Na sv. Juru zaštitnika vojnika bilo nam je čast i zadovoljstvo nazočiti u Livnu kao izaslanstvo uz suglasnost Predsjednika HVO Mostar brigadira Jadrana Topića i Prvog ratnog zapovjednika HVO Mostar brigadira Petra Zelenike i uz potpis Predsjednika Organizatora otpora HVO Mostar. Nazočili smo svečanom događaju dodjele odlikovanja Livanjskoj brigadi ” Petar Krešimir IV” za doprinos u Domovinskom obrambenom ratu.
Izaslanstvo je predvodio organizator otpora HVO Mostar akademik Marin Topić i Gordan Miličević voditelj Odjela Organizatora otpora pri HNS-u
Organizacija u Livnu, čista desetka, posebno ističem ulogu generala Marijana Marekovića, savjetnika Predsjednika Republike Hrvatske za braniteljska pitanja. Naravno posebna je uloga i generala Ljube Ćesića Rojsa. prvi suradnik Predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministar Gojka Šuška.
Nije tajna kako je Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oružanih snaga svih Hrvata, gospodin Zoran Milanović prepoznat kao sljedbenik državničke politike koju je trasirao Prvi Predsjednik Franjo Tuđman. Poštuje tradicionalni braniteljski protokol: sveta Misa,svečani mimohod, odavanje počasti braniteljima koji su položili svoje živote (za našu slobodu ) na Oltar Domovine. Predsjednik Milanović je vratio čast i dostojanstvo braniteljima, živim i mrtvim.
Naravno da je zaslužan cijeli tim odgovornih za organiziranje besprijekornog prijema u Livnu, od gradonačelnika Darke Čondrića, Predsjednika Vlade HBŽ Ivana Vukadina a braniteljsko priznanje odajemo Predsjednici Vijeća ministara gospođi Borjani Krišto, znamo da nakon 23.4.2025 godine ništa neće biti isto, hvala Predsjednici postala je zaštitnica HVO vojnika, onih najboljih koji su svoje živote nesebično dali na Oltar Domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Livnu se branila i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Vratili ste dostojanstvo hrvatskim institucijama.
Službeno ste na najvišoj poziciji i obnašate dužnost Predsjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Bili ste kandidat za Člana Predsjedništva ispred hrvatskog naroda, ali izbornim manipulacijom i lažnim predstavljanjem je onemogućena volja hrvatskoga naroda a takvo uzurpiranje mi branitelji a i hrvatski narod smatramo najvećim zlom bošnjačke prevrtljive politike.
Hvala vam što ste vratili hrvatsko zajedništvo u temeljne okvire, pokazali ste zajedno sa svima kako branitelji nisu ostavljeni ni zaboravljeni.
U hotelu me upitaše o braći Topićima, a ja odgovorih kako je Marin naš Mikelanđelo i najbolje da osobno kaže par riječi… javnost je saznala najbitnije …kako je nakon završenog studija u Sarajevu, kao dipl. ing. arhitekture posvetio se slikarstvu. Tijekom karijere izlagao je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su njegova djela bila zapažena zbog snažne simbolike i izražajne duhovnosti.
Vraća se 1990te iz SAD-a i stavlja se na raspolaganje voljenom gradu i narodu. Nakon Prvih demokratskih izbora imenovan je za Prvog dopredsjednika Izvršnog odbora grada Mostara. Preživio je atentat u prosincu 1991 od strane elitne postrojbe ex JNA (niški specijalci) Isti dan su žestoko granatirani Osijek i Dubrovnik a Mostar je bio “pun” rezervista i paravojnih postrojbi.
A brat, slavni nogometaš koji je igrao rame uz rame sa Peleom, Jadran Topić Ćela bio je predsjednik Komisije za imenovanje u Mostaru
Iako je u javnosti prepoznat po svojoj nogometnoj karijeri, politički angažman Jadrana Topića Ćele ima duboko ukorijenjeno mjesto u povijesti Mostara, gdje je ostavio neizbrisiv trag u tim turbulentnim vremenima Kao predsjednik komisije, imao je važnu ulogu u oblikovanju političkog i društvenog života Mostara prije izbijanja rata, a njegova pozicija dodatno ga je povezivala s političkim strukturama u to vrijeme.
