Connect with us

Uncategorized

Julijana Matanovic..urednica Knjizevni Petak..

Published

on

Početkom devedesetih godina uređivala sam tribinu Književni petak. Često sam, pripremajući se za razgovore s gostima, odlazila na posudbeni odjel Gradske knjižnice. Tamo sam, gotovo svaki put, pogotovo u poslijepodnevnim satima pred nadolazeći vikend, mogla čuti istu rečenicu. Kazivale su je umorne posuditeljice : „Preporučite mi vi nešto, samo da nije domaće““. To „domaće“ izgovarale bi glasnije, s nekim posebnim akcentom koji je trebao naglasiti kako je domaća literatura ispod njihove razine, i kako je strana koju čitaju neusporedivo bolja već i po tome što nije naša. Uvijek mi je zbog toga bilo nelagodno. Bilo je to vrijeme u kojem još nisam pisala, nisam pripadala – za čitateljice- njima nepoželjnoj domaćoj književnosti. Prema tome, možda i nije bilo opravdanih razloga za takvu sikiranciju. No, meni je, kao proučavateljici hrvatske književnosti, ta književnost bila velika i važna, dobro sam proučila Flakerove i Pranjićeve zbornike o hrvatskoj književnosti „u kontekstu“, i „prema“ europskima, a i pamtila sam onaj tetin savjet po kojem te drugi neće cijeniti ako ti sam sebe ne cijeniš. Čitateljice, koje su željele samo strane ljubiće i strane krimiće, podsjećale su me na dečke iz gimnazije koji su s podsmijehom gledali na djevojke koje su slušale „Nove fosile“, a onda su na petogodišnjici mature, uz Rubinov vinjak grlili te – tada već udane – prijateljice i suzili nad tekstom „Za ona dobra, dobra stara vremena“.
Hrvatski pisci ne mogu biti sretni kad, stojeći u redu za posudbu knjiga, čuju rečenicu: „Preporučite mi nešto, samo da nije domaće“. Njima je puno draže kad vide da u knjižnicama postoje tekice s listom čekanja za novi roman Damira Karakaša, Julijane Adamović. Nebojše Lujanovića, Luje Bauera, Josipa Mlakića, Dubravke Ugrešić, Gorana Tribusona, Zorana Žmirića, Korane Serdarević, Ivane Šojat… I oni znaju, čitajući svoje kolege, a istovremeno i stranu književnost, da je naša literatura itekako sposobna zaigrati u istoj momčadi sa svjetskom, ali da nas koči naš mali jezik. Znaju da smo u stoljeće i po napravili puno veći korak od mnogih europskih naroda, jer smo, primjerice, u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića imali 80 posto nepismenih, dok je Češka, imala samo desetinu spomenutog broja.
I tako, dok su neki naši veliki pisci nedovoljno prisutni na široj književnoj sceni, a kod kuće ih brojni čitatelji izbjegavaju jer su domaći, zna se dogoditi da hrvatski pisac s podsmijehom govori o jednom našem radiju koji „pušta“ samo domaću glazbu i koji se naziva, ni manje ni više, nego Narodni. Možda je „narodni“, zato da ne budi pučki. Uostalom , pučki i ne može biti jer je posvećen domaćoj popularnoj glazbi. A pučko i popularno, kao što znamo, nije isto. Da bi podcijenio one koji slušaju taj tip glazbe, i da bi istaknuo „kako sam ja iznad ostalih“, hrvatski pisac najčešće poseže za sljedećom slikom. On putuje autobusom, neobrazovani vozač radio okreće na Narodni i svojim izborom maltretira većinu putnika, građana Svijeta. Naš se pisac spašava slušalicama s pomoću kojih sluša stranu glazbu.
Jučer sam u 14 sati krenula iz Zagreba prema Vodicama. Negdje iza naplatnih kućica u Lučkom, okrenula sam Narodni, kako bih ostvarila pravo na pisanje ovog komentara. Bijelo dugme pjevalo se „Ružica si bila, sada više nisi“. Nakon toga uslijedili su Oliver i Gibonni s „U ljubav vjere nemam“, odmah iza toga Goran Bare i Majke sa svojim „Teškim bojama“… Majke je prvo „naslijedio“ Parni valjak, njega Jura Stublić… Do kraja putovanja bili su, na istoj stanici, i Dino Dvornik, i Songkillersi, i Boa, i Psihomodo Pop, i Doris Dragović, i Prljavo kazalište… Jedna će glazbena scena biti dobra ako se na njoj nađu različiti glazbeni žanrovi, i ako svaka pjesma u svom žanru bude „odrađena“ najbolje što može biti. Isto je i s književnom scenom. Pisci imaju pravo, kao što sam rekla, tvrditi da su ravnopravni, mnogi i daleko bolji, od razvikanih europskih kolega, ali imaju pravo i glazbenici ponavljati važnu rečenicu Vlatka Stefanovskog u kojoj on – gotovo u formi utjehe – konstatira da je europska popularna glazba tvrđava koju nikada nećemo osvojiti. Usprkos tomu što možemo biti i bolji. Ne vjerujem da bi hrvatski pisac koji stavlja slušalice u uši, imao nešto protiv da književni kritičar od autoriteta njegovo značenje u hrvatskoj književnosti izjednači sa značanjem Olivera i Gibe, Bijelog dugmeta, Prljavaca, Psihomodo Popa… na glazbenoj sceni, sa značajem svih onih tekstopisaca i kompozitora koji stoje iza njih. Meni je osobno žao samo što suvremena književnost nema takvog poznavatelja i zaljubljenika, kao što ga, u Siniši Škarici, ima suvremena popularna glazba.
Cijelim sam putem sve do odredišta, slušajući glazbu s Narodnog, mislila i na tetinu rečenicu o odnosu prema svome i zamišljala hrvatskog pisca koji izlazi iz autobusa, žuri prema gradskoj knjižnici, skida slušalice, odlazi pred računalo, provjerava koliko mu je naslova posuđeno. Staje u red i jako se ljuti na gospođu koja knjižničarki kaže: „ Idem na godišnji, preporučite mi nešto zanimljivo, samo da nije domaće. „
#julijanamatanovićkombiniraniprašak
#umjetničkaorganizacijalađaodvode
#zdenkabrebrić

