Connect with us

SPORT

Kad pisu drugi o svojima a mi…..

Published

on

Na slici su po mnogima četiri najbolja jugoslovenska fudbalera, po drugima četiri od deset, po trećima četiri od dvadeset, neka bude i četiri od sto, za poentu ove priče to je nebitno. Ali na slici su četiri ubedljivo najveće fudbalske sujete na ovim prostorima, svako od njih četvorice misli ili je mislio za sebe da je bogomdan i da je baš on ubedljivo najbolji fudbaler ne samo Jugoslavije nego i Evrope i sveta. U tom kontekstu treba tumačiti njihove odnose, postupke, izjave.
Između Šekularca i Džajića je čitavog života vladala neskrivena netrpeljivost, koja je povremeno prerastala u otvoreno neprijateljstvo. Kao egomanijak i medijski zavisnik Šekularac Džajiću nikada nije mogao da oprosti što mu je ovaj uzeo slavu, popularnost, novinske stupce, naslovnice, navijačka srca, kasnije i direktorsku fotelju. Kada, recimo, Šeki kaže da je Bernard Vukas najbolji jugoslovenski fudbaler svih vremena, on to ne čini iz nekog prevelikog respekta prema Bajdi, nego iz ličnog animoziteta prema Džajiću kao pobedniku većine tih istorijskihr anketa.
Savićević je ostvario bolju internacionalnu karijeru od Stojkovića, ali kad god su se njih dvojica našli u istom trenutku u istom timu, bilo u Zvezdi ili reprezentaciji, nikada se nijednog trena nije postavljalo pitanje ko je kapiten, vođa i neprikosnoveni autoritet na terenu i u svlačionici. Kada su njih dvojica završili karijere, Stojkovića je čekalo najpre mesto predsednika FSJ, a potom i predsednika Zvezde, dok je Savićević morao da se zadovolji utešnim funkcijama selektora i savetnika.Upravo iz te zavisti i ljubomore prema Stojkoviću, Savićević se odrekao jugoslovenske ideje, priklonio Milu i kao nagradu dobio svoj vlastiti fudbalski savez, u kome je doživotni predsednik, Bog i batina. Tek kada je Dejo zadovoljio tu svoju ličnu sujetu i ambiciju i postao ravan Stojkoviću, odnosi između njih dvojice su krenuli u pravcu otopljavanja, ali su i dan-danas daleko od iskrenog i pravog prijateljstva.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Antonele Marinovic Musa o velikom bokseru

Published

on

Netko je danas objavio video na kojem je spomenik G. Chuvala, legendarnog boksača čiji korijeni potječu iz Ljubuškog. Bio je to povod da pronađem materijal s otvaranja spomenika 2011. u ovome gradu. Mnogi su se fotografirali s njim, a među njima i ja. Zanimljivo je bilo kada mi je uzeo ruku kako bi je namjestio za “boksački pozdrav”. Moja “ručica” i njegova šaka, naravno da sam se od srca nasmijala.

George Chuvalo (Jure Čuvalo) sin je Stipana i Katice iz Ljubuškog, boksački velikan koji je tijekom karijere odradio 93 boksačka meča, upisao 73 pobjede, 18 poraza i dva remija.

Fascinantan je podatak da je Chuvalo samo dvaput poražen prekidom u 93 nastupa, a boksao je sa zaista vrhunskim boksačima i nokauterima.

Kako je ranije pisala Slobodna Dalmacija: “S neosporivom granitnom bradom, Chuvalo u 93 meča nikada nije bio na podu: ni protiv Floyda Pattersona, ni Ernieja Terrella, ni Oscara Bonavene, ni Muhammada Alija. Mladi Joe Frazier zaustavio ga je zbog posjekotine, a George Foreman tukao ga je sve dok ga sudac Arthur Mercante nije poštedio teže štete, no on je cijelo vrijeme ostao na nogama.”

Continue Reading

SPORT

Odlazak Nike Sigura iz Hajduka

Published

on

Niko Sigur: “Dragi Hajduk, sada kada je došlo vrijeme za odlazak, ostala su mnoga pitanja na koja ne znam odgovor i vjerojatno ih nikad neću moći dati. Jesam li dao dovoljno ovom klubu, je li pravo vrijeme za moj odlazak, jesam li uzeo klub i grad zdravo za gotovo? Ono u što sam siguran je da sam postao bolji čovjek, a tek onda bolji igrač. Jako sam zahvalan na svemu što mi je klub pružio u ove četiri godine. Uspio sam ostvariti svoje snove u postanku profesionalnog igrača i blagoslovljen sam što mogu Split zvati svojim drugim domom. Za navijače, hvala na svakom zvižduku i navijanju. Hvala vam na podršci i iskrenosti kada trebamo biti bolji. Nadam se da će ovaj klub doći na level na kojemu zaslužuje biti, a nakon našeg Europskog dostignuća mogu reći da upravo u tome smjeru i ide. Hajduče, hvala na svemu!”

Continue Reading

SPORT

IMOTSKI – NOGOMETNI TURNIR

Published

on

Dana 29. kolovoza 2026. godine u Imotskom, na stadionu Gospin dolac, odigran je nogometni turnir CICIBANA, najmlađih selekcija nogometnih klubova iz Herceg Bosne i Republike Hrvatske.
Na turniru je sudjelovalo 20 ekipa. Igralo se u četiri grupe.
HNK Tomislav je nastupio u slijedecem sastavu :

Domagoj Kelava ( kapetan)
Marin Gudelj
Ivan Tabak
Viktor Jurič
Ante Matić
Josip Perić
Slaven Vuknić
Bariša Baković
Matej Delać
Ivan Perić
Josip Klarić
Luka Klarić


i odigrao u kvalifikacijama četiri utakmice. Pobijedio je Zrinjski Mostar rezultatom 4:0, HNK Grude 5:0, s NK Konavli iz Konavala remizirao 2:2, a OSK Otok pobijedio 3:0 te tako osvojio prvo mjesto u grupi.
U četvrtfinalu su Cicibani HNK Tomislav svladali Herceg Sport rezultatom 6:5, nakon izvođenja jedanaesteraca, i plasirali se u polufinale.
Razigrana momčad trenera Vlade Jerkića u polufinalu je pobijedila NK Omladinac Vranjic rezultatom 3:2 i plasirala se u finale, gdje ju je čekao zagrebačkoi Dinama pobjednik , u polufinslu, nad NK Rijekom iz Rijke. Tako su natjecanje na ovom turniru završili sa srebrnom medaljom i peharom za osvojeno drugo mjesto.
Pehar je iz ruku predsjednika Turističke zajednice Imotski primio kapetan Cicibana HNK Tomislav, ponajbolji igrač na turniru, Domagoj Kelava.
Čestitke, osim sjajnim, borbenim i, iznad svega, izdržljivim i karakternim momcima, koji su danas od 9 sati ujutro do 19:30 sati navečer odigrali čak sedam utakmica, idu i njihovim roditeljima, treneru Vladi Jerkiću i Nogometnoj školi HNK Tomislav, u kojoj djeca stječu temeljna nogometna znanja, socijaliziraju se, natječu i, iz generacije u generaciju, postižu sve veće uspjehe, na čast i ponos svoga kluba i svoga dičnoga grada.
Grada koji nosi ime prvoga hrvatskoga kralja Tomislava, po kojemu je naš klub dobio ime 1920. godine.
Izvjestitelj: Mate Kelava, did

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba