Davno, još za vrijeme faksa i srednjoškolskih praznika, znala sam sa svojim Sićom ponešto bauštelati.

A moj Sićo baš i nije bio poznat po strpljenju. Doduše, ni ja u to vrijeme nisam imala manjka samopouzdanja i „pameti“. Dapače, voljela sam misliti kako svašta znam, pa tako i o baustelskim poslovima.
I gotovo uvijek bismo se posvađali. On kaže: „Ovako ćemo raditi.“ Ja postavim sto pitanja, iznesem sto primjedbi i, naravno, krenem pametovati. A onda, na kraju, shvatim da je čovjek u pravu. Ne zato što je imao diplome poznatih fakulteta, nego zato što je imao ono što ja nisam, iskustvo. Sagledao je stvari iz svih mogućih kutova, uključujući i one za koje ja nisam ni znala da postoje.

Na tu moju mladenačku pamet danas me neodoljivo podsjećaju ova dva talijanska pajaca.

Deseci tisuća navijača koji su godinama sjedili na tribinama, kisnuli, smrzavali se i gledali utakmice, eto, nemaju pojma.

Ali zato su nam stigle učene glave objasniti da, ako kiša pada ukoso, čovjek može pokisnuti pa će staviti zastore kod jakih kiša.

Ma nemojte! Za 200.000.000€!!!!!!

Zastore na spomenik palim diktaturama! Bravo, sjajno rješenje.

Možda još malo čipke, koji šestinski kišobran na tribine, pa da Maksimir konačno dobije „zagrebačku notu“.

Naravno, Talijani znaju bolje od svih onih iz čijeg se džepa financira stadion. Baš kao što sam i ja znala bolje od svoga Siće dok sam mu pametovala.

Još uvijek imam snimke od prije nekoliko godina, kada sam s djecom bila na zapadnoj tribini, dolje. Bila je nedjelja, a u srijedu sam trebala ići u bolnicu. Toga dana kiša nije padala. Kiša je dolazila sa svih strana. I s neba i iz zemlje, što bi se reklo. Pamtim je i danas jer sam tada mislila kako nam je to možda zadnja zajednička tekma.

E, baš bih na tu utakmicu posjela ove talijanske stručnjake.

Pa neka mi tamo, usred pljuska, objasne kako smo mi zapravo glupi, kako ne razumijemo arhitekturu i kako je sve to genijalno zamišljeno.

Drage talijanske učene glave, džaba vam sva pamet ovoga svijeta ako ne razumijete ono najjednostavnije. Stadion se ne gradi za arhitekte, njihove nagrade i makete. Stadion se gradi za ljude. Za navijače. Za one koji će na njemu sjediti, navijati i kisnuti.

I zato vam, iz vlastitog iskustva, mogu reći nešto što sam ja davno naučila od svoga Siće.

Džaba vam sve knjige svijeta ako zbog njih pomislite da znate više od onih koji su nešto doista proživjeli.

Trebali biste možda, prije nego što nas krenete podučavati o kiši i našim tribinama, jednom sjesti na tu tribinu. Bez kišobrana.

I da, da ne bude zabune.

Za mene je ovaj projekt i dalje spomenik palim diktaturama. I ništa drugo.

Koliko god ga pokušavali umotati u arhitektonske fraze, skupe vizualizacije i međunarodne nagrade.

Danas u kraljevskom gradu Jajcu svečano obilježavamo 31. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije „Maestral“ i oslobođenja Jajca.

Imao sam iznimnu čast i zadovoljstvo osobnog susreta i razgovora s generalom Zdenkom Lučićem, zajedničkim kandidatom pet hrvatskih stranaka za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda.

Njegova posvećenost, vojnički i politički integritet te stvarna briga za položaj i opstojnost hrvatskog naroda u BiH ulijevaju ogromnu snagu i povređenje.

Čast je stati rame uz rame s ljudima koji imaju viziju, stav i hrabrost voditi naš narod ka boljoj i pravednijoj budućnosti!

Da je sloboda trajna obveza, podsjećaju nas oni koji su je stvarali.

Pristižu snažne poruke i podrška s terena – poruka je jasna: Ustani iz sjene!

#ZdenkoLučić #PredsjedništvoBiH #HrvatiOdlučuju #HrvatskaPetorka #Jajce #VROMaestral #31Obljetnica #UstaniIzSjene #PolitikaSaStavom #IzboriBi

Josip Krizanovic  HDZ-1990

Hrvatski Zastupnici u F-BIH; onaj cl. 2 nema veze sa clanom 50b u smislu da su u koliziji, jer ovdje se radi o dodatku i parlament ima pravo propisivati uvjete i oznacavati periode od kada ce se neki dodaci primati.Medutim moze se traziti kod Ustavnog suda da se proglasi neustavnim odredba cl. 50b, jer nije dato valjano obrazlozenje zasto se ne priznaje pravo od 18.9.1991 god do 8.4.92.g., posebno ako se statisticki dokaze da su u tom periodu samo jedna grupacija koja pripada hrvatskom narodu, onda je to i posredna diskriminacija Nasi parlamentarci su krivi sto su prihvatili 8.4.92 kao pocetak tih primanja.