Continue Reading

Uncategorized

Igor Dodik je mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske

Published

on

Predsjednik Republike Srpske Savo Minić objavio je danas da je Igor Dodik, organizacijski tajnik SNSD-a, mandatar za sastav nove Vlade.

Minić je rekao da će nova Vlada biti vrlo brzo formirana i da će to biti vlada kontinuiteta.

Prethodno je Minić obavio konsultacije s predstavnicima političkih stranaka o izboru mandatara./HMS/

Političkapitanja

 

Otkrijte više
Vijesti iz BiH
Politička analiza BiH
Suverenitet BiH

 

Preporučeno:

Podijeli:

Odgovori

Continue Reading

Uncategorized

Dimnjačar otkrio koja su najgora drva za ogrjev

Published

on

U pojedinim ulicama izgubili su i do 90 posto posla na plinskim trošilima, a sve je manje i mladih koji se žele baviti dimnjačarstvom. Zanimanje koje je nekad podrazumijevalo mnogo više posla u kućanstvima i poduzećima danas se suočava s velikim promjenama zbog modernizacije sustava grijanja. To najbolje zna Goran Trubelja, koji već više od 30 godina radi kao dimnjačar. Iako priznaje da se opseg posla znatno smanjio, a time i primanja, svoje zanimanje i dalje obavlja s jednakim žarom i voljom kao na početku, piše Podravski.hr.

–Smatra se da je sve prljavo, omalovažava se ta struka, a u stvari je raznovrstan posao, jer svaka kuća je drugačija, svaki objekt je drugačiji. Razgovaramo s ljudima, mi smo im odmah i psiholozi, radimo im društvo. Imamo puno starijih domaćinstava i ljudi vole da im se dođe, malo porazgovara i naravno napravi posao. Meni je zanimljivo i ja ga još uvijek volim raditi. Šteta što mlade to ne zanima, valjda je podcijenjena struka – govori Goran koji je dimnjačarski posao zavolio još kao dječak.

Tijekom ljeta pomagao je ocu koji je također bio dimnjačar, premda nije vjerovao da će se i sin odlučiti za isto zanimanje. Gorana je, međutim, posao odmah privukao. Svidjelo mu se što nije vezan uz jedno mjesto, što se mnogo kreće i boravi na svježem zraku, ali najviše ga je osvojila komunikacija s ljudima. Posebno mu je zanimljivo bilo što je kao dimnjačar mogao ulaziti i u objekte u koje inače ne može svatko, a posla je bila preko glave. Danas su okolnosti bitno drugačije. Najteže je razdoblje od proljeća do početka sezone grijanja, kada posla nema toliko kao tijekom hladnijih mjeseci. Tada se obavljaju određena mjerenja, među kojima je i kontrola rada ložišta. S početkom sezone grijanja obveza je više, no Goran ističe da nijedan radni dan nije jednak. S plinskim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na kruta goriva, posebno drva, zahtijevaju više vremena i rada. Promijenili su se i uvjeti u kojima dimnjačari rade jer su kućanstva danas drukčije uređena nego nekada.

–Tu su i pripreme i čišćenje. Kućanstva su sad sređena, to ne znači da prije nisu bila, ali sad je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora se sve zaštititi da ne dođe do nekakve štete i puno vremena se gubi na to. Prije su bile zidane peći, došli ste, napravili ste posao, gospođe nisu bile uvrijeđene ako se malo naprašilo, takav je sistem grijanja bio – prisjeća se Goran. Iako se posao tijekom desetljeća znatno promijenio, odnos s ljudima ostao je ono što ga najviše veseli. Kaže da ga domaćini redovito srdačno dočekuju, a posebno mu je drago što ga ne doživljavaju kao smetnju, nego kao dobrodošlog gosta. Dimnjačari se tradicionalno povezuju sa srećom, a Goran se i danas često susreće s ljudima koji se pri njegovu dolasku hvataju za gumbe.

–Simpatično mi je kako me ljubazno dočekaju, uvijek sam dobro došao gost, a ne nekakva smetnja. Često se love za gumbe, zadnjih godina sve više, a gospođe kažu da im nosim sreću – govori Goran kojemu upravo takvi susreti daju dodatnu volju za rad. Tijekom više od tri desetljeća rada doživio je i brojne neobične situacije. Posebno pamti jednu veliku kotlovnicu s visokim i širokim dimnjakom iz kojeg je spašavao dvije male sove. No, životinje nisu jedino što je pronalazio u dimnjacima. Nakon građevinskih radova znao je nailaziti na cigle, letve, pa čak i čekiće koji su majstorima tijekom posla skliznuli iz ruku. Svakodnevica dimnjačara uključuje i suočavanje s pogreškama koje mogu imati ozbiljne posljedice.

Jedna od najčešćih, upozorava Goran, povezana je s ogrjevnim drvima. Ljudi ih često ne nabave dovoljno rano pa tijekom sezone grijanja lože vlažna i nedovoljno suha drva. Zbog toga se u dimnjacima stvaraju naslage smole koje povećavaju opasnost od požara. Ipak, dimnjačari danas imaju modernije uređaje kojima mogu uklanjati takve naslage i riješiti problem prije nego što dođe do zapaljenja. Goran kaže da je upravo zahvaljujući takvim mogućnostima požara dimnjaka manje nego nekada. Kao još jedan problem izdvaja sve češće pretvaranje vikendica u objekte za život. Dimnjaci u često nisu prilagođeni svakodnevnom grijanju jer su prvotno bili namijenjeni povremenom korištenju. Kada se u takvim objektima počne trajno živjeti, a održavanje se zanemari, povećava se i opasnost od požara. Pojedini vlasnici jednostavno zaborave na održavanje dimnjaka te nakon duljeg razdoblja ponovno počnu ložiti bez prethodnog pregleda. Važno je na vrijeme prepoznati znakove da nešto nije u redu. Kod dimnjaka na kruta goriva problemi se mogu očitovati vraćanjem dima u prostoriju, slabim propuhom, nepravilnim izgaranjem ili jakim začađivanjem stakla na peći. Kod plinskih trošila poteškoće je teže primijetiti, a najveću opasnost predstavlja ugljični monoksid, plin bez mirisa i okusa koji može izazvati teško trovanje.

–Ako se stvara ugljični monoksid i vraća se u prostor, to se ne osjeti, on nema mirisa ni okusa, ali čovjek se osjeća pospano, slatkasto u ustima, po tome može vidjeti da mu nešto nije dobro. Samo, to treba spriječiti, a ne da bude kasno. Mora se pregledati dimnjak prije sezone, treba se očistiti, servisirati trošila da nema problema – upozorava Goran, naglašavajući koliko je važno redovito održavanje dimnjaka i uređaja za grijanje.

www.abcportal.info

Facebook komentari

ABCPORTAL.info je news portal pokrenut idejom da u moru web portala i stranica na našem prostoru donese nešto drukčiji pristup odabiru informacija koje prezentiramo na našim stranicama.

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvola izdavača!

Kontaktirajte nas: info@abcportal.info

©2025  Sva prava pridr

Continue Reading

Uncategorized

SAN LATICA

Published

on

 

Ja ću tebi pesmu da napišem,
što miluje poput belog danka;
kroz pesmu ću kraj tebe da dišem
i pevušim tebi bez prestanka.

Kad ti preko čela pređe sanak,
a umoran dan na rame padne,
moja reč će prizvati uranak
pod prozorom tvoje duše gladne.

Pa i kad te skole nesanice,
zamagle ti oči pred svitanje;
razvedriće pesma tvoje lice,
našu ljubav, njeno poimanje.

A kad mi zatihneš, moje milo,
pa ti misli skrenu putem sumnje,
pesma će da pruži svoje krilo,
odbrani te od najjače munje.

Jer u meni, još od davnih dana,
plamti želja da sačuvam pute,
čistoj duši, srcu budem hrana
da ti letnji dani ne požute.

I zato ću pristati uz tebe
kao stražar pred zlatnom odajom,
a da jutro nežno ne ozebe,
čuvaću mu blagost snagom svojom.

Kad i vreme svoje sede kose
prospe preko svih nežnih latica,
moj glas biće čar svežine rose,
tvoje svetlo, tvoja uzdanica.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba