Znajući koliko je Igor Štimac osobno povezan s Međugorjem, koliko mu to mjesto znači u duhovnom smislu te koliko se godinama trudi promicati vrijednosti vjere i vjerskog turizma, zamolili smo ga za kratku izjavu povodom potresnih scena koje su jutros potresle Međugorje, kao i sve vjernike diljem svijeta.
Cijeli dan razmišljam o događaju koji nas je sve duboko potresao. Što čovjek sve prolazi i čemu je izložen u trenucima slabosti, razočaranja i tuge?
Idealan je plijen za sotonu koja vreba na svakom koraku i koristi svaku prigodu za napad. Ne sudimo čovjeku kojeg je obuzelo zlo, molimo se za njega, kazao je Igor Štimac
Podsjetimo, Štimčeva povezanost s Međugorjem traje dugi niz godina – ondje često dolazi u osobnoj molitvi, pronalazi mir i duhovnu snagu, a u vrijeme dok je bio izbornik hrvatske reprezentacije, upravo je Međugorje birao i kao mjesto priprema za važne utakmice. Njegova privrženost ovom svetištu nije samo osobna, nego i javno svjedočena kroz brojne dolaske i poruke podrške.
U trenutku kada su vjernici diljem svijeta potreseni prizorima oskvrnuća svetih mjesta, njegova riječ ima dodatnu težinu, kao glas sportaša, ali i čovjeka vjere.
Moj osvrt na političke, ili još bolje rečeno, rodoljubne stavove i aktivnosti našeg proslavljenog sportaša Igora Štimca daje mi razlog vjerovati da kao narod ipak nismo dotaknuli dno. Zato i ona Radeljakova poštapalica o državi „APSURDISTANU” pada u vodu. Hvala Bogu da je tako!
Činjenice i istina Igorovo su političko oružje. Samo ih treba znati jasno, hrabro i odlučno komunicirati s narodom,u sto nesumljam.
Igor Štimac nije samo veliko međunarodno sportsko ime nego i sportska i ljudska gromada, ponos hrvatske nacije! O njegovoj zavidnoj nogometnoj karijeri, a kasnije i trenerskom putu, zna se gotovo sve.
Posebno vrijedi istaknuti njegovu ulogu u engleskom nogometu, u samoj kolijevci nogometa, gdje je kao stranac nosio kapetansku vrpcu. To je simbol autoriteta, povjerenja i liderstva koje se ne dobiva titulom, nego se zaslužuje karakterom, znanjem i poštovanjem drugih.
Ako nešto nedostaje hrvatskom narodu, onda su to istinski lideri – dokazani ljudi koji iza sebe imaju rezultate, karakter i hrabrost, ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost za budućnost svojega naroda.
Sada očekujemo da Igor na političkom terenu pokaže sličnu odlučnost, energiju i rezultate kakve je ostvario u nogometu. Vjerujem da može biti pokretačka snaga okupljanja rodoljubnih snaga u Hrvatskoj i pomoći u stvaranju političkog projekta koji će hrvatske nacionalne interese, identitet, slobodu i opće dobro staviti na prvo mjesto.
Zato, Igore, sretno!
Vjerujem da će i hrvatsko iseljeništvo prepoznati tvoju viziju i želju za promjenama. Nakon dr. Franje Tuđmana Hrvatska je imala mnogo političara, ali, po mojem mišljenju, premalo državnika s vizijom i autoritetom koji mogu okupiti narod oko zajedničkog cilja.
Zato ovaj politički projekt za mene ima samo jedno ime i jedan cilj:
JEDINO HRVATSKA!
Drugih osobnih motiva nema. Samo ljubav prema domovini, odgovornost prema narodu i želja da Hrvatska ponovno živi svoje izvorne vrijednosti.
Igore, sportska i ljudska gromado, ponosu hrvatske nacije, neka te prati Božji blagoslov! Neka tvoje političko poglavlje donese rezultate dostojne tvoje sportske karijere i neka Hrvatska dobije ono što joj najviše treba – istinsko liderstvo, zajedništvo i vjeru u vlastitu budućnost!
Bilo je trenutaka kad sam ti htjela toliko toga reći, a na kraju bih samo pitala kako si. Čekala bih da razgovor potraje, da me nešto upitaš, da pronađem hrabrosti. Onda bismo se pozdravili, a moje bi riječi ostale sa mnom.
Nisam ti rekla koliko su mi značile male stvari. Kad bi se javio bez posebnog razloga. Kad bi zapamtio nešto što sam ti usput spomenula. U tim sam trenucima osjećala da me vidiš i radovala sam im se više nego što si mogao znati.
Nisam ti rekla ni da me tišina ponekad boljela. Uzela bih telefon, napisala nekoliko riječi pa ih izbrisala. Nisam znala trebaš li mir ili jednostavno nemaš potrebu čuti me. Nisam željela nagađati, ali nisam se usudila pitati.
Možda sam ti trebala otvorenije pokazati koliko mi je stalo. Strah me zaustavljao. Kad dugo čuvaš svoje srce, čak i lijepa mogućnost može te uplašiti.
Voljela bih da sam ti jednom mogla reći: ne moraš uvijek znati što bi rekao. Možeš mi ispričati da ti je dan bio težak. Možeš biti umoran, nesiguran, tih. Rado bih te upoznala i takvog.
A voljela bih da si i ti upoznao mene iza osmijeha. Ženu koja se zna nasmijati i kad joj nije lako, ali kojoj ponekad treba da je netko iskreno upita: „A kako si ti?“
Ne znam bi li išta bilo drukčije da sam sve to izgovorila. Možda bismo se bolje razumjeli. Možda bismo barem znali na čemu smo.
Večeras više ne želim tražiti savršene riječi. Dovoljne su mi ove:
Bio si mi važan. Željela sam ti biti blizu. I nadala sam se da ćeš poželjeti isto.
Humanitarna udruga fra Didak Buntić održat će godišnju skupštinu u petak, 30. listopada 2026. godine na Čerinu. Program započinje primanjem članarine u 17 sati, nastavlja se svetom misom u 18 sati, a nakon mise skupština će se održati u Župnoj dvorani.
Primanje članarine, sveta misa i godišnja skupština
Okupljanje na Čerinu odvijat će se prema sljedećem rasporedu:
17:00 sati – primanje članarine
18:00 sati – sveta misa
Nakon svete mise – godišnja skupština u Župnoj dvorani
Iz udruge pozivaju da se obavijest o održavanju skupštine prenese i drugima kako bi pravodobno bili upoznati s terminom i programom okupljanja. Ujedno zahvaljuju svima koji podržavaju rad Humanitarne udruge fra Didak Buntić.