Braća Topić su se našla u teškim vremenima na pravom mjestu… Jadran Topić Ćela je predsjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u općini Mostar, a tu je poziciju preuzeo u kritičnim trenucima rata 1992. godine. Odigrao je ključnu ulogu u organizaciji obrane Mostara, koji je bio pod opsadom. Tijekom ratnih dana, Topić je jedan od ključnih lidera HVO-a, a njegova odluka da ostane u Mostaru i organizira obranu grada bila je od presudne važnosti za obranu od agresora.
Braća Topić su doprinijela demokratskim promjenama grada Mostara, prijedlozi izmjene naziva ulica, kulturno središte HD hercega Stjepana Kosače, Ideja za križ na Humu obnova HŠK Zrinjski Spomenik braniteljima u središtu Grada, Sveučilište i ustroj HVO Mostar – prvi Predsjednik te Dopredsjednik HR HB i Zamjenik Predsjednika Bobana.
Očekujemo od nadležnih dogovor kako bi se napokon vratilo dostojanstvo braniteljima Mostara ( 9 bojni, 5 samostalnih satnija, Vojna i Civilna policija , Ratna Bolnica, Topništvo, Veza,Logistika…svi čekamo) a posebno čekamo priznanje Južnog bojišta te jednaka prava HVO sa HV a koja su oduzeta nakon smrti Prvog Predsjednika Franje Tuđmana tzv. “detuđmanizacijom”
E tu naklon Prvom Zapovjedniku HVO Mostar Petru Zeleniki-
Baš mi Hrvati ne znamo uživati u velikodušnosti, pa i u tome što nam provincijalni psihološki refleks dominira u rukovodstvima, posebno tzv. kulturne industrije, koji se, kako ravnatelj AEM Popovac kaže, sustavno ucjepljuje narodu.
Mašala.
Dobro je da smo Srbiji dali 12 bodova, a oni nama ništa.
Dali su nam bome previše, ni danas se ne možemo rješiti tih njihovih darova i poklona, što bi tek s tim bodovima.
Tek bi to bilo kuku-lele umjesto Leleka.
Da im bar možemo uz te bodove darovati ili vratiti Pupija, Mesića, Stipu da prostite, Klasića povjesničara i Zoku brkatog antifu Pusića, a dobro bi im došli na euroliberalnom putu i Hrebak i Štromar.
S Frkom Petešićem da osvijetljava drumove.
To bi bilo pošteno davanje.
Treba navaliti davati višak, a ne jaukati zbog bodova.
Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…
Dok je cijeli svijet gledao povijesne trenutke iz Vatikana i novoizabranog Svetog Oca, Papa Lava, milijarde ljudi na ovoj zemaljskoj kugli mogle su vidjeti i jedno lice koje je kod hrvatskog naroda izazvalo poseban ponos — lice našega velikog kardinala Vinko Puljić. Njegov prepoznatljivi osmijeh pokraj novoga Pape nije bio samo trenutak kamere, nego simbol dostojanstva, vjere i postojanosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je to osmijeh čovjeka koji je kroz desetljeća ostao uz svoj narod u najtežim trenucima, čovjeka koji nikada nije izgubio ni vjeru ni nadu.
Naš kardinal nije samo veliki crkveni dostojanstvenik. On je otac svoga naroda, moralna vertikala i simbol opstanka hrvatskog čovjeka u Bosni i Hercegovini. U vremenu kada mnogi političari kalkuliraju, biraju riječi i šute o najvažnijim pitanjima hrvatskog naroda, kardinal Puljić bez straha, bez kompleksa i bez ikakvih političkih kalkulacija otvoreno govori o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Govori jasno o potrebi pravednog izbornog zakona, o ravnopravnosti hrvatskog naroda, ali i o svim mogućim rješenjima koja bi hrvatskom narodu osigurala dostojanstvo i jednakopravnost, pa tako i o pitanju trećeg entiteta.
