Umesto milionera izabrala sam siromašnog mladića, a na dan našeg venčanja rekao mi je da postoji nešto o njemu što ne znam…

Danijel je mirisao na benzin i motorno ulje. Taj miris se u njega uvukao jednako duboko kao i umor posle bezbrojnih smena u maloj auto-radionici na obodu grada. Ponekad mi se činilo da samo njegovo prisustvo menja vazduh oko njega. U njemu je bilo nečeg jednostavnog, snažnog i iskrenog—poput metala koji je godinama stajao na kiši, ali nikada nije potpuno zarđao. Njegov stari pikap bio je veoma sličan njemu: tvrdoglav, škripav i kao da je imao sopstveni život. Nije uvek hteo da upali, gasio se na raskrsnicama i izgledalo je kao da se bori sa svakim putem. Ali Danijel se nikada nije žalio. Mirno bi podigao haubu, nešto podesio na motoru, prešao rukom preko hladnog metala—i automobil bi ponovo oživeo, kao da sluša samo njega.

Moj život je mogao da krene potpuno drugačijim putem.

Bio je tu Artur Grosman—bogat i uticajan poslovni partner mog oca. Čovek koji me nikada nije ni pitao da li želim da mu budem žena. Jednostavno je pretpostavio da će tako biti. Nudio je luksuzan život: skupe stanove, putovanja, automobile, nakit i budućnost o kojoj mnogi samo sanjaju.

Majka je to zvala sudbinom.

Otac—razumnim izborom.

Ali kada sam gledala Artura, videla sam samo lepu fasadu bez iskrenih osećanja. Nije video mene. Video je samo ženu koja se savršeno uklapa u njegov svet.

Danijel je bio potpuno drugačiji.

Nije obećavao bogatstvo. Nije obećavao lak život. Ali je uvek primećivao kada mi je bilo teško. Samo bi seo pored mene, pričao smešne priče iz radionice i na neki čudan način učinio da ponovo poverujem da će sve biti u redu.

Artur je nudio luksuz.

Danijel mi je pružio osećaj doma.

Zato sam odbila milionera.

A kada mi je pružio jednostavan srebrni prsten, kupljen novcem koji je mesecima štedeo, rekla sam „da” pre nego što je stigao da završi prosidbu.

Moji roditelji se nikada nisu pomirili sa mojim izborom. Bili su uvereni da pravim najveću grešku u svom životu.

Ipak sam se udala za njega.

Na dan našeg venčanja obukao je jedino odelo koje je nasledio od svog oca. Iznošena tkanina, malo preširoka ramena i nabori na laktovima otkrivali su da je to odelo prošlo mnogo toga. A ipak, upravo u njemu Danijel je izgledao iskrenije od bilo koga koga sam ikada upoznala.

Bila sam sigurna da ga poznajem.

Posle skromne ceremonije ušli smo u mali bar pored puta. Naručili smo dva najjeftinija hamburgera i flašu vina. Gledala sam svog muža i mislila da sam konačno pronašla svoju sreću.

Tada je Danijel zaćutao.

Polako je stavio ruku u džep i tiho rekao:

— Moram da ti ispričam nešto o sebi što još ne znaš…

Cela priča je u prvom komentaru.

Pogreb Ante Paradžika ostao je jedan od najpotresnijih i najupečatljivijih prizora iz prvih, najtežih mjeseci stvaranja hrvatske države.
Na posljednji ispraćaj došli su brojni građani, hrvatski branitelji i pripadnici HOS-a. Došli su odati počast čovjeku koji je u burnim vremenima rađanja hrvatske države nosio svoj dio tereta, odgovornosti i nade.
Ante Paradžik nije dočekao slobodnu Hrvatsku za koju se zalagao. Njegov život prekinut je prerano, u vremenu kada su se odluke donosile pod pritiskom rata, straha i neizvjesnosti.
Ostala je tišina, ostala su pitanja i ostalo sjećanje.
Danas, s vremenskim odmakom, njegovo ime pripada hrvatskoj novijoj povijesti. A fotografije s njegova pogreba ne govore samo o jednom čovjeku – govore o vremenu u kojem je cijela jedna generacija živjela za Hrvatsku, vjerovala u njezinu slobodu i plaćala visoku cijenu.
Neka mu je vječna slava i hvala. 🇭🇷
Da se ne zaboravi. Da ostane zapisano budućim generacijama.
Vaš Golub 🇭🇷

Domaćin je bio uspješni direktor Tursitičke zajednice Široki Brijeg i Predsjednik TO Ivan Lasić.

Nositelj liste i kandidat za premijera Dario Knezović naglasio je kako su ovo posebni izbori jer se održavaju uz primjenu novih izbornih tehnologija.

Trenutni premijer Čović je naglasio važnost izgradnje Blatske ceste i mislim da je vrlo realno napraviti spoj s Kruševom. Vjerujem kako ćemo u sljedećih godinu-dvije uraditi prvu fazu, od crkve u Knešpolju do groblja na Uzarićima.

Predrag Kožulje posebno istaknuo važnost sudjelovanja hrvatskih birača na izborima i očuvanja političke pozicije kroz Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Iako i dalje nemamo izmijenjen Izborni zakon, mi moramo izaći na izbore i iskoristiti, odnosno osvojiti svaki gram i zarez vlasti. Ne radi moći, nego kako drugi ne bi odlučivali u naše ime, poručio je Kožul.

Drugi skup te večeri je održan na Uzarićima