Devet godina radio sam u Ministarstvu za pitanja branitelja u Vladi HNŽ-a i iz prve ruke znam kroz kakve su nepravde prolazili istinski hrvatski branitelji.

Zato me posebno boli kada vidim da se danas njihov doprinos pokušava svesti na simboličan braniteljski dodatak od 1,50 KM po mjesecu provedenom u obrani.
Na završetku rata 1995 godine, bilo je 38.000 pripadnika HVO, da bi 2008 godine taj broj narastao na 196.000.

Teško je razumjeti kako ista federalna vlast, koja je u posljednje četiri godine dodatno zadužila našu djecu i unučad, za 3,5 milijardi maraka radi financiranja sve skupljeg i glomaznijeg administrativnog sustava, danas tvrdi da za ljude koji su obranili svoj narod i svoju domovinu nema više sredstava.

Isti ti koji su digli ruke za ovaj sramotan prijedlog u Zastupničkom domu i Domu naroda FBiH imaju plaću od 6000 maraka.Uvjeren sam da će velika većina njih biti na listama za ove izbore, tražeći od vas da za njih opet glasate!

Branitelji nisu tražili privilegije. Tražili su dostojanstvo, poštovanje i pravedan odnos države za koju su bili spremni dati vlastiti život. Ovakve odluke mnogi doživljavaju kao poruku da su oni koji su branili svoj narod i stvarali temelje današnje Federacije BiH manje vrijedni od političkih elita koje danas odlučuju o njihovoj sudbini!

Branitelji nisu teret ovog društva. Oni su njegovi temelji. Zato zaslužuju poštovanje, a ne poniženje!

Tihomir Šarac – glasnogovornik HSP BiH

Komentar: U glasilu Provincije hercegovačkih franjevaca “Mir i dobro” br. 2. iz 1980. godine piše:

SPOMEN – CRKVA 13 st. KRŠĆANSTVA U HRVATA

9. kolovoza je posvećena, a 10. kolovoza svečano otvorena novosagrađena veličanstvena crkva u Kočerinu kao spomen na najveći događaj iz hrvatske kršćanske prošlosti, kada su Hrvati prihvatili poruku Evanđelja i krštenje.

Crkvu je posvetio biskup Petar Čule zajedno sa zagrebačkim nadbiskupom, predsjednikom biskupske konferencije Jugoslavije i prvakom hrvatske crkve, Franjom Kuharićem, nadbiskupom povijesnog Nina Marjanom Oblakom, pomoćnim mostarskim biskupom Pavlom Žanićem, a prisutni su bili provincijali: Bosne Srebrene, fra Alojzije Ištuk, Splitske provincije, fra Stjepan Vučemilo, Hrvatske provincije, fra Karlo Kaić i poglavar Hercegovačke provincije fra Jozo Pejić. Osim njih direktor njemačko-austrijskog Caritasa prelat Wilhelm Reitzer kao i veći broj svećenika i sestara iz raznih krajeva i redova. Velika crkva nije mogla ni blizu primiti sav vjerni puk kočerinske župe i okolnih sela, koji je zaključao kuće, djecu ponio u naručju, a starce i starice doveo pod ruku. Cijela je župa bila jedna velika obitelj na svojoj večernjoj molitvi stoljeća.

Posveta je završila kad je nastala noć. Svima je to bio dan radosti. I brda su kočerinska bila svijetla, plamena u krijesovima koje su palili mladići i djevojke.

Sutra 10. kolovoza, slavlje svečanog otvaranja spomen-crkve predvodi Franjo Kuharić u pratnji svih sinošnjih sudionika, predstavnika Splitske i Šibenske crkve, općinskih vlasti iz Lištice i još oko 100 pridošlih svećenika i velikog broja sestara, te oko 10 tisuća Hrvata iz svih krajeva zemlje i svijeta.

Značaj ove crkve prelazi granice Kočerina i Hercegovine. Ona je od danas crkva svih Hrvata u Domovini i svijetu. Za to su se vijorile zastave 21 organizirane prisutne župe iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Za to su pristigli predstavnici Hrvata iz cijele Domovine, Europe, Kanade, Sjeverne Amerike i Australije.

Temelje crkve postavio je bivši provincijal fra Rufin Šilić 29. lipnja 1976. u godini velikih jubileja Hrvatskog naroda – proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata i 1000 godina od smrti plemenite kraljice Jelene, graditeljice prvog Gospina svetišta u Hrvata. Od tada pa do dana svečanog otvaranja ni fratri, ni vjernici, ni sestre nisu predahnjivali. Trebalo je napraviti takvu crkvu koja će biti dostojan spomenik najsvjetlijeg koraka hrvatskog naroda. Trebalo je sagraditi crkvu i dvorište, čija se vrijednost sada procjenjuje na oko 4 milijarde st. d. za svega 800 milijuna.

Crkva je lijepa, monumentalna. Ne zna se što je u njoj ljepše i vrijednije: ili njena arhitektura, ili monumentalni mozaik sv. Franje na pročelju, od granita iz cijeloga svijeta (visok 23 m), djelo akad. kipara Ante Starčevića i fra Petra Krasića, ili najveće iznenađenje unutarnjeg prostora – prekrasni mozaik u hercegovačkom kamenu sv. Petra i Pavla – djelo mladog širokobriješkog umjetnika Zvonimira Perke, ili kompozicija kamenog prezbiterija? Ukratko: “… crkva sv. Petra i Pavla na Kočerinu djeluje kao biser ukraden iz školjke i bačen na kamenu užarenu ploču hercegovačkih brda, izložen žarkom suncu i plavilu neba, koji ovoj ljepotici daju još privlačniji izgled.”

Datum fotografija: 10. kolovoza 1980.
Lokacija: Kočerin, Široki Brijeg
Zemlja: Bosna i Hercegovina
Autor fotografija: Nije specificirano
Arhiv: privatni arhiv, fra Ante Marić

Na Blidinju smo danas održali radni sastanak HDZ-a 1990.
S članovima i dužnosnicima stranke razgovarao sam o aktualnoj političkoj situaciji, prioritetima i aktivnostima koje su pred nama.
Zahvaljujem predsjedniku Županijskog odbora HDZ-a 1990 Zapadnohercegovačke županije Radoslavu Radišiću na domaćinstvu i organizaciji ovog susreta.
Uz radni dio sastanka, druženje je bilo prilika za razmjenu iskustava, jačanje međusobnog povjerenja, timskog duha i zajedništva, koji su važan temelj za izazove i odgovornosti koje su pred nama.
Nastavljamo odgovorno raditi i zalagati se za zaštitu interesa hrvatskog naroda te europsku, stabilnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu.

#HDZ1990 #IlijaCvitanović #Blidinje #Zajedno