To ne govori političar, nego čovjek vjere, sluga Božji i pastir svoga naroda. Upravo zato njegove riječi imaju posebnu težinu. Sa svojim poznatim osmijehom i ljudskom toplinom osvaja čak i simpatije onih kojima se možda ne sviđaju njegove poruke, jer iza njegovih riječi ne stoje osobni interesi, nego iskrena ljubav prema svome narodu i domovini.
I zato nije slučajno da je kardinal Vinko Puljić danas jedan od najpoštovanijih sinova Bosne i Hercegovine. On je čovjek koji nikada nije zaboravio tko je, odakle dolazi i kome pripada. Njegova snaga nije u politici ni moći, nego u karakteru, vjeri i istini.
No ono što posebno boli i razočarava jest činjenica da su samo nekoliko dana nakon njegovih iskrenih i hrabrih javnih nastupa pojedini visoki dužnosnici najveće hrvatske stranke u BiH počeli objašnjavati kako treći entitet nikada nije bio tema njihove politike. To je tužno, da nije smiješno. Umjesto da politika govori ono što govori naš veliki pastir, kod nas je često sve obrnuto. Kardinal govori ono što bi mnogi izabrani predstavnici hrvatskog naroda trebali imati hrabrosti reći.
Nažalost, danas se politika prečesto svodi na podjelu resora, funkcija i novca, dok se pred izbore ponovno podižu tenzije, bude emocije naroda i daju velika obećanja koja brzo nestanu nakon izbora. U takvom vremenu glas kardinala Puljića zvuči još snažnije, iskrenije i poštenije.
Zato hrvatski narod u Bosni i Hercegovini u njemu ne vidi samo kardinala, nego simbol svoga opstanka. On je stećak našega naroda — čvrst, postojan i vječan simbol vjere, ponosa i dostojanstva hrvatskog čovjeka. Primjer je našim generacijama, ali i svima koji dolaze poslije nas.
A meni osobno ostaje poseban ponos i životna čast što Vas mogu nazvati svojim prijateljem. Dragi kardinale Vinko Puljić, bio sam čovjek koji je uz Vas učio, slušao i upijao svaku Vašu riječ. Nikada neću zaboraviti naša druženja u Njemačkoj, razgovore pune mudrosti, vjere i ljubavi prema hrvatskom narodu, zajedno s našim neponovljivim pokojnim kardinalom Franjo Kuharić.
To su bili trenuci koji su ostavili dubok trag u mom životu. Vrijeme provedeno s Vama nije me učinilo samo ponosnijim Hrvatom i vjernikom, nego prije svega boljim čovjekom. Od Vas sam učio kako ostati dostojanstven u teškim vremenima, kako voljeti svoj narod bez mržnje prema drugima, kako čuvati vjeru i obraz kada je najteže.
Mnogo toga sam naučio od Vas — iz Vaših riječi, ali još više iz Vašeg primjera. Zato Vam od srca hvala za svaku riječ, svaki savjet i svaki trenutak proveden zajedno. Takvi ljudi poput Vas ne ostavljaju trag samo u Crkvi i narodu, nego duboko u srcima ljudi koji su imali sreću poznavati Vas.
Dragi kardinale Vinko Puljić, hvala Vam što ste kroz najteža vremena ostali uz svoj narod. Hvala Vam što nikada niste izgubili vjeru, osmijeh ni hrabrost da govorite istinu. Hvala Vam što ste pokazali kako se voli svoj narod, ali i kako se ostaje čovjek velikoga srca, mudrosti i dostojanstva.
Ponosni smo što Vas imamo. Ponosni smo na vrijeme provedeno s Vama i na sve ono što ste ostavili hrvatskom narodu kao trajnu poruku vjere, nade i zajedništva.
Vaše ime ostat će zapisano među najvećim sinovima hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.