“Moj šef je zamolio da otpratim njegovu ćerku na matursku večer i obećao da će me nagraditi ako to uradim. Mislio sam da je to samo jednostavna usluga, sve dok nije otvorila vrata automobila, okrenula se ka meni i rekla: „Čekaj. Moj tata te nije izabrao slučajno. I to nije bilo zbog mene.“

Imao sam devetnaest godina kada sam prvi put počeo da radim za Waltera.

Posao mi je bio mnogo potrebniji nego što je on verovatno shvatao.

Moja majka Connie podizala je moju mlađu sestru Hailey bez ičije pomoći, i stalno smo se borili da sastavimo kraj s krajem. Svakog dana isplate davao sam mami deo svoje zarade da pomognem da se pokriju namirnice, računi za domaćinstvo i sve što je Hailey trebalo za školu.

Zato sam se trudio da uvek budem na vreme.

Nikada nisam propustio smenu osim kada apsolutno nije bilo drugog izbora.

Kad god bi Walter zamolio da ostanem još jedan sat, nikada se nisam žalio.

Kada sam tamo proveo godinu dana, stekao sam njegovo poverenje. Uzdao se u mene za skoro sve, od obavljanja dostava do zaključavanja lokala na kraju noći.

Onda me je jednog petka popodne pozvao u svoju kancelariju.

„Treba mi da mi učiniš uslugu, Cody.“

„Naravno.“

Zaustavio se na trenutak pre nego što je nastavio.

„Sutra je maturska večer moje ćerke.“

Macy je imala osamnaest godina. Nekoliko puta sam se sreo s njom u kancelariji, ali nikada se zapravo nismo bolje upoznali.

„Momak s kojim je trebalo da ide je odustao“, objasnio je Walter. „Voleo bih da je ti odvedeš umesto njega.“

Isprva sam mislio da se sigurno šali.

„Mislite na mene?“

„Znam da mogu da računam na tebe. Ti si odgovoran mladić.“

Zatim je dao još jednu ponudu.

„Pomozi mi u ovome i pobrinuću se da ti se to isplati.“

Odmah sam pomislio koliko bi dodatni novac mogao pomoći mojoj majci i sestri. Barem bi malo smanjio njihov finansijski pritisak.

„U redu. Uradiću to.“

Sledeće večeri pozajmio sam auto svog ujaka Dalea, obukao jedino odelo koje sam imao i krenuo ka Walterovoj kući.

Sam je otvorio vrata.

Začudo, delovao je čak i zabrinutije od Macy.

„Samo se pobrini da se ona večeras dobro provede“, rekao mi je.

Trenutak kasnije, Macy je sišla niz stepenice.

Izgledala je zapanjujuće lepo, ali čim me je ugledala, osmeh joj je nestao s lica.

Dok je njen otac slikao, jedva da je progovorila.

Cela vožnja do mesta gde se održavala maturska večer bila je bolno neprijatna.

Nekoliko puta sam pokušao da započnem razgovor. Pitao sam je o njenim prijateljima, koju muziku sluša i da li se raduje plesu.

Svaki put mi je dala kratak odgovor pre nego što bi ponovo okrenula pažnju ka prozoru.

Posle nekog vremena odustao sam od pokušaja da započnem razgovor.

Kada smo konačno stigli ispred mesta održavanja, parkirao sam i ugasio motor.

„Pa“, rekao sam s prisiljenim osmehom, „nadam se da ti veče neće biti previše grozno. Tvoj tata je očigledno baš želeo da odeš na matursku večer.“

Macy mi nije uzvratila osmeh.

Odgurnula je suvozačeva vrata, ali umesto da izađe, okrenula se ka meni.

Njen pogled se spojio s mojim.

„Čekaj.“

Pogledao sam je, nesiguran šta će reći.

„Moj tata te nije izabrao slučajno. I to nije bilo zbog mene.“”
Deo 2 i kompletan kraj: Napišite „DA“, pritisnite „SVIĐA MI SE“ i PODELITE kako bismo mogli da objavimo celu priču direktno ispod ovog komentara. Hvala vam puno! ❤️

U Franjevačkom samostanu u Mostaru večeras je predstavljena knjiga „Bilo jednom u zemlji jednoj – Davne filmske pripovijesti“ fra Šimuna Šite Ćorića. Predstavljanju su nazočili predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović te novoizabrana hrvatska članica Predsjedništva BiH i aktualna zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.

Knjiga kroz dvadeset pripovijedaka o sudbinama poznatih i nepoznatih junaka oživljava teško povijesno razdoblje osmanskih osvajanja na hrvatskim prostorima. Djelo ujedno podsjeća na važnost očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta, kulturne baštine i povijesnog pamćenja te njihova prenošenja budućim naraštajima.

Govoreći o nastanku knjige, fra Šimun Šito Ćorić kazao je kako se desetljećima zanimao za život hrvatskoga naroda pod osmanskom vlašću i događaje koji su obilježili to razdoblje.

„Mene su desetljećima zanimala, između ostalih stvari, ova četiri, pet stoljeća života našeg naroda pod turskom okupacijom. Pokušao sam predstaviti i opisati najmoćnije događaje našega naroda u Bosni, u Humskoj zemlji, tada u dijelovima današnje Republike Hrvatske. Što su sve naši ljudi proživjeli? Birao sam ono što mi se činilo najbolnije, ali što nas ipak nije ubilo“, kazao je fra Šito Ćorić.

Autor se osvrnuo i na mjuzikl „Kad su šutjela zvona“, koji je nastao iz njegova zanimanja za povijesno razdoblje u kojemu je, prema njegovim riječima, stoljećima bilo zabranjeno oglašavanje crkvenih zvona. Proučavanje starih zapisa i povijesnih događaja potaknulo ga je da ih dokumentira i pretoči u književne pripovijesti.

O knjizi su, uz autora, govorili fra Ante Marić i Slavica Karačić. Predstavljanje je imalo i humanitarnu svrhu: sredstva prikupljena prodajom knjige namijenjena su izgradnji „Kuće nade“, projekta koji onkološkim pacijentima i njihovim obiteljima želi osigurati smještaj i podršku tijekom liječenja.

Izvor: hnsbih.ba

Nediljno dumanje ruralnog Hercegovca
Nekako u zadnje vrime polako zaobilazim ljude bez identiteta,nekako su mi bezlični,bezbojni i šire neku ljudsku suhoparnost.
Pogotovo oni koji su ideološki isključivi,čiji je život jednosmjerna ulica.
Koji sve vole,osim vlastitog podrijetla,svoje kulture, svojih običaja i tradicije…
Sve što je tuđe i strano lipuše im je i prihvatljivije..
I uvjereni su da ih to čini modernim i tolerantnim i više vridnim od ostalih..
Ostadoh ruralni Hercegovac,bez trunke žaljenja.