Connect with us

EKONOMIJA

Tjedni komentar:Predsjednik HNS-a prof.dr.sc Dragan Čović dokazao(N-1) da je politika ZNANOST a ne ZANAT

Published

on

 Iz rukopisa prof.umjetnosti i povjesti Mate Kelave

Nema funkcionalne ni samoodrzive BiH bez poštivanja izvornog natktovljujućeg načela prema kojem su entiteti samo oblik institucionalizacije i operacionalizacije načela konstitutivnosti tri ,Deytonskim sporazumom i odlukama Ustavnog suda Bi H iz po Alijinoj apelaciji o konstitutivnosti sva tri naroda na podrucju BiH iz 1998.godine i u predmetu Ljubic iz 2017.godine zbog cega je za razliku od unitarizma i separatizma koji su nelegalni oblik politickog djelivanja tri i vise entiteta koji ce omoguciti u medusobnim razgovorima i politickim dogovorima o izmjeni izbornog zakona akomodaciju i konkordaciju  u cjelovitoj ,a ne jedinstvenoj medunarodno priznatoj BiH.

Tjedni Komentar “Narod bez vođe je kao stado bez pastira”

Čović: Nama u BiH ne treba niko ništa davati, to je naše, to smo krvlju platili

Prva tri predsjednika HDZ-a BiH, dr. Perinović, S. Klujić i pokojni dr. M. Brkić, su trajali ukupno manje od dvije godine jer su na čelo HDZ-a „postavljani“ na prijedlog sarajevskih vrhbosanskih i srebrno-bosanskih crkvenih krugova. Nakon njih su na čelu HDZ-a BiH su se smjenjivali, netko u težim netko u manje teškim vremenima, pokojni M. Boban, B. Rajić, D. Kordić i A. Jelavić. Svi oni su proglašavani „nacionalistima“ i nepopravljivim „radikalima“, te su manje-više morali otići s vrha HDZ-a BiH. (Za usporedbu, HDZ u RH je nakon smrti utemeljitelja dr. Franje Tuđmana, imao 1 predsjednicu i 3 predsjednika. S druge strane, bošnjačka SDA je kroz to vrijeme promijenila samo tri predsjednika, rahmetli S. Tihića i dva Izetbegovića).

Nakon kratkog predsjedanja B. Čolaka, na čelo HDZ-a BiH je 2005. godine izabran dr. Dragan Čović. Ministar financija i dopredsjednik Vlade Federacije BiH je bio od 1998. Do 2001., a hrvatski član Predsjedništva BiH od 2002. do 2005., kada je smijenjen voljom Visokog predstavnika. Svakako je za zapamtiti njegovu inicijativu ustavnih promjena iz 2005. godine, kada je s Dodikom i Tihićem pregovarao o ustavnim promjenama. Tzv. Prudski pregovori.

On osobno i njegova obitelj i uski krug prijatelja, ako nitko drugi, dugo će pamtiti i suđenja bez kraja u kojima su „padali“ međunarodni tužitelji koji nisu uspijevali konstruirati dokaze potrebne za presudu. Usprkos svemu, ponovno je izabran za hrvatskog člana P BiH, od 2014. do 2018. Na izborima 2018. godine je izbornim inježenjeringom, voljom većinskog bošnjačkog naroda u PBiH izabran Ž. Komšić.

Ovih samo par biografskih podataka pokazuju da neće biti jednostavno jednog dana napisati biografiju Dragana Čovića, pa ni njemu osobno neće biti lako odabrati najzanimljivije detalje za eventualne memoare.. Ušao je tijesnim putem u sam vrh hrvatske politike u BiH, a održao se, uz sve uspone i padove, duže od drugih. Ako se poslože neke međunarodne silnice i rasplet događaja u zemljama u okruženju, Dragan Čović ima priliku postati dio memorije svih budućih generacija Hrvata u BiH, kao onaj koji je kao ključni igrač uspio „ostati na terenu“ nego je doveo do kraja ili čak potpuno riješio za dugo vrijeme,  nacionalno pitanje Hrvata u BiH, posljedično i opstanak BiH kao multietničke, višenacionalne, kompleksne ali ipak održive države u modernoj Europi jakih (više)nacionalnih država spremnih odustati od dijela vlastitog suvereniteta za opće dobro svih, gdje nikomu neće biti tijesno a gdje će opet svatko moći ostvariti svoje partikularne državne i nacionalne, zasebne interese.

Što nam nude „suverenisti“ koji napadaju Čovića?

Nisu u pravu samozvani „suverenisti“ iz RH, prije svih Hasanbegović,  koji Čovićevu upućenost na Dodika kao vođu Srba u BiH uspoređuje s Plenkovićevim koaliranjem s Pupovcem. Jer pozicije jednostavno nisu iste. Srbi u BiH su narod, kao i Hrvati i Bošnjaci, a Srbi u RH su manjina, kao i Bošnjaci i Albanci i Česi i Mađari i Romi.

Nisu u pravu kada izjednačavaju izbor Emila Vlajkija za dopredsjednika RS-a s izborom Komšića za člana Predsjedništva BiH. Kada bi se u RS-u moglo glasovati i za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i kada bi Dodik eventualno „višak“ glasova Srba usmjerio na kandidata koji bi bio protiv volje većinskog hrvatskog opredjeljenja, mogla bi se povlačiti nekakva paralela. A činjenica je da ni većina Srba s područja Federacije nije glasovala ni za jednog kandidata za člana PBiH, govori o tomu koliko je ograničena nekakva predizborna suradnja Čovića i Dodika. Postizborno Čović i Dodik, kao vođe dvaju konstitutivnih naroda, jednostavno moraju razgovarati i postaviti se kao politički „blok“ naspram bošnjačkih unitarista svih boja.

Svoditi problem neriješenog nacionalnog pitanja Hrvata u BiH na HDZ u Hrvatskoj i BiH je jednostavno pogrešno kako piše vrsni analitičar Marko Ljubić, suverenist  (bez navodnih znakova) koji piše jasno, precizno i otvoreno: „Pozivati se i ukazivati na HDZ-ove slabosti u Hrvatskoj i BiH, a zanemarivati činjenicu da upravo bošnjačka politička agresija, sprječava promjene čak i u HDZ-u i u hrvatskim politikama u BiH a pri tome ne nuditi nikakva rješenja i ne imati jasne stavove izuzev uopćenih, o jedinstvenoj državi BiH, suverenosti tri naroda, zapravo je pokušaj svođenje golemih i strateških problema s kojima je suočen ukupan hrvatski narod, na dnevno-politički obrazac. U tom smislu stav Neovisnih za Hrvatsku da je za njih hrvatski narod u BiH i u Hrvatskoj jedinstven, da s istih pozicija gledaju na njegova prava i sudbinu, lijepo zvuči, ali u kontekstu svega navedenoga –opasna je zabluda. Jednostavno, ista rješenja se ne mogu primjenjivati na ostvarivanje statusa Hrvata u BiH i u Hrvatskoj. Kao ni u Republici Srpskoj i Federaciji.

Politička budućnost Dragana Čovića

Ako je itko svjestan svoje trenutne situacije, onda je to zasigurno Dragan Čović. On sam najbolje zna da su i on i HDZ BiH posljednji put do naroda honorirani na izborima ne da bi se vratili „pobjednički“ u parlamentarne sjedalice u Federaciji i u Skupštini BiH, nego da bi dobili još jednu, posljednju šansu da, usprkos i unatoč svemu, riješe nacionalno pitanje Hrvata u BiH. Ukoliko, temeljem razgovora s relevantnim međunarodnim i domaćim političkim faktorima, zaključi da po tom pitanju ne može ništa učiniti – Dragan Čović će se sam povući s političke scene. Inače ga nikakvi politički liliputanci ne mogu obeshrabriti, niti zastrašiti nikakvim kaznenim procesima, i političkim ili medijskim podmetanjima.

Za očekivati je da će vlasti RH lagano uzmaknuti od dosadašnje čvrste i nepodijeljene potpore vladajućih i opozicije. Moguće je da, ovisno o procesu popune federalnog Doma naroda, a onda i Doma naroda Skupštine BiH, silom (ne)prilika poneki hrvatski zastupnik pokuša već viđenu igru (sjetimo se Platforme i Alijanse) davanja legitimiteta nekom novom većinskom bošnjačkom Savezu, ali je ovaj put takva mogućnost uistinu mala. Osim toga, za očekivati je promjenu retorike i pristupa formiranju vlasti i od strane Komšića i nazovi-građanskih lidera, kao i sa strane Izetbegovića i njegovih satelita. Tko će prvi početi slati signale popuštanja, najprije po pitanju korištenja popisa stanovnika iz 2013. umjesto onoga iz ’91., a onda posljedično i po pitanju konstituiranja domova naroda, znat ćemo već do kraja ove godine. Ukoliko vodeći bošnjački političari shvate da je to jedini način opstanka Federacije BiH i same BiH, te prihvate nakon toga razgovore o promjeni izbornog zakona, onda Čovićev daljnji angažman u politici svakako ima smisla, jer takve pregovore, uz dužno poštovanje svih, ne može voditi i uspješno končati ni jedan drugi trenutno aktivni hrvatski političar u BiH.  Mladen Ljubić-Vajta “Obilježena 33. obljetnice osnivanja Prve dragovoljačke postrojbe „Poskoci“ | MM Portal

Mladen -Vajta Ljubić

Continue Reading

EKONOMIJA

PLENKOVIĆ REAKCIJOM NA DABRIN PRIJEDLOG DOVODI HDZ NA TANAK LED

Published

on

 

Prilično je neočekivano ovakvo nesnalaženje Plenkovića i HDZ-a, prije svih potpredsjednika Vlade Bačića uz Plenkovića, nakon jučerašnjeg istupa Josipa Dabre pred medijima.

Čemu stvaranje atmosfere zavjere s vrha države i izazivanje golemog nepovjerenja nacije u svoj politički profil, na pitanjima zbog kojih bi upravo HDZ trebao biti zahvalan Dabri i Domovinskom pokretu, prigrliti te zahtjeve ne riskirajući antagonizne tzv. centrista s obzirom da su Dabrinu reakciju izazvali sami ti navodni antitotalitaristi i centristi, jer su Dabrini zahtjevi sami programski temelj državotvorne baštine HDZ-a?

Plenković nikakvim egzibicijama i retoričkim akrobacijama ne može lako ignorirati i odbiti Dabrin prijedlog, a da ne ispadne u javnosti – ljevičar, HDZ ljevica.

Dan ranije, uoči Dabrinog istupa i nervoznih Plenkovićevih reakcija, potpredsjednik Vlade Božinović je posve smireno reagirao na realno bezobrazan ultimatum slabijeg koalicijskog partnera Hrebaka i HSLS, koji je Pupovčevim standardnim načinom ultimativno a s realno marginalne pozicije postavio vladajućem HDZ-u i općoj javnosti neopoziv zahtjev. Božinović je bio svjestan da taj Hrebakov zahtjev upravo HDZ-u, a ne Domovinskom pokretu može izazvati ozbiljne probleme, a katastrofalne ukoliko Dabro reagira osmišljenom reakcijom.

Po svemu izgleda da jedini Boẓ̌inović u vrhu države ne podcjenjuje Dabru i DP.

Božinović je očito pravilno procjenio da na Hrebakov ultimatum s preciznim javnim i političkim udarom na zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabru, i Dabro, ali i Domovinski pokret moraju reagirati, da će sigurno reagirati, jer u protivnom postaju posve bezvrijedni i strateški mrtvi, te da njihovu reakciju ovoga tipa nitko neće adresirati na Hrebaja, nego na HDZ.

Ne znam je li Plenkoviću netko među suradnicima ili savjetnicima rekao, znao ili u konačnici smio reći da je opći stav ozbiljnih ljudi da Hrebak nije ništa uradio bez Plenkovićevog suglasja ili čak naloga, bez obzira bilo to tako ili ne.

Hrebak naime baš ničim u karijeri nije postigao politički subjektivitet, ni stranački, ni osobni pogotovo, da bi se s minimumom uvjerljivosti njegov udar na Dabru i DP, pogotovo njegov ultimatum Plenkoviću smio smatrati autentičnim političkim stavom.

To je prevladavajuća percepcija, kojoj je Plenković svojom reakcijom stavio točku na “i”.

Josip Dabro, očito uz suglasnost Ivana Penave i rukovodstva Domovinskog pokreta, je reagirao bez ultimativnosti prema bilo kome, ponudio Hrebaku, HSLS-u i kompletnoj koaliciji na čelu s Plenkovićevim HDZ-eom izrazito utemeljeno i odgovorno političko rješenje zalažući svoj mandat i politički status.

Mnoge promatrače su tom reakcijom iznenadili, ali i izazvali tsunami oduševljenja opće navionalne javnosti.

I očito šokirali mainstream.

Odmah želim naglasiti – potpuno realno, provedivo, a po reakcijama javnosti koje bi se mogle nazvati svojevrsnim referendumom – željeno, korisno i prihvatljivo rješenje.

Utoliko je neobična, komunikacijski čudna i ne naročito inteligentna bila reakcija Andreja Plenkovića, koji je uz naglasak da ne prihvaća ultimatume ni on, ni HDZ, ali tek nakon Dabrinog javnog prijedloga koji nikako nije moguće nazvati ultimatumom, iako uopće nije reagirao na stvarni Hrebakov ultimatum, pridodao da on osobno ne misli da je “ovo što je Dabro uradio slučajno i da će to ispitati”.

Začuđujuće je neinteligentan ovakav pristup, ali nije neočekivan nakon niza, ili nepromišljenih, ili osjećajem svevlašća potaknutih reakcija unazad nekoliko godina.

Plenković je ranije prolazio neokrznut zbog takvih istupa, no, baš sve što se događa u svijetu i u zemlji ukazuje na rubnu situaciju u kojoj pametni političari shvaćaju delikatnost svake javne riječi i postupka, pa je utoliko ovakva Plenkovićeva reakcija čudnija.

Nakon toga istupa Branko Bačić, poziva se na stavove Vijeća za suočavanje s ostavštinom totalitarnih i nedemokratskih režima, te naglašava kako on osobno nije za zabrane.

Gotovo je neshvatljiva prozirnost ovih istupa dvojice najviših funkcionera HDZ-a.

Prvo, Plenković koji nastoji tijekom čitave karijere, posebno na funkcijama predsjednika HDZ-a i već deset godina predsjednika Vlade sebe predstaviti kao ultimativnog antitotalirsta s izrazitim europejskim demokratskim profilom, nervozno otvoreno nastoji iza Dabrinog apsolutno antitotalitarističkog prijedloga koga upravo HDZ nikako ne bi smio odbiti, pronaći skrivenu namjeru ili neki, valjda opasni cilj.

Takva reakcija se jedino može tumačiti reakcijom vladara koji se osjeća ugroženim i kome je jedino bitna njegova pozicija.

Upravo takvu percepciju je baš Plenković više od ikoga morao izbjeći, a on ju je potvrdio bez da trepne i silno izložio i sebe, i stranku pogotovo.

S obzirom da je Plenkoviću svašta moguće prigovoriti, od čega najmanje nedostatak komunikacijske promišljenosti, ova reakcija više od bilo čega u njegovoj karijeri ukazuje na nevjerojatnu nervozu, a posljedično ga posve ŝtetno za njegov brižljivo njegovani profil doslovno dovodi u ravan ljevice, čak i ultraljevice, topeći mu kapital koji je stekao nedavnom reakcijom oko dočeka rukometaša.

Plenković se ovom reakcijom vraća na poziciju prikrivenog ljevičara na čelu stranke desnog centra, odnosno na politički profil i jednadžbu njegove ministrice Nine Obuljen Koržinek, koja je do sada otkupljivala grijehe njegove ljevičarske politike i bila političko magare za batinanje kad gazda dođe na udar.

To je realno pogubno za HDZ.

Bačić tvrdi da je protiv zabrana dok DORH i policija postupaju protiv Dabre i pjevača, to govori u oči narodu iako stotine sličnih postupaka protiv “simpatizera NDH”, čak kad njihovo ponašanje nosi duboku simboliku Domovinskog rata, jasno ukazuju na to da Hrvatska ima i održava institut zabrana, ali samo jednoga oblika totalitarizma, i to čak u formi umjetno proglašenoga i realno štetnoga za hrvatski narod, s ozbiljnim elementima zatiranja nacionalne slobode.

