Na sv. Juru zaštitnika vojnika bilo nam je čast i zadovoljstvo nazočiti u Livnu kao izaslanstvo uz suglasnost Predsjednika HVO Mostar brigadira Jadrana Topića i Prvog ratnog zapovjednika HVO Mostar brigadira Petra Zelenike i uz potpis Predsjednika Organizatora otpora HVO Mostar. Nazočili smo svečanom događaju dodjele odlikovanja Livanjskoj brigadi ” Petar Krešimir IV” za doprinos u Domovinskom obrambenom ratu.
Izaslanstvo je predvodio organizator otpora HVO Mostar akademik Marin Topić i Gordan Miličević voditelj Odjela Organizatora otpora pri HNS-u
Organizacija u Livnu, čista desetka, posebno ističem ulogu generala Marijana Marekovića, savjetnika Predsjednika Republike Hrvatske za braniteljska pitanja. Naravno posebna je uloga i generala Ljube Ćesića Rojsa. prvi suradnik Predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministar Gojka Šuška.
Nije tajna kako je Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oružanih snaga svih Hrvata, gospodin Zoran Milanović prepoznat kao sljedbenik državničke politike koju je trasirao Prvi Predsjednik Franjo Tuđman. Poštuje tradicionalni braniteljski protokol: sveta Misa,svečani mimohod, odavanje počasti braniteljima koji su položili svoje živote (za našu slobodu ) na Oltar Domovine. Predsjednik Milanović je vratio čast i dostojanstvo braniteljima, živim i mrtvim.
Naravno da je zaslužan cijeli tim odgovornih za organiziranje besprijekornog prijema u Livnu, od gradonačelnika Darke Čondrića, Predsjednika Vlade HBŽ Ivana Vukadina a braniteljsko priznanje odajemo Predsjednici Vijeća ministara gospođi Borjani Krišto, znamo da nakon 23.4.2025 godine ništa neće biti isto, hvala Predsjednici postala je zaštitnica HVO vojnika, onih najboljih koji su svoje živote nesebično dali na Oltar Domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Livnu se branila i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Vratili ste dostojanstvo hrvatskim institucijama.
Službeno ste na najvišoj poziciji i obnašate dužnost Predsjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Bili ste kandidat za Člana Predsjedništva ispred hrvatskog naroda, ali izbornim manipulacijom i lažnim predstavljanjem je onemogućena volja hrvatskoga naroda a takvo uzurpiranje mi branitelji a i hrvatski narod smatramo najvećim zlom bošnjačke prevrtljive politike.
Hvala vam što ste vratili hrvatsko zajedništvo u temeljne okvire, pokazali ste zajedno sa svima kako branitelji nisu ostavljeni ni zaboravljeni.
U hotelu me upitaše o braći Topićima, a ja odgovorih kako je Marin naš Mikelanđelo i najbolje da osobno kaže par riječi… javnost je saznala najbitnije …kako je nakon završenog studija u Sarajevu, kao dipl. ing. arhitekture posvetio se slikarstvu. Tijekom karijere izlagao je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su njegova djela bila zapažena zbog snažne simbolike i izražajne duhovnosti.
Vraća se 1990te iz SAD-a i stavlja se na raspolaganje voljenom gradu i narodu. Nakon Prvih demokratskih izbora imenovan je za Prvog dopredsjednika Izvršnog odbora grada Mostara. Preživio je atentat u prosincu 1991 od strane elitne postrojbe ex JNA (niški specijalci) Isti dan su žestoko granatirani Osijek i Dubrovnik a Mostar je bio “pun” rezervista i paravojnih postrojbi.
A brat, slavni nogometaš koji je igrao rame uz rame sa Peleom, Jadran Topić Ćela bio je predsjednik Komisije za imenovanje u Mostaru
Iako je u javnosti prepoznat po svojoj nogometnoj karijeri, politički angažman Jadrana Topića Ćele ima duboko ukorijenjeno mjesto u povijesti Mostara, gdje je ostavio neizbrisiv trag u tim turbulentnim vremenima Kao predsjednik komisije, imao je važnu ulogu u oblikovanju političkog i društvenog života Mostara prije izbijanja rata, a njegova pozicija dodatno ga je povezivala s političkim strukturama u to vrijeme.
Braća Topić su se našla u teškim vremenima na pravom mjestu… Jadran Topić Ćela je predsjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u općini Mostar, a tu je poziciju preuzeo u kritičnim trenucima rata 1992. godine. Odigrao je ključnu ulogu u organizaciji obrane Mostara, koji je bio pod opsadom. Tijekom ratnih dana, Topić je jedan od ključnih lidera HVO-a, a njegova odluka da ostane u Mostaru i organizira obranu grada bila je od presudne važnosti za obranu od agresora.
Braća Topić su doprinijela demokratskim promjenama grada Mostara, prijedlozi izmjene naziva ulica, kulturno središte HD hercega Stjepana Kosače, Ideja za križ na Humu obnova HŠK Zrinjski Spomenik braniteljima u središtu Grada, Sveučilište i ustroj HVO Mostar – prvi Predsjednik te Dopredsjednik HR HB i Zamjenik Predsjednika Bobana.
Očekujemo od nadležnih dogovor kako bi se napokon vratilo dostojanstvo braniteljima Mostara ( 9 bojni, 5 samostalnih satnija, Vojna i Civilna policija , Ratna Bolnica, Topništvo, Veza,Logistika…svi čekamo) a posebno čekamo priznanje Južnog bojišta te jednaka prava HVO sa HV a koja su oduzeta nakon smrti Prvog Predsjednika Franje Tuđmana tzv. “detuđmanizacijom”
E tu naklon Prvom Zapovjedniku HVO Mostar Petru Zeleniki-
Telegramova ideološka batina za neljevičarske znanstvenike, Dora Kršul, otkriva da je “Plenkovićev bivši kontroverzni ministar predložen za najvišu akademsku počast”, a redakcija uz fotografiju hrvatskog filozofa Pave Barišića to “otkriće” stavlja u naslov objave.
