Connect with us

KULTURA

FRA GRBEŠ: Svjedocima u Međugorju treba vjerovati, čudno da ni jedan papa nije posjetio…

Published

on

„Čovjek je vjerojatno negdje duboko u svojoj ljudskoj naravi korumpiran i treba mu snage, duha, intelekta, treba mu nešto više i jače da bi nadvladao to“, rekao je pred najveći kršćanski blagdan Uskrs u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.

Balkan je drugo ime za korupciju

Dodao je kako je Balkan drugo ime za korupciju i da pri tom ne misli na korupciju u smislu novca te je citirao papu Franju. „Korupcija je grijeh koji umjesto da se prizna kao takav i da se ponizimo ona postaje sustav, mentalni habitus, način življenja. Više ne osjećamo da nam je potrebno oproštenje milosrđa nego opravdavamo sami sebe i svoje ponašanje važnim vrijednostima.“ Dodao je kako je upravo to boljka ovih prostora te da je najniža razina

Uskrs i Vaskrs ove godine su isti dan te je provincijal fra Jozo Grbeš kazao kako je to jednim dijelom i poziv za brisanje podjela koje su ljudi kroz povijest nažalost stvarali između katoličanstva i pravoslavlja. „Podjele nisu evanđeoski utemeljene, previše su političke, nacionalne, sebične, uvučene u sebe – svaka od tih podjela uključujući i onu 1954. na Istok i Zapad, pravoslavlje i katolicizam su znak nerazumijevanja evanđelja.“

Nesporazumi u Crkvi

Provincijal fra Jozo Grbeš je kazao kako je čudno što pape do sada nisu posjetile Hercegovinu. „Na ovim prostorima je bilo i sukoba i nesporazuma u Crkvi, a onda imamo i Međugorje gdje je Vatikan kroz mnoge godine imao komisije, istraživanja i slično. Vjerojatno je u tim planiranjima to bio jako važan faktor, ali nadam se da će sljedeći papa doći na ove prostore“, kazao je provincijal.

Istaknuo je kako su u Međugorju mnogi pronašli Krista, mir, novi život te da to treba poštovati, a sve politike i subjektivna mišljenja treba ostaviti po strani. „Svjedocima, na tome je temeljeno i kršćanstvo, trebamo vjerovati. Ne možemo sve razumjeti u životu. Međugorje poziva ljude na mistiku života i razumijevanje samog sebe u svijetu u kojem jesmo.“ Dodao je kako su svjedoci koji su prošli kroz Međugorje upravo plodovi koji su fantastični. Rekao je i kako Crkva ima svoje procese koje treba poštovati.

Mržnja prema ubijenim franjevcima

Upitan otkud mržnja i laži prema ubijenim franjevcima toliko godina nakon Drugog svjetskog rata čak i od ljudi koji imaju preko stotinu godina kazao je kako se na ovim prostorima nikada nismo suočili s komunizmom. “Živimo i dalje u komunizmu i kod nas je to u redu“, kazao je provincijal fra Jozo Grbeš i dodao da bez obzira tko je bila osoba i koliko je prema nekome bila dobra ljudski se traži da se prizna da su bili zločinci ili da su sudjelovali u nečemu. „U Hrvatskoj i danas postoje povjesničari koji takve ljude veličaju i pišu knjige, a kada dovodite u pitanje njihova djela nazivaju vas revizionistima. Kao narod na ovim prostorima nismo se suočili s prošlostima.“

Provincijal je naglasio kako se svijet fenomenalno suočio s nacizmom te da se obilježavaju njemačka vojna groblja po svijetu i to im je poslužilo kao odskočna daska za učenje novih generacija o miru. „Apelirao bih na sve ljude da budu spremni žrtvovati i svoj ego i svoj interes i svoju poziciju zbog istine.“

Kontakti s ljudima iz Trumpove administracije

Upitan zašto se u religijskim zajednicama u BiH mogu čuti teške riječi o parkovima koji trebaju biti haremi, o kazalištima koja se ne smiju graditi, o Srbima i Hrvatima koji su neugodni podstanari iza kojih valja počistiti kazao je kako u religijskim zajednicama nedostaje iskrenosti, a ima puno ateizma. „To je praktični ateizam jer nedostaje temeljnog poštenja i ljubavi prema istini. Ima toga i među katolicima i pravoslavcima i muslimanima. Mislim da se božanski dio negdje u čovjeku izgubio.“

Kazao je kako je u SAD-u bilo napada na katoličke crkve i vandalizma te da dolaskom Donalda Trumpa to staje i događaju se velike promjene. Rekao je da razgovara s ljudima iz Trumpove administracije. „Optimistični su glede budućnosti, što bi sve napravili i kako bi sve poslagali, ali vidjet ćemo, ne znači da će sve biti tako“, kazao je provincijal fra Jozo Grbešo i dodao kako su neki ljudi koje poznaje hrvatskog porijekla, a neki ne.

Thompson okuplja ljude

Osvrnuo se i na fenomen Marka Perkovića Thompsona i kazao kako njegova glazba diže i okuplja ljude, širi ljubav, čini čovjeku dobru i da je zato veliki odaziv za njegov koncert u Zagrebu. Istaknuo je kako ljudi vole poslušati Lijepa li si, Ljubav je tajna dvaju svjetova, Ako ne znaš što je bilo te je kazao kako ne zna što je krivo s tim. „Meni je najdraža Thompsonova pjesma Ljubav je tajna dvaju svjetova jer se bavi dubljim temama života, postojanja, posebice temom ljubavi.“

Provincijal fra Jozo Grbeš je poručio kako je Uskrs događaj ljubavi, dizanje sve prašine, sve bijede i svih grijeha. „Ako budemo ljudi ljubavi sve ćemo razumjeti i svima će nam biti lijepo, a to kažem jer u to vjerujem.“

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

KULTURA

Preporuka svima nama da molimo Litanije sv Majke Tereze….

Published

on

 

Litanije poniznosti

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče Nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, blaga i ponizna Srca, Učini srca naša po Srcu Svome!

Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo slavljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo hvaljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni više od drugih, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas pitaju za savjet, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo priznati, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo omiljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo poniženi, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prezreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prekoreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo oklevetani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo zaboravljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo ismijani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo osumnjičeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da nam ne nanesu nepravdu, oslobodi nas, Isuse!

Da drugi budu voljeni više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu poštovani više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani.
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko ti želiš,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,oprosti nam,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,usliši nas,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,smiluj nam se, Gospodine!

Continue Reading

KULTURA

Generacijsko sjecanje na mladost

Published

on

NAĐOH I PROČITAH, SUZE ME OBLILE

Tekst je predobar generacijski

“Ovi klinci danas?

Je*o te, kada sam bila mala , ljeti kad obučem šorc, izgledam ko da sam poteznu pešadijsku minu okinula na metar od sebe. Sva izranjavana. Na ušivanje me je baba vodila samo kad pljuvačkom (njenom) i prstima ne uspe da mi spoji kožu. Jednom je htela koleno da mi ušije iglom, kaže “samo jedan šav”.

Pobjegla sam tako na bazen i nisam došla do mraka. Jebo je šav da je jebo. Prst mali mi je polomila kada me tukla četkom za krečenje. A i ona fora kada kočiš ”Poni” bicikl prednjom nogom, gurneš je pod prednju gumu.

Ako promašiš, dvojica te dižu ako si na travu pala, a ako si pala na beton – niko ti ne prilazi od djece. Samo ih čuješ kako nešto šapuću dok ti urličeš ko magare.

Ponekad mi se činilo kao da ćemo baciti tog što se dere. Greota da se ne muči. Kad idemo u štetu, u neki voćnjak, uvek idemo da zovemo onog najsmotanijeg, najsporijeg – da ne kažem i najglupavijeg.

On bude sav srećan što su došli drugari po njega.

A, on je u stvari bio mamac – ako nas pojuri neko, pa da njega uhvate. U školi, sećam se, učiteljica nas je pičila sve lenjirom po dlanovima i vukla za zulufe.

Mislim, da si u to vreme otišao u socijalno da se žališ i tamo bi dobio batine. Vršnjačkog nasilja nije bilo. Znao se red. Debeli brane i idu u živi zid u fudbalu.

Onaj najjači, samo on, tuče ostalu decu u razredu. Kakvo nasilje, red se znao. I kad pljunemo jedni druge, niko nije reagovao. Ali ako ne kažeš “Dobar dan” komšiluku, onda te po kući vijaju svi i govore ti “Brukaš nas” i mlati te ko te prvi dovati.

Jelo je, po pravilu, uvek moralo da ti se svidja i da ručaš – morao si, inače dobiješ batine. Na rakiju se nekako i navikneš kada ti sipaju na krvava kolena. Mada, obrazi budu crveniji, jer su te, u medjuvremenu, šamarali što si pao. Kažem rakija!!!

A, ako su deda i komšija popili rakiju – e onda ide tatin ”Brion” posle brijanja. Tad se dereš ko da te, ne daj Bože, štroje. I tu, usput, šamar što se dereš.

Dečija prava su se uglavnom poštovala. Bilo je samo jedno i osnovno, a to je da slušaš starije bez pogovora. Ostala prava ti niko nije ni pominjao, a nisi ih ni tražio. Hrabrost je bila kada vikneš babi, mami ili tetki ”Neću sad kući”, a one ti samo prstom pokažu “doći ćeš ti kući”.

A, druga deca te gledaju kao heroja koji, kada ide kući, kao da ide na front. Posle to ”Neću kući”, uz batine, bude moje “Nemoj, molim te, neću više nikad”.

Znam samo da i kada oplaviš prst od čekića, prvo te tuku što si bezveze trošio eksere, a onda zbog čekića jer ga nisi vratio na mesto.
I tako, gledam danas ovu decu, ne znaju ni da se obraduju.

Pozdrav generaciji

Continue Reading

EKONOMIJA

Iz Rukopisa Mije Ćosića direktora kompanije “Ćosićpromex” iz Usore 15.03.2026 god Blagoslovljen novi Dan

Published

on

Najdublje istine o životu čovjek često shvati tek kada ostane sam u tišini.
Ne kada ga okružuju ljudi, ne kada ga hvale i tapšu po ramenu, nego onda kada utihnu glasovi i kada ostane sam pred sobom — i pred Bogom. U toj tišini čovjek vidi svoj život onakav kakav zaista jest.
Svoje pogreške, svoje padove, svoje oproste koje je dao i rane koje je nosio. Tada shvati koliko je puta srce dao tamo gdje ga nisu znali čuvati i koliko je puta tražio sreću na pogrešnim mjestima. Ali baš u toj tišini događa se nešto najvažnije.Obilazak radova i posjeta gospodrstvenicima u obuhvatu Poduzetničke zone Žabljak | OPĆINA USORA
Čovjek počne iskreno razgovarati s Bogom. Ne velikim riječima, nego riječima koje dolaze iz dubine duše — bez ponosa, bez maski i bez glume.
I tada shvati da nikada nije bio sam.
Jer dok ljudi dolaze i odlaze, dok se prijateljstva mijenjaju i nade ruše, Bog ostaje vjeran. Zato život ponekad mora proći kroz tišinu i kroz kušnju. Ne da nas slomi, nego da nas vrati Onome kome uistinu pripadamo.
A kada čovjek to shvati, više se ne boji ni samoće ni života. Jer zna da i u najdubljoj tišini postoji netko tko ga sluša.Bog. I zato — život je čudo.
Bog vas blagoslovio.

Lagano prolazi i ovaj dan.
Šapuću zvijezde noć da stiže.
Priliku novu snu da dam.
U snu sam tebi grade bliže.

Flora i fauna

Znam da sada lipe cvatu.
Opojan miris širi se svud’.
Dok sjeta opija moju maštu.
Zaspati ne mogu, uzalud trud.

Tamo daleko tambura svira,
a moja pjesma sjetu krije.
Noćas bih mogla sanjati budna
predivno sunce Slavonije.

Tiho ću noćas šapnuti zvijezdi.
Neka osvijetli dolinu svu
i prospe miris stare lipe
po zlaćanom Slavonskom platnu.

U jutro kada se probude ptice
U rosi mladoj umijem lice.
Neka mi puti budu od sna.
U svakom koraku Slavonija
Autor Ruza Rosi

Opis fotografije nije dostupan.Mijo Ćosić želi uvoziti radnike iz Turske, plaća 1.000 eura sa smještajem i  obrocima

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba