribine, izgradili prateće prostorije i postavili nove reflektore. Objavljen je natječaj za prvu fazu postavljanja umjetne trave. Izrađen je i idejni projekt uređenja sportskog centra na Barama.
Potpisali smo ugovore za postavljanje Bergo podloge na igralištima OŠ fra Didaka Buntića, OŠ Bijakovići, igralištu na Krstinama i na igralištu među zgradama u Čitluku, dok je na igralištu OŠ Čerin postavljanje umjetne trave u završnoj fazi. Također, potpisan je ugovor za asfaltiranje igrališta u MZ Bijakovići.
Što nam možete reći o vatrogasnoj infrastrukturi?
Izvode se radovi na izgradnji vatrogasnog doma, vrijednosti 730.739,67 KM.
Prometna infrastruktura je također obuhvatila veliki broj projekata. Možete li ih pobrojati?
Završeni su radovi na uređenju servisnih prometnica u Gospodarskoj zoni, a objavljen je natječaj za prvu fazu izgradnje prometnice P1 u obuhvatu Zoning plana turističke zone Z1 i Z2 u Međugorju. Izrađuje se i projekt servisne prometnice uz magistralnu cestu M17.4 u zoni Tromeđa–Međugorje.
Završena je izgradnja sekundarne kanalizacijske mreže voda K1 u Međugorju i Bijakovićima, čime se značajno povećava broj priključaka. Vrijednost radova prelazi 1,2 milijuna KM.
Potpisali smo ugovor o uređenju pješačke staze uz potok Lukoć – planirana šetnica ide sa desne strane magistralne ceste iz pravca Tromeđe, a završava spajanjem na postojeći trotoar preko puta Doma zdravlja. Objavljen je natječaj za čišćenje potoka Lukoća od Čitluka do Međugorja.
Izvode se radovi na prometnicama A, C i D sa kružnim tokom u obuhvatu RP Bare-1, vrijednosti 1.052.415 KM, te na prometnici „E“ (spoj srednje škole i M17.4 kod robne kuće). Prometnica E obuhvaća rekonstrukciju Ulice Stjepana Radića, s trećim trakim, novim nogostupima i 110 novih parking mjesta. Vrijednost radova je 1.228.388,59 KM.
Završen je projekt prometnice B u RP Bare-1, vrijednosti 400.000 KM, koja će omogućiti izgradnju Gradskog autobusnog kolodvora.
Nakon Donje Blatnice završen je kružni tok u Tepčićima, a završena je rekonstrukcija ceste na ulazu u Krehin Gradac – Padine. Asfaltirane su ceste u Biletićima, Krućevićima, Međugorju, a nastavljamo asfaltiranje i u ostalim naseljima.
Koliko u svemu tome pomažu više razine vlasti?
Ovdje moram istaknuti kontinuiranu potporu našim projektima od strane Vlade Hercegovačko- neretvanske županije i Ministarstva prometa i veza HNŽ na čijem čelu je naš Brotnjak Ivo Bevanda. Navedeno ministartsvo je uspješno okončalo izgradnju regionalne prometnice R425b Hamzići–Lipno a koja povezuje našu i Županiju Zapadnohercegovačku. Uskoro se kreće sa izgradnjom kružnih raskrižja “Kaktus” i “Padine” na regionalnoj prometnici R425 Žitomislići- Tromeđa. Ministarstvo prometa i veza HNŽ je osiguralo sredstva i provelo postupke eksproprijacije zemljišta te osiguralo sredstva za izgradnju navedenih raskrižja. Ukupni troškovi izgradnje iznose cca 1 500 000 KM a troškovi izvlaštenja iznose cca 600 000 KM.
Njihovu pomoć smo imali i pri rehabilitaciji više priključnih cesta a neke od njih sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Posebno moram istaknuti rehabilitaciju priključne prometnice koja ide pored stadiona “Bare”. Ovih dana Ministarstvo prometa i veza kreće sa rehabilitacijom regionalne ceste od raskrižja Tromeđa do crkve na Služnju. Projekt uključuje pješačku stazu od Tromeđe do crkve u Služnju i zamjenu kolničke konstrukcije. Vrijednost radova također je oko 1,5 milijuna KM.
JP Ceste FBiH izradilo je idejno rješenje zapadne zaobilaznice Čitluka i izdana je urbanistička dozvola za kružni tok kod groblja Podadvor. Paralelno provodimo analizu stanja prometnog sustava Međugorja i Bijakovića, što će biti podloga za Plan održive urbane mobilnosti.
Prostorno planiranje i komunalni sustavi također su važni. Što je trenutno aktualno?
U tijeku je izrada Prostornog plana općine Čitluk. Za prostor tzv. Gljivare u Međugorju urađeno je idejno rješenje. Radi se i na adaptaciji prostora Gradske ljekarne.
Jedna od strateških točaka je i vodoopskrba. Kako napreduje taj projekt?
Na području općine Čitluk vodom se opskrbljuje oko 20.000 stanovnika s preko 6.500 mjernih mjesta. Najslabija točka je tlačni cjevovod od Biletić Polja do Jeline Glavice, star preko 40 godina, te vodosprema Jelina Glavica kapaciteta 1.500 m³. U ljetnim mjesecima opskrba traje tek tri sata u slučaju prekida pumpanja. Zato smo izradili glavni projekt novog tlačnog cjevovoda i proširenja vodospreme Jelina Glavica na 4.000 m³. Procijenjena vrijednost radova je 3.800.000 KM. Čekamo suglasnost Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH jer će se projekt realizirati uz podršku Svjetske banke po povoljnim uvjetima.
