U jeku opće fokusiranosti hrvatske javnosti na obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, te na događaj u psihijatrijskoj bolnici Jankomir, sa smrtnim ishodom i optužbom za bolničko ubojstvo Kristijana Josipa Periša, daleko od Hrvatske, u UN-u u New Yorku, hrvatski vanjskopolitički predstavnici sudjeluju u pripremi izrazito dvojbene Rezolucije UN, koju su inicirale Francuska i Nizozemska nasuprot aktualne politike SAD.
Hrvatska je jedan od bespogovornih barjaktara potpori tome nacrtu Rezolucije.
Sinoć mi je link s riječkog konzervativnog prokršćanskog portala Dijalog, autora Alena Fućka, urednika i kolumnista, inače jednoga od osnivača riječke navijačke udruge Armada, poslala Rozalija Bartolić, zgrožena s tim što je pročitala, a inače izrazito senzibilizirana prema stalnim nastojanjima globalističko-ljevičarskog udara na obitelj, čovjeka i identitet, još od vremena pokretanja bunta protiv Istanbulske konvencije, koji je s kolegicama i kolegama izvorno pokrenula u Hrvatskoj.
Iako Rezolucije UN-a nisu obavezujuće za države članice, iskustvo, državna i društvena praksa u Hrvatskoj tijekom zadnjih trideset godina ukazuju na to da te neobavezujuće rezolucije međunarodnih organizacija poprimaju karakter moćnog sistemskog oružja u unutarnjopolitičkim odnosima u Hrvatskoj kad se radi o nametanju tzv. rodnih, propederskih i antinacionalnih agendi, a potpuno su zanemarene, ako se i kad se radi o antikomunističkim i sličnim rijetkim međunarodnim apelima.
Zbog toga i zbog iznimno kvalitetnog prikaza Alena Fućka, pozivam čitatelje – pročitajte pažljivo i bez predrasuda, obratite pozornost na šutnju mainstream medija i nezainteresiranost tzv. konzervativnih i desnih protagonista tipa Bartulice ili Željke Markić, koji se šuteći o ovome bave javnim parazitiranjem na smrti mladog Periša ili famoznim “ujedinjenjem desnice” oko novog Radić-Vujnovčevog i vrlo izvjesno Plenkovićevog manekena Igora Štimca.
U nastavku donosim izvod iz kolumne Alena Fućka i link s Dijaloga na cijeli, iznimno informativan i uznemirujući tekst o nastavku pokušaja uništenja povijesnog identiteta ljudi i naroda i nametanja razornih izopačenosti kao novoga obilježja čovječanstva.
Hvala ti Rozalija.
Alen Fućak piše:
“Što bi moglo značiti „reproduktivno nasilje”?
Rezolucija u točki 4. (h) siguran pobačaj izrijekom svrstava među usluge spolne i reproduktivne zaštite. To bi moglo značiti da se uskraćivanje „prava” na pobačaj, odnosno na uništavanje vlastitog potomstva hladnim oruđem, ubuduće tumači kao reproduktivno nasilje i preteča feminicida.
Za takvo tumačenje uporište postoji u samim dokumentima UN-a. Rezolucija u preambuli prima na znanje Opću preporuku br. 35 Odbora za uklanjanje diskriminacije žena, koja kriminalizaciju pobačaja te uskraćivanje ili odgađanje sigurnog pobačaja izričito naziva oblicima rodno uvjetovanog nasilja. Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA) ove je godine objavio publikaciju u kojoj reproduktivno nasilje opisuje kao nasilje koje potkopava sposobnost žena da slobodno odlučuju o vlastitom tijelu. Upravo zato Sveta Stolica u svojoj izjavi odbacuje svako tumačenje prema kojem bi zabrana ili ograničavanje pristupa pobačaju bili oblik nasilja.
Učinak ovakvih teza može se primijetiti ako se prisjetimo da su ostrašćene feministice i ostali aktivisti molitelje na trgovima prozivali upravo za poticanje feminicida, a ovi su, uz ostalo, molili i za prestanak pobačaja”
Cijeli tekst pročitajte pod linkom.