Prilično je neočekivano ovakvo nesnalaženje Plenkovića i HDZ-a, prije svih potpredsjednika Vlade Bačića uz Plenkovića, nakon jučerašnjeg istupa Josipa Dabre pred medijima.

Čemu stvaranje atmosfere zavjere s vrha države i izazivanje golemog nepovjerenja nacije u svoj politički profil, na pitanjima zbog kojih bi upravo HDZ trebao biti zahvalan Dabri i Domovinskom pokretu, prigrliti te zahtjeve ne riskirajući antagonizne tzv. centrista s obzirom da su Dabrinu reakciju izazvali sami ti navodni antitotalitaristi i centristi, jer su Dabrini zahtjevi sami programski temelj državotvorne baštine HDZ-a?

Plenković nikakvim egzibicijama i retoričkim akrobacijama ne može lako ignorirati i odbiti Dabrin prijedlog, a da ne ispadne u javnosti – ljevičar, HDZ ljevica.

Dan ranije, uoči Dabrinog istupa i nervoznih Plenkovićevih reakcija, potpredsjednik Vlade Božinović je posve smireno reagirao na realno bezobrazan ultimatum slabijeg koalicijskog partnera Hrebaka i HSLS, koji je Pupovčevim standardnim načinom ultimativno a s realno marginalne pozicije postavio vladajućem HDZ-u i općoj javnosti neopoziv zahtjev. Božinović je bio svjestan da taj Hrebakov zahtjev upravo HDZ-u, a ne Domovinskom pokretu može izazvati ozbiljne probleme, a katastrofalne ukoliko Dabro reagira osmišljenom reakcijom.

Po svemu izgleda da jedini Boẓ̌inović u vrhu države ne podcjenjuje Dabru i DP.

Božinović je očito pravilno procjenio da na Hrebakov ultimatum s preciznim javnim i političkim udarom na zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabru, i Dabro, ali i Domovinski pokret moraju reagirati, da će sigurno reagirati, jer u protivnom postaju posve bezvrijedni i strateški mrtvi, te da njihovu reakciju ovoga tipa nitko neće adresirati na Hrebaja, nego na HDZ.

Ne znam je li Plenkoviću netko među suradnicima ili savjetnicima rekao, znao ili u konačnici smio reći da je opći stav ozbiljnih ljudi da Hrebak nije ništa uradio bez Plenkovićevog suglasja ili čak naloga, bez obzira bilo to tako ili ne.

Hrebak naime baš ničim u karijeri nije postigao politički subjektivitet, ni stranački, ni osobni pogotovo, da bi se s minimumom uvjerljivosti njegov udar na Dabru i DP, pogotovo njegov ultimatum Plenkoviću smio smatrati autentičnim političkim stavom.

To je prevladavajuća percepcija, kojoj je Plenković svojom reakcijom stavio točku na “i”.

Josip Dabro, očito uz suglasnost Ivana Penave i rukovodstva Domovinskog pokreta, je reagirao bez ultimativnosti prema bilo kome, ponudio Hrebaku, HSLS-u i kompletnoj koaliciji na čelu s Plenkovićevim HDZ-eom izrazito utemeljeno i odgovorno političko rješenje zalažući svoj mandat i politički status.

Mnoge promatrače su tom reakcijom iznenadili, ali i izazvali tsunami oduševljenja opće navionalne javnosti.

I očito šokirali mainstream.

Odmah želim naglasiti – potpuno realno, provedivo, a po reakcijama javnosti koje bi se mogle nazvati svojevrsnim referendumom – željeno, korisno i prihvatljivo rješenje.

Utoliko je neobična, komunikacijski čudna i ne naročito inteligentna bila reakcija Andreja Plenkovića, koji je uz naglasak da ne prihvaća ultimatume ni on, ni HDZ, ali tek nakon Dabrinog javnog prijedloga koji nikako nije moguće nazvati ultimatumom, iako uopće nije reagirao na stvarni Hrebakov ultimatum, pridodao da on osobno ne misli da je “ovo što je Dabro uradio slučajno i da će to ispitati”.

Začuđujuće je neinteligentan ovakav pristup, ali nije neočekivan nakon niza, ili nepromišljenih, ili osjećajem svevlašća potaknutih reakcija unazad nekoliko godina.

Plenković je ranije prolazio neokrznut zbog takvih istupa, no, baš sve što se događa u svijetu i u zemlji ukazuje na rubnu situaciju u kojoj pametni političari shvaćaju delikatnost svake javne riječi i postupka, pa je utoliko ovakva Plenkovićeva reakcija čudnija.

Nakon toga istupa Branko Bačić, poziva se na stavove Vijeća za suočavanje s ostavštinom totalitarnih i nedemokratskih režima, te naglašava kako on osobno nije za zabrane.

Gotovo je neshvatljiva prozirnost ovih istupa dvojice najviših funkcionera HDZ-a.