Spomenuli ste i obnovljive izvore energije?
JP Broćanac je uz suglasnost Općinskog vijeća pokrenuo proceduru izgradnje dviju solarnih elektrana. Proizvedena energija koristila bi se za vlastite potrebe, čime bi se značajno smanjili troškovi električne energije.
Na kraju, što biste izdvojili kao ključnu poruku građanima?
Sve što radimo – od škola, zdravstva, kulture i sporta do prometne i komunalne infrastrukture – radimo s ciljem da naši sugrađani imaju bolju kvalitetu života. Projekti su veliki i zahtjevni, ali vjerujem da će rezultati biti vidljivi i dugoročno korisni za sve nas.
www.brotnjo.ba
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti brotnjo.ba kao autora te dodati poveznicu na autorski članak.
Jubilarno 70. izdanje turističko-kulturno-gospodarske manifestacije „Dani berbe grožđa – Brotnjo 2025“ održano je na Broćanskom trgu u Čitluku uz bogat kulturni program, nazočnost brojnih uzvanika i snažnu podršku svih razina vlasti. Manifestacija koja kroz desetljeća promiče vinsku tradiciju, kulturnu baštinu i turistički potencijal Brotnja i ove je godine potvrdila svoj status jednog od najvažnijih događaja ovoga kraja.
Središnja svečanost započela je mimohodom kulturno-umjetničkih društava, vinara i predstavnika lokalnih zajednica tijekom kojeg su predstavljeni nošnje, glazba i običaji Brotnja. Nakon mimohoda manifestaciju je svečano otvorila zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.
U svom obraćanju načelnik općine Čitluk Marin Radišić naglasio je kako je jubilarno 70. izdanje „Dana berbe grožđa“ potvrda dugovječnosti i posebnosti ove manifestacije, istaknuvši da je riječ o jednoj od najprepoznatljivijih i najdugovječnijih manifestacija u Bosni i Hercegovini. Podsjetio je kako je Brotnjo oduvijek bilo prepoznato kao srce vinogradarstva i vinarstva, što potvrđuju i brojne medalje koje lokalni vinari osvajaju na domaćim i međunarodnim sajmovima. „Za naše vinogradare ova je godina bila jedna od najboljih u posljednjih desetak godina, pa vjerujemo da ćemo dogodine imati vina vrhunske kvalitete“, kazao je načelnik Radišić. Naglasio je i važnost turizma u razvoju općine, podsjetivši da je Čitluk prva općina u županiji osnovala turističku zajednicu čiji se rezultati već vide. Posebno je istaknuo infrastrukturne projekte poput izgradnje školskih sportskih dvorana, novih ambulanti, vatrogasnog doma te ulaganja u gospodarsku zonu, što otvara prostor za nova zapošljavanja. „Svi ovi rezultati ostvaruju se uz potporu viših razina vlasti, a vjerujem da će suradnja i dalje jačati“, zaključio je načelnik Radišić, zahvalivši svima koji podupiru održavanje manifestacije.
Zastupnica Darijana Filipović čestitala je organizatorima na značajnom jubileju, istaknuvši kako je manifestacija „Dani berbe grožđa“ odavno prerasla samu promociju vrhunskih vina blatine i žilavke te postala manifestacija koja ima svoj gospodarski, kulturni, turistički i edukacijski značaj. Ovom prilikom naglasila je kako sedam desetljeća trajanja ove tradicije svjedoči o zajedništvu i predanosti brojnih ljudi uključenih u organizaciju, a posebnu je zahvalnost uputila vinarima i vinogradarima koji svojim radom daju najveći doprinos. „Vino je prisutno u našem kulturnom, duhovnom i svakodnevnom životu“, poručila je zastupnica Filipović, dodavši kako upravo ono okuplja ljude u zajedništvu, slavlju i čuvanju tradicije te je svečano proglasila manifestaciju otvorenom
Uz zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanu Filipović, svečanosti su nazočili zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, predsjednik Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Damir Džeba, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Kristina Šimović, ministrica prometa i komunikacija u Vladi FBiH Andrijana Katić, glavni tajnik HDZ-a BiH Goran Božić, predsjednica Vlade HNŽ-a Marija Buhač, predsjednik Vlade ŽZH-a Predrag Čović, ministar za branitelje Domovinskog rata u Vladi ŽZH-a Mladen Begić, ministar za pitanje branitelja u Vladi HNŽ-a Đuro Prkačin, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi HNŽ-a Mario Jurica, ministar prometa i veza u Vladi HNŽ-a Ivo Bevanda, ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi u Vladi HNŽ-a Milenko Bevanda, savjetnica državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonke Milasa, Žana Ćorić, ravnateljica Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje FBiH Vlatka Martinović, ravnatelj Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove FBiH Željko Obradović, zamjenica ravnatelja MIO/PIO FBiH Miljana Glamuzina, gradonačelnik Grada Mostara Mario Kordić, gradonačelnik Grada Ljubuškog Vedran Markotić, načelnik Općine Grude Ljubo Grizelj, gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković te načelnik Općine Neum Dragan Jurković.
