Izgubljen i usamljen
U gomili
Svjetlo i bljesak
U tami
Kad ne osjećaš ni vlastite ruke
A vučeš i navlačiš
One najtoplije
Može li se?

Izgubljenih nota
Promuklog glasa
U jami bez jeke
Aritmijom uplašenog srca
Pjevati
Može li se?

U postelji bez dodira
Pod plahtama nemira
Leđima o leđa
Dok riječ boli i vrijeđa
Može li se?

Svijetom
Plutajućih leševa ljudskosti
Kamera osmijeha
Silkonskih dodira
Ostati ispisivač ljepote
Može li se, živote?

Rukom u ruci
Srcem u glasu
Pogledom u pogledu
Guzom uz guzu
Skriven u pripadanju
Tebe i sebe
Spasu

Sve dok je
Pjesma u tebi
I vlastita misao
ne rađa nesni

može se, živote!

Nela Servantes Pamuković
Iz ciklusa “Žena posli”

General Ante Roso rodio se u Osijeku 25.04.1952.
Korjene vuče iz Hercegovine, iz okolice Ljubuškog.
Politički emigrant, pripadnik Legije stranaca.
Vratio se u Domovinu na početku srbojugoslavenske agresije.
Prvi zapovjednik bojne Zrinski.Borio se na prvim linijama, zajedno sa vojnicima.
Pridružio se Francuskoj Legiji stranaca,u kojoj je zahvaljujući iznadprosječnij inteligenciji, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom -dogurao do naredničkog čina u vrlo kratkom vremenu.
To je najviši čin,koji je do tada u Legiji stranaca dobio neki Hrvat, osim pukovnika Legije Zvonimira Skendera,a ondje su bili Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Željko Glasnović,Bruno Zorica -Zulu i drugi.
U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat.
Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske,koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata . Prvi zapovjednik “Zrinski”prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske, prvi General zbora Hrvatske vojske i zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HvO-a). General Roso utemeljio je i bojnu “Knez Branimir”prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne,koja je kasnije prerasla u 1.gardisku brigadu Ante Bruno Bušić.
Prilikom susreta odabranim kandidatima obratio se riječima:
“Oni koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu”.
Vječna slava Generale!🙏🇭🇷🇭🇷

In lumine aeternitatis

U svetlu tvom bdim, ko vosak u plamenu,
dok duša sa tobom i tinja, i plane;
i u trenu na dlan, svemir mi pristane,
beskraj što miriše na travu košenu.

Ti nisi žena, moj šumu omiljeni,
jer bezglasno nosiš sve tajne postanja;
gde ljubav mi hodi bez obličja, stanja,
poglede ti kupa moj put rasplinjeni.

Kad ti reči padnu, osvetle bez zvuka,
ko belina hrama svetosti ognjišta;
pa prinesu sjaj do samog središta,
da odišeš večnost, što kadi ti ruka.

Ta tvoja blizina čini da odćutim,
da raj je baš svuda gde tebe naslutim.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija