Foto: Ivica Granić, privatna arhiva
Ugledni američki vojni povjesničar i bivši časnik vojske SAD-a dr. Charles R. Shrader u svojim istraživanjima i knjizi Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni (1992.-1994.) iznio je zaključke koji ozbiljno dovode u pitanje godinama nametani narativ o hrvatskoj odgovornosti za sukobe u srednjoj Bosni.
Shrader, doktor povijesti sa Sveučilišta Columbia, bivši predavač na West Pointu, Ratnoj školi i Školi Glavnog stožera američke vojske, autor brojnih znanstvenih radova te sudionik vojnih misija u Vijetnamu, Italiji i Njemačkoj, proveo je višegodišnje terensko i arhivsko istraživanje. Analizirao je tisuće dokumenata, razgovarao s brojnim sudionicima i svjedocima te obišao gotovo sva ključna bojišta srednje Bosne. Rezultat tog rada je jasan. Sukob nisu započele hrvatske snage, nego Armija BiH i to planski.
Cijela priča ispričana naglavačke
“Nakon svega što sam proučio, postalo mi je jasno da je cijela priča ispričana naglavačke”, izjavio je Shrader u jednom intervjuu, dodajući kako su međunarodni promatrači i sudovi često djelovali na temelju djelomičnih i netočnih informacija.
Prema njegovim nalazima, odluka o napadu na Hrvate donesena je u muslimanskom političkom i vojnom vrhu u Sarajevu već u jesen 1992. godine, dok su operacije na terenu započele početkom 1993.
Shrader posebno kritizira način na koji su pojedine presude ICTY-a u Haagu donesene bez potpune vojne slike događaja.
Prvi udari već u siječnju 1993.
Armija BiH već u siječnju 1993. pokreće koordinirane napade u srednjoj Bosni, s ciljem presijecanja komunikacija HVO-a, ponajprije pravca Kiseljak, Busovača, Vitez. Već 23. siječnja blokirana je regionalna prometnica kod Kaćuna, a 27. siječnja iz pravca Zenice, Lašve i Dusine započeo je snažan napad muslimanskih snaga na Busovaču, u kojem je sudjelovalo oko 8.500 vojnika. Ti su sukobi, prema Shraderu, bili uvod u veliku ofenzivu koja je započela u travnju 1993. godine.
Nakon toga otvaraju se nova žarišta u Vitezu, Travniku, Novom Travniku i drugim općinama srednje Bosne.
Pet brigada, mudžahedini i Zelena legija
U napadima je sudjelovalo najmanje pet brigada Armije BiH, vrlo šarolikog sastava, od regularnih postrojbi do mudžahedina i tzv. Zelene legije. Shrader navodi kako je riječ o ranije planiranoj operaciji Glavnog stožera Armije BiH, s ciljem razbijanja hrvatskih prostora u srednjoj Bosni i otvaranja nove bojišnice prema postrojbama HVO-a.
HVO nije imao ni plan ni snagu za ofenzivu
Američki vojni stručnjak naglašava kako HVO u srednjoj Bosni nije planirao ofenzivne operacije niti je imao kapacitete za takav pothvat.
“Svatko tko razumije vojne odnose snaga jasno vidi da Hrvati nisu započeli sukob”, zaključuje Shrader, odbacujući tvrdnje o navodnom planu etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.
Naprotiv, smatra da je riječ o unaprijed pripremljenoj ofenzivi Armije BiH.
Propaganda presudno oblikovala percepciju
Shrader upozorava i na snažan propagandni aparat muslimanske strane, koji je, uz potporu pojedinih islamskih zemalja i njihovih medijskih i obavještajnih mreža, uspio stvoriti sliku isključive hrvatske krivnje. Istodobno su, navodi, sustavno prešućivani zločini Armije BiH, djelovanje mudžahedina, etnička čišćenja te politički dogovori i kontakti s drugom stranom.
Njegova studija do danas ostaje jedno od najdetaljnijih vojno-povijesnih istraživanja sukoba u srednjoj Bosni i predstavlja ozbiljan izazov službenim interpretacijama rata u Bosni i Hercegovini.IZVINITE SE HRVATIMA!
Ajmo malo u UZP-u
Armija RBiH je islamo-fašistička vojska.
Pitanje se postavlja da li je onda Islamska zajednica naredila zločine?