Ne treba ni čitati dalje, zar ne?
Skandal samo takav!
Tuga je na koju se žalosnu razinu spušta novinarstvo, a još veća tuga je kad ova, ako se ne varam svojedobno od aktivističke olupine nekadašnjeg novinarskog ceha HND-a nagrađivana “otkrivačica” objavljuje da je “doznala” da je znanstvenik prije svega “kontroverzni ministar”, te implicira da je to bitnije u dodjeli akademske “počasti” ili zvanja od njegovog znanstvenog ugleda i statusa.
Ta Kršul nikad ništa ne “doznaje”, niti Telegram objavljuje o nevjerojatnim etičkim posrnućima militantnih pseudoznanstvenih ljevičarskih aktivista i o njihovom javnom divljanju na razini srozavanja znanja na pučkoškolske početke, a “otkriva” sve u šesanest da je po relevantnim mišljenjima najbolji živući filozof u Hrvatskoj, prof. Pavo Barišić prije svega “kontroverzni bivši ministar” kad mu Fakultet jednoglasno dodjeljuje zvanje emeritisa poštujući njegova znanstvena postignuća.
Bit ove “kontroverznosti” je također u prljavim i lažnim optužbama protiv prof. Barišića, potaknutim iz skupine ljevičarskih pseudoakademskih militanata u savezu s istim takvim novinarima i nesretnim fachidiotom iz biomedecinskog područja koga su koristili kao toljagu dajući mu mrvice prostora za objave “otkrića liječenja raka”, pri čemu je njemačko sveučilište odbilo njihove optužbe i konstrukcije.
Naravno da tu činjenicu nikada Dora Kršul i slični objavljivači “dojava” nikada nisu uvažili.
Zar će ljevičarima i revolucionarima neko tamo njemačko sveučilište određivati što je etika a što ne, podučavati ih o etici, kad su oni avangarda, jel tako!?
Ova objava mi uopće sama po sebi ne bi bila interesantna, niti vrijedna osvrta usprkos realnoj filozofskoj veličini prof. Barišića, i baš zbog te veličine koja se samo po sebi brani od takvih komaraca, da se po tko zna koji put u istoj režiji, s istim dojavljivačima, iz istih kuhinja i na istim stranicama ne pokušava relativizirati i osporiti, pa i voditi ružne kampanje protiv hrvatskih znanstvenika, jednom zbog izmišljenog falsifikata, drugi put zbog revizionizma kao u slučaju prof. Vukelić, treći put jer je zbog ranije zasijanih laži “kontroverzan”.
Radi se o opasnoj i ružnoj pojavi koja krajnje kritično ukazuje na teške poremećaje u standardima društva, samim tim i na ozbiljne slabosti državnog poretka.
Iza prof. Barišića, usput rečeno, a ovim “otkrivačima” posve sigurno nimalo usputna crvena krpa, ostaje realna činjenica da se radi o najutjecajnijem i najboljem filozofu stračevićanske misli u zemlji, ali i u Srednjoj Europi u kojoj Ante Starčević pripada krugu vodećih filozofa i mislilaca 19. stoljeća, a iza ovih skupina ostat će kako se god stvari razvijale samo praznina i bezvrijednost.
Jedna ptica tako mala
i posebna, iz nebeskog
gnezda pala.Zaplela se
u trnove ovog sveta pa
je iz dubina neke tame,
stiže hitac, što obara
razigrane ptice same.
Zadrhtalo malo biće
i u novembarskoj noći razliše se boje njenih
moći.Odlučila da preživi
i kao da je svetlost diže,
ispod krila u grudima,
kljunom metak izvadila.
Ptica lepa,sva od boja
prigrlila bolna nedra
svoja,pa je u zaklonu
od vetrova i od studi
Ljubav vida i podiže,
biser boli sve je duži,
ona svojoj sudbi služi.
Svake noći oči sklopi
da izdrzi nove dane
isplakane,ali sunce
uvek sija iznad sveta,
i ona će jednog leta u rasponu snažnih krila,
isceljena da procveta.
Dana 29. travnja 1992.prije točno 34 godine HVO je dobio zadatak od legalnih institucija BiH da obrani Mostar od JNA i okupacije.
Dana 29. travnja 2026. navršava se 34 godine sjećanja na jedan od najznačajnijih datuma koji su bili ključni za obranu BiH, dana kada je, nakon početka otvorene agresije na BiH od strane bivše JNA i srpsko-crnogorskih rezervista, Krizni stožer općine Mostar u suglasnosti s Predsjedništvom BiH donio odluku da se zaštita i obrana grada Mostara povjeri Hrvatskom vijeću obrane (HVO).
Tog dana, ratne ’92., HVO, pod zapovjedništvom Općinskog stožera Mostar, kao jedina organizirana jedinica na ovim prostorima, koja je tada u svom sastavu imala oko 6200 pripadnika organiziranih u vojne postrojbe, preuzima obranu grada i u lipnju ’92. oslobađa grad Mostar i dolinu rijeke Neretve.
Zahvaljujući toj povijesnoj odluci, u Mostaru je formirana Civilna ratna vlada HVO-a, a u srpnju ’92., u Zagrebu, tadašnji Predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović sklopili su sporazum o zajedničkoj obrani Hrvatske i BiH.
Oni što danas iskrivljuju povijest trebali bi odgovoriti zašto tada u ta vremena obrana Mostara nije povjerena nekom drugom? Istina je voda duboka!!!
Discussion about this post