Prvo, Plenković koji nastoji tijekom čitave karijere, posebno na funkcijama predsjednika HDZ-a i već deset godina predsjednika Vlade sebe predstaviti kao ultimativnog antitotalirsta s izrazitim europejskim demokratskim profilom, nervozno otvoreno nastoji iza Dabrinog apsolutno antitotalitarističkog prijedloga koga upravo HDZ nikako ne bi smio odbiti, pronaći skrivenu namjeru ili neki, valjda opasni cilj.

Takva reakcija se jedino može tumačiti reakcijom vladara koji se osjeća ugroženim i kome je jedino bitna njegova pozicija.

Upravo takvu percepciju je baš Plenković više od ikoga morao izbjeći, a on ju je potvrdio bez da trepne i silno izložio i sebe, i stranku pogotovo.

S obzirom da je Plenkoviću svašta moguće prigovoriti, od čega najmanje nedostatak komunikacijske promišljenosti, ova reakcija više od bilo čega u njegovoj karijeri ukazuje na nevjerojatnu nervozu, a posljedično ga posve ŝtetno za njegov brižljivo njegovani profil doslovno dovodi u ravan ljevice, čak i ultraljevice, topeći mu kapital koji je stekao nedavnom reakcijom oko dočeka rukometaša.

Plenković se ovom reakcijom vraća na poziciju prikrivenog ljevičara na čelu stranke desnog centra, odnosno na politički profil i jednadžbu njegove ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja je do sada otkupljivala grijehe njegove ljevičarske politike i bila političko magare za batinanje kad gazda dođe na udar.

To je realno pogubno za HDZ.

Bačić tvrdi da je protiv zabrana dok DORH i policija postupaju protiv Dabre i pjevača, to govori u oči narodu iako stotine sličnih postupaka protiv “simpatizera NDH”, čak kad njihovo ponašanje nosi duboku simboliku Domovinskog rata, jasno ukazuju na to da Hrvatska ima i održava institut zabrana, ali samo jednoga oblika totalitarizma, i to čak u formi umjetno proglašenoga i realno štetnoga za hrvatski narod, s ozbiljnim elementima zatiranja nacionalne slobode.

Nitko živ odavno ne vjeruje HDZ-u da je protiv “svih totalitarizama”, što i pučkoškolci znaju, pa se u situaciji kad je Josip Dabro krajnje karakterno izložio svoj politički status pozivajući na državnu demonstraciju politika protiv totalitarizama, pozivanje na povjerenje koga nema s nastavkom progona “fašista” i “ustaŝa” uz golemu državnu potporu neokomunistima i antifašističkim promotorima komunističkih antivrijednosti, jedino moguće tumačiti kao provokaciju ili imbecilnost.

Pozivati se u ovom slučaju na Vijeće je odavno kompromitiran model, koga nitko normalan u Hrvatskoj odavno ne uzima kao ozbiljan argument ili uporište nekakve nacionalne politike, jer je upravo Plenković nebrojeno puta zlouporabio to Vijeće pozivajući se na zaključke kojih nije bilo, a ignorirajući tzv. Dokument dijaloga, koji vidi čuda, baš Josipu Dabri i Domovinskom pokretu daje za pravo potpuno legitimirajući njihove zahtjeve.

Reakcije HDZ-a, spomenute dvojice, su potpuno izjednačive u sadržajnom smislu s reakcijama s ljevice, gdje se pojavljuje primjerice povjesničar Neven Budak i tvrdi kako su Dabrini zahtjevi neustavni jer “nema dvojbe da je antifašizam ustavni temelj suvremene države”, što je teška laž koja se godinama koristi za poticanje neravnoteža u zemlji.

S istih pozicija istupa i karikaturalni političar Ranko Ostojić, neuka pseudorevolucionarna ideološka sirovina, a svemu daje javnu dimenziju još karikaturalniji portal Faktograf, navodni fackt checker, ponavljajući isto.

Nema sumnje da će ljevica ići isključivo u pravcu “zaštite ustavnosti” lažući kao i Tomašević i njegova skupina uvodeći zabrane, jer Ustav, te sve europske pravne i političke stečevine govore sasvim suprotno.
Njima je jedino preostala laž, jer ih Dabrini zahtjevi brišu s lica zemlje.

Zašto to demokršćanskom HDZ-u i stranci navodnog desnog centra ne odgovara?

Jedini odgovor je – jer se lažno predstavljaju.

Zbog toga je Plenković s ovakvom reakcijom ugazio u vrlo sklizak i neobranjiv teren, koji bi HDZ definitivno mogao politički trajno kompromitirati i pred narodom potpuno uništiti i onako odavno poljuljane ostatke državotvornosti.

Je li Plenković najavljenim pravcem “ispitivanja” pozadine Dabrinih namjera, Dabrinih zahtjeva koje bi svaki Hadezeovac ako drži do stranačke baštine i deklariranih načela odmah morao potpisati definitivno nakanio odvesti stranku na antifašističku ljevicu vidjet ćemo narednih dana, a pogotovo će biti zanimljivo gledati je li to moguće usprkos svojoj apsolutno odlučujućoj poziciji u stranci provesti bez turbulencija.
Plenković i HDZ nikada nisu bili pred ovako jasnim ispitom u kome nema manevarskog prostora nimalo.