Nitko živ odavno ne vjeruje HDZ-u da je protiv “svih totalitarizama”, što i pučkoškolci znaju, pa se u situaciji kad je Josip Dabro krajnje karakterno izložio svoj politički status pozivajući na državnu demonstraciju politika protiv totalitarizama, pozivanje na povjerenje koga nema s nastavkom progona “fašista” i “ustaŝa” uz golemu državnu potporu neokomunistima i antifašističkim promotorima komunističkih antivrijednosti, jedino moguće tumačiti kao provokaciju ili imbecilnost.

Pozivati se u ovom slučaju na Vijeće je odavno kompromitiran model, koga nitko normalan u Hrvatskoj odavno ne uzima kao ozbiljan argument ili uporište nekakve nacionalne politike, jer je upravo Plenković nebrojeno puta zlouporabio to Vijeće pozivajući se na zaključke kojih nije bilo, a ignorirajući tzv. Dokument dijaloga, koji vidi čuda, baš Josipu Dabri i Domovinskom pokretu daje za pravo potpuno legitimirajući njihove zahtjeve.

Reakcije HDZ-a, spomenute dvojice, su potpuno izjednačive u sadržajnom smislu s reakcijama s ljevice, gdje se pojavljuje primjerice povjesničar Neven Budak i tvrdi kako su Dabrini zahtjevi neustavni jer “nema dvojbe da je antifašizam ustavni temelj suvremene države”, što je teška laž koja se godinama koristi za poticanje neravnoteža u zemlji.

S istih pozicija istupa i karikaturalni političar Ranko Ostojić, neuka pseudorevolucionarna ideološka sirovina, a svemu daje javnu dimenziju još karikaturalniji portal Faktograf, navodni fackt checker, ponavljajući isto.

Nema sumnje da će ljevica ići isključivo u pravcu “zaštite ustavnosti” lažući kao i Tomašević i njegova skupina uvodeći zabrane, jer Ustav, te sve europske pravne i političke stečevine govore sasvim suprotno.
Njima je jedino preostala laž, jer ih Dabrini zahtjevi brišu s lica zemlje.

Zašto to demokršćanskom HDZ-u i stranci navodnog desnog centra ne odgovara?

Jedini odgovor je – jer se lažno predstavljaju.

Zbog toga je Plenković s ovakvom reakcijom ugazio u vrlo sklizak i neobranjiv teren, koji bi HDZ definitivno mogao politički trajno kompromitirati i pred narodom potpuno uništiti i onako odavno poljuljane ostatke državotvornosti.

Je li Plenković najavljenim pravcem “ispitivanja” pozadine Dabrinih namjera, Dabrinih zahtjeva koje bi svaki Hadezeovac ako drži do stranačke baštine i deklariranih načela odmah morao potpisati definitivno nakanio odvesti stranku na antifašističku ljevicu vidjet ćemo narednih dana, a pogotovo će biti zanimljivo gledati je li to moguće usprkos svojoj apsolutno odlučujućoj poziciji u stranci provesti bez turbulencija.
Plenković i HDZ nikada nisu bili pred ovako jasnim ispitom u kome nema manevarskog prostora nimalo.

Continue Reading

EKONOMIJA

UNDP i Sveučilište u Mostaru o novim modelima uključivanja studenata u razvojne programe

Published

on

 

Na Sveučilište u Mostaru održan je sastanak s predstavnicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) – Selmom Osmanagić Agović, projektnom menadžericom i UNDP kontakt osobom za mlade, te Boženom Bohm Kaltak, voditeljicom Regionalnog ureda UNDP-a za Hercegovinu u Mostaru i programa Via Dinarica.
Predstavnice UNDP-a primila je prof. dr. sc. Mirjana Milićević, voditeljica Ureda za projekte Sveučilišta u Mostaru.
Svrha sastanka bila je razmatranje budućih potencijalnih oblika suradnje između UNDP-a i Sveučilišta u Mostaru, s posebnim naglaskom na uključivanje studenata i mladih u aktivnosti i programe koje UNDP provodi u Bosni i Hercegovini. Razgovarano je o mogućnostima povezivanja akademske zajednice i UNDP-a kroz zajedničke inicijative, projektne aktivnosti, stručne prakse, istraživačke projekte i programe usmjerene na održivi razvoj, zapošljavanje mladih i jačanje kapaciteta lokalnih zajednica.
Obje strane izrazile su spremnost za intenziviranje suradnje te razvoj konkretnih modela partnerstva koji će doprinijeti aktivnijem uključivanju mladih u procese društvenog i gospodarskog razvoja.

