Savršenstvo je bolest našeg vremena.
Tiha, ali razorna.
Uči nas da se skrivamo umjesto da se upoznamo.
Zato prekrivamo lica slojevima šminke,
ispravljamo ono što nikad nije bilo slomljeno,
i trošimo godine pokušavajući izgledati bolje,
dok iznutra ostajemo zapostavljeni.
A ono najvažnije čeka.
Tiho. Strpljivo.
Naša duša.
Duša ne traži ukrase.
Traži pažnju.
Traži da je čujemo, da je ne ostavljamo same
dok se dokazujemo svijetu.
Došlo je vrijeme da se njome bavimo.
Iskreno. Bez bijega.
Jer reci mi —
kako očekivati ljubav izvana,
ako iznutra prema sebi nosimo ravnodušnost?
Kako da nas netko vidi,
ako se sami od sebe skrivamo?
Ako stalno prekrivamo svoju vanjštinu,
to nije njegovanje —
to je znak da se ne osjećamo dovoljno.
I zato zapamti:
nije važno kako izgledaš izvana
ako si iznutra prazan, umoran i neviđen.
Vrijeme je da padnu maske.
Vrijeme je da se vratimo sebi.
Jer tek kad dodirnemo vlastitu dušu,
postajemo stvarni.
Lipa vam noć🥰