Bošnjački zločinački poduhvat
Popis zločina po lokacijama i datumu:
1. godina:
• Lužani, Uskoplje (12. 1. 1993.) – Pokolj civila; u borbama poginulo 64 pripadnika HVO-a
• Gusti Grab, Busovača (19. 1. 1993.) – Masakrirano 5 staraca u dobi 70–80 godina
• Dusina, Lašvanska dolina (26. 1. 1993.) – Otmica zapovjednika HVO-a, ubijeno 4 pratilaca; protjerano 3.000+ civila iz više sela
• Orlište, Konjic (23. 3. 1993.) – Ubijeno 4 civila, starost 70–80 godina
• Šušanj, Zenica (5. 4. 1993.) – 17 civila ubijeno, pretežno starci koji nisu pobjegli
• Trusina, Konjic (16. 4. 1993.) – 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a ubijeno za sat vremena; civili korišteni kao živi štit
• Bilivode, Zenica (17./18. 4. 1993.) – 4 civila ubijena i tijela spaljena
• Grm, Zenica (18. 4. 1993.) – 6 civila ubijeno; 3 starca živa zapaljena
• Miletići, Travnik (24. 4. 1993.) – 5 civila ubijeno i izmasakrirano
• Čukle, Travnik (8. 6. 1993.) – 9 civila i 12 zarobljenih vojnika HVO-a ubijeno
• Krpeljići, Travnik (8. 6. 1993.) – 7 civila ubijeno; tijela pronašao UNPROFOR
• Maljine/Bikoše, Travnik (8. 6. 1993.) – Strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila; naknadno skrivani tragovi u masovnoj grobnici
• Vitez – dječje igralište (10. 6. 1993.) – 8 djece ubijeno granatom s položaja ABiH (dob 9–15 godina)
• Drenovnik, Kakanj (13. 6. 1993.) – 17 civila ubijeno (žene, djeca, starci)
• Slapnica, Kakanj (13. 6. 1993.) – 9 civila ubijeno
• Kraljeva Sutjeska, Kakanj (13. 6. 1993.) – 4 civila ubijeno; kuće spaljene
• Busovačke Staje, Busovača (16. 6. 1993.) – 22 osobe ubijene iz humanitarnog konvoja (14 civila + 8 vojnih pratilaca)
• Jurići, Ljubunci, Prozor-Rama (18. 6. 1993.) – 4 osobe ubijene
• Doljani, Jablanica (28. 7. 1993.) – 37 osoba ubijeno (8 civila + 29 nenaoružanih vojnih obveznika na žetvi); ~180 civila odvedeno u logor “Muzej” u Jablanici
• Bugojno (srpanj–kolovoz 1993.) – 119 Hrvata ubijeno u ratnim zločinima; 21 zatočeni HVO vojnik ritualno ubijen (dekapitacije uz mentorstvo arapskih mudžahedina); na stadionu NK Iskra zatočeno 292 logoraša – mučeni, 21 odveden i pogubljen, za 16 tijela se još traga
• Kiseljak, Žepče (16. 8. 1993.) – 15 civila ubijeno, uključujući djecu
• Zabilje, Vitez (5. 9. 1993.) – 13 zarobljenih osoba ubijeno (4 civila + 9 vojnika)
• Grabovica, Mostar (9. 9. 1993.) – 32 civila ubijena (starci, žene, djeca); lokalitet 35 km od bojišnice; mnoga tijela nikad pronađena
• Vrbica, Zavidovići (10. 9. 1993.) – 6 hrvatskih civila ubijeno
• Uzdol, Prozor-Rama (14. 9. 1993.) – 41 osoba ubijena: 29 civila (mnogi metkom u zatiljak) + 12 vojnika HVO-a
• Hudutsko, Prozor-Rama (16. 9. 1993.) – 25 vojnika HVO-a zarobljeno; 22 strijeljano, 3 odvedena u logor u Jablanici
• Kopijari, Vareš (18. 10. 1993.) – 6 civila ritualno masakrirano; nepoznat broj zarobljenih vojnika HVO-a ubijen
• Vareš (30. 10. 1993.) – 17 civila ubijeno; selo Borovica: 320 kuća spaljeno do temelja; kompletno etničko čišćenje Hrvata iz općine
• Fojnica (13. 11. 1993.) – Ubijeni franjevački svećenici fra Nikica Miličević i fra Leon Mato Migić u prostorijama samostana
• Križančevo selo, Vitez (22. 12. 1993.) – 74 osobe ubijene (vojnici i civili) tri dana prije Božića
1. godina:
• Buhine Kuće, Vitez (9. 1. 1994.) – 26 osoba ubijeno (civili i vojnici HVO-a)
#HrvatskoPitanje
#RavnopravnostNaroda
#BosnaIHercegovina
#EuropskaBosna
#DijalogOPovijesti
#PovijestBezZaborava
#HrvatskaBanovinaBosna
#BanovinaBosna
#BosanskaHrvatska
#HrvatskaPovijest
#PovijestHrvata
#HrvatiUBosni
#BosnaKrozPovijest
#KulturnaBaština
#KorijeniIIdentitet
#ČuvamoPovijest
#ArmijeBiH
#ZločiniArmijeBiH
#Islam #Terorist #IslamTerorisam #Jihad #Hvo