Continue Reading

EKONOMIJA

XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u Livnu: Snažna suradnja s RH i strateški razvoj BiH

Published

on

Danas je u Livnu održan XXX. Koordinacijski sastanak dužnosnika HDZ-a BiH u izvršnoj vlasti s lokalnih i županijskih razina, na kojemu su sudjelovali načelnici, gradonačelnici te predsjednici županijskih vlada. Poseban doprinos raspravi dali su potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas te ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas.

U uvodnom dijelu predsjednik dr. Dragan Čović osvrnuo se na aktualnu političku situaciju, istaknuvši važnost zaštite ustavnih prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, osobito u kontekstu predstojećih izbora te je naglasio nužnost donošenja ključnih zakonskih rješenja u okviru europskih integracija. Također se osvrnuo na uspješnu i kontinuiranu suradnju s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske, izrazivši zahvalnost na potpori u zaštiti prava Hrvata te ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Ministar Butković i državni tajnik Milas predstavili su aktivnosti Vlade Republike Hrvatske usmjerene na potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, naglasivši pritom snažnu potporu projektima od strateške važnosti za hrvatski narod u BiH. U tom je kontekstu ministar Butković istaknuo potpisivanje Ugovora o financijskoj pomoći za izgradnju novog mosta preko Neretve u Čapljini te Ugovora o financiranju programa unaprjeđenja zračne povezanosti Grada Mostara. Ravnatelj Milas predstavio je buduće projekte Hrvatske matice iseljenika, s naglaskom na obrazovanje, kulturu i digitalnu povezanost iseljenih Hrvata, kao i daljnje jačanje suradnje s institucijama u BiH u cilju očuvanja kulturnog identiteta i zajedničke baštine.

Poseban naglasak stavljen je na aktivnosti Vlade Federacije BiH usmjerene potpori razvoju županija, općina i gradova, koje su predstavili predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, dopredsjednik Vlade FBiH i ministar financija Toni Kraljević te ministrica prometa i komunikacija u Vladi FBiH Andrijana Katić, istaknuvši ključne projekte i mjere usmjerene jačanju infrastrukturnog i gospodarskog razvoja te očuvanju fiskalne stabilnosti.

U izjavi za medije, predsjednik Čović je istaknuo izvrsnu koordinaciju između institucija RH i Hrvata u BiH, naglasivši kako suradnja doprinosi razvoju infrastrukture, poljoprivrede i drugih ključnih područja te značajno doprinosi kvaliteti života hrvatskoga naroda u BiH, ističući zahvalnost Vladi RH i njezinim suradnicima. Također je istaknuo važnost izmjena Izbornog zakona kako bi se osigurala pravedna zastupljenost hrvatskoga naroda i spriječilo dugogodišnje biranje predstavnika protiv interesa Hrvata.

U svom obraćanju ministar Butković je istaknuo važnost infrastrukturnih i prometnih projekata te je naglasio važnost suradnje svih relevantnih institucija i ministarstava, ističući kako su izdvajanja Hrvatske od 2016. do 2026. porasla za 1300%, zahvaljujući suradnji predsjednika Čovića i predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.

Gradonačelnik Livna Darko Čondrić naglasio je važnost kontinuirane potpore Republike Hrvatske Hrvatima u BiH, na dobrobit svih žitelja BiH, podsjetivši na uspješnu suradnju s Uredom za Hrvate izvan RH, posebice na projektu izgradnje novog gradskog vrtića u Livnu. Također je istaknuo kako je otvoreno pitanje naknada za hidroakumulaciju Buško jezero, uz očekivanje skorog pronalaska rješenja.

Na koncu je istaknuto kako je nužno nastaviti usklađeno političko djelovanje za daljnji razvoj BiH i ubrzanje europskog puta zemlje, kao strateškog prioriteta za napredak svih njezinih žitelja.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba