Connect with us

KULTURA

MARKO LJUBIC..KAKO JE TICA PRIPRIJETIO RASPUDIĆU

Published

on

 

– Dokture, baš me ovaj tvoj Raspudić naljutio, umjesto Faljen Isus, odmah mi je zdrmao Tica.

– Uuuf, a što je napravio, provalio ti na ranč?

– Nemoj ti mene zajebavat, provaljuje on, provaljuje, jebali ga amandmani i taj Barry, bjesno će Tica.

– Pa dobro čovječe, bi li ti meni konačno rekao čime te tako naljutio?

– Kakav si ti jebeni komentator kad ne znaš, čitaš li ti išta, aaa? Jebo ga njegov Barry, ‘ko je ta budala? Pa udario po ovim Penavinim i Dabrinim zato što valjda ne znaju za te tipove. Spominje nekog Petrischa, nakve amandmane….Čuj, ne znaju Barryja i Petrischa!?

– A dobro Tica, šta se odma’ žestiš, nek’ spominje.
– Isti ste vi svi, evo baš Lazi govorim. Samo pametujete i nadosirete. Ti još braniš te Barryje, kako li se zovu.

Vodite ih kući.

– A da ti meni Tica pošalješ te Raspudićeve Berryje pa da ja vidim čime te tako naljutio? Nazvat ću te kad pročitam, da bar znam što to branim kako kažeš.

– Evo, Lazo šalji der ovom pametnjakoviću.

Pročitao sam, tipično za Ticu na Braniteljskom portalu, nekakav Raspudićev pljuc po Domovinskom pokretu.

– Evo, pročitao sam.

– I?

– Pa dobro, mogao je malo drugačije, ali to je Raspudić.

Ne vidim tu baš nekog napada. Što si se svezao za to što spominje Berryja i Petrischa, amandmane?

– A ovo metiljanje, šićar, srozavanje, to nije napad!?

– Pa dobro, je, ali oni si međusobno svašta reknu. Ne ostaju njima dužni ni Josić, Dabro, Kukavica, zajebani su i oni.

– Jebo ga njegov amandman. K’o da od tih njegovih propalica Barryja zavisi nešto hrvatsko, kakvo je to pitanje – znaju li za njih!?

– Pa dobro, treba to znati kad govoriš o Hrvatima dolje.

– A je li!? Zna li on Jozu iz Rakitna, Juru iz Zlosela, Dulu iz Studenaca, Mikija iz Cima, da nabrajam dalje, a?

Tica me do suza nasmijao.

– Jebi ga Tica, ti stvarno znaš izvoditi. Tko su ti ti tipovi?

– Dokture moj, o tom ti i govorim. To su moji ratni pajdaši, zajeban narod. Zar je vridniji taj Berry od njih, a? Oni su Hrvati a nije taj Barry, šta njega ima pitati o nama tko drži do sebe!? Nego, k nozi marvo i da te nisam čuo. Tako sam ja s tim kacigašima u ratu.

– Ne mora te tvoje sve znati Raspudić da bi se tebi svidio. Ne vjerujem da zna i tebe…Slažem se da njih treba pitati.

– E pa mora. Bogare mi onaj Dabro zna ovak’e, svakoga u glavu. On zna što ljudi žele…boli njega neka stvar za ove Raspudićeve. Za to sam se ja tukao, a ne za ove Plenkovićeve demokracije i maglurine.

– Da se to ti nisi upisao u Domovinski pokret?

– Nemoj zajebavati, evo u to Raspudićevo Drito ću….

– Bome, ti si uvijek bio drito, prsnuo sam opet u smijeh.
Nasmijao se i Tica.

Pa nakon kratke stanke nastavio prijetiti Raspudiću, a bome i meni, svim “pederčićima i zalizancima”, a pogotovo “štreberima”.

– Umjesto da podrži ljude jer pokušavaju napraviti pravu stvar za narod, on ih vrijeđa. Da je znao pomoći ovom narodu, pomogao bi. Što se više borio, sve gore.

Da smo mi tako ratovali, danas bi ja bio Lazin zarobljenik a ne Lazo moj, odvali se Tica smijati, uz popratne Lazine psovke koje su dopirale do telefona.

– Pa dobro….

– Nije dobro. Reci der tom štreberu i njegovim Berryjima da mu nije bilo ovak’i k’o Dabro i Kukavica, da Dule, Jozan, Jure, Miki i ja nismo puškarali Mostarom, zvao bi se on danas Hamdija a ne Nino. Đe mu tada bio taj Barry i amandman, a?

– To bi ti opet ratovao?

– Naratovao sam se ja, ali nisam zaboravio mozak i obraz. Niti su ovi ljudi. Ne trebaju nama pametnjakovići soliti pamet, bolje mi razumimo Dabru nego vas sve zajedno. Dozovite se pameti, ne smetajte ako ne želite pomoći.

– Uuuuf, ti me izgrdi k’o nitko, a kao ljut na Raspudića, što njega ne dograbiš?

– Nemam mu broj, ti mu prenesi. Zato te valja malo potkačiti, da ozbiljnije shvatiš, he, he. Ne dirajte poštene ljude, koji bolje od vas znaju što narod ‘oće a ne boje se k’o vi potući za svoje. To prenesi tom Barryju, Raspudiću, svima. Kad ‘oće drito, evo mu drito!

– Života mi sad ću to sve napisati.

– Zato ti i govorim. Nek svi znaju s kim imaju posla, dozlogrdili su. Bolje me ne ljutiti.

– A joj, joj, jesi navro.

– Jesam. I ‘oću. K meni dolaze pametniji ovdje od tog Raspudića, ni’ko se ne kurči, svi podupiru ove iz Domovinskog pokreta, Dabru pogotovo. Neka su u nekim stvarima bitange k’o i ja, ali, što je pošteno, pošteno je.

Tica je zastao, čulo se samo ljutito otpuhivanje.

– Čuj, ne znaju Barryja!? Jebo ga Barry da ga jebo!

Continue Reading

KULTURA

U KRVI OSTAJES

Published

on

 

Mogli smo mi biti od prijatelja više
Al’ nam nisi dao priliku za to.
Tvoja usta o ljubavi ni reč ne izustiše
Kraj, pre bilo čega što bi počelo.

Žudnja je lomila svaku kost u meni
Kao da se bolna duša odvaja od tela
Razgoreo se plamen u svakoj mi veni
Prokleto i ludo sam te poželela.

Ravnodušnost tvoja kao nož zaseče
Duboku brazdu posred srca pravo.
Mrvu vere stavljam da mi ne isteče
Krv, koju si zaposeo, kao sami djavo.

Kako da pokidam nevidljivu vrpcu?
Pokušavam, a ne znam hoću li to moći.
I da se oduprem svom poludelom srcu.
Ono te voli, tu nema pomoći.

Ema Emila Antic

#svi

Continue Reading

KULTURA

Sretno Darijana

Published

on

Washington, D.C. 🇺🇸

Nekoliko važnih dana i još važnijih razgovora pred nama.
O položaju hrvatskog naroda, budućnosti Bosne i Hercegovine, sigurnosti, energetici i partnerstvima koja tu budućnost mogu učiniti stabilnijom i boljom.
Pripreme su u tijeku. Vrijedi imati svoj glas i nužno je da se on čuje na svim mjestima na kojima se donose odluke.

Continue Reading

KULTURA

IZ RUKOPISA MILJENKA MIDE PRSKALA”DOSTA JE VISE””

Published

on

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE – OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU! ONI VIŠE NE MOGU GLASATI!

Ovo što smo imali priliku vidjeti na Groblju mira za mene predstavlja teško narušavanje dostojanstva svetog mjesta i nepoštovanje prema našim pokojnicima.

Draga gospođice, kandidatkinjo Dragana Čovića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Groblje mira nije mjesto za političku promociju, izbornu kampanju i osobno predstavljanje kandidata.

Bijeli križevi tamo nisu kulisa za političke govore. Oni predstavljaju naše mrtve, našu povijest, naše obitelji, našu bol i žrtvu generacija koje su prije nas plaćale cijenu pogrešnih političkih odluka.

Pred tim križevima čovjek treba zastati, šutjeti, pomoliti se i pokloniti se žrtvama.

A ne voditi političku kampanju.

Osam godina u Parlamentu Federacije BiH bile su Vaša prilika. Osam godina imali ste mogućnost pokazati što možete učiniti za hrvatski narod. Ako sada, pred izbore, svoju političku promociju tražite među križevima naših pokojnika, onda se moramo zapitati gdje je nestalo poštovanje prema svetosti tog mjesta.

I još nešto što možda netko treba jasno reći:

NAŠI MRTVI VIŠE NE MOGU GLASOVATI!

Ali zato mi živi možemo glasovati.

Možemo pamtiti.

Možemo gledati.

Možemo prosuđivati.

I možemo reći DOSTA!

Ne može se od Groblja mira praviti politička pozornica. Ne može se bol naših obitelji i uspomena na naše pokojne pretvarati u sredstvo predizborne kampanje.

Dragane Čoviću, ako ste Vi politički pokrovitelj ove kandidature, onda Vam poručujem: ostavite naše mrtve na miru!

Naši pokojni sinovi hrvatskog naroda zaslužuju mir, molitvu i dostojanstvo. Ne trebaju Vašu političku promociju, niti im trebaju politički govori pred njihovim križevima.

A hrvatskom narodu poručujem:

DOBRO OTVORITE OČI!

Pogledajte s kim imamo posla i kakvu nam političku kulturu nude. Ako je došlo vrijeme da se izborna kampanja seli među grobove i bijele križeve, onda je to znak da je politička bahatost prešla svaku granicu.

Oltar pripada vjeri.
Groblje pripada našim mrtvima.
Križ pripada molitvi i sjećanju.
A politika neka se vodi programima, rezultatima i odgovornošću.

Ne preko grobova naših pokojnika.

Ne preko njihovih križeva.

Ne preko naše boli.

I zato danas moramo glasno reći:

OSTAVITE NAŠE MRTVE NA MIRU!

Oni više ne mogu glasovati.

ALI MI MOŽEMO.

I upravo zato ovo što se dogodilo može biti politički autogol, a ne pobjeda.

Ako mislite da ćete korištenjem svetih mjesta dobiti glasove – varate se.

Hrvatski narod nije slijep.

Hrvatski narod pamti.

A kada dođe vrijeme izbora, svatko će dobiti odgovor kakav zaslužuje.

I još jednom, jasno i bez uvijanja:

SRAM TE BILO, DRAGANE ČOVIĆU, I TVOJE KANDIDATKINJE!

DOSTA JE!

Dosta politike bez odgovornosti.
Dosta praznih obećanja.
Dosta korištenja našeg naroda, naše povijesti, naše vjere i naših pokojnika u političke svrhe.

Ostavite naše mrtve na miru. Oni su svoje dali. Sada je red na nama živima da odlučimo kakvu budućnost želimo.

Miljenko Prskalo
Član Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba