Nakon jučer objavljenog inspirativnog teksta SDP-ovog Ivora Perića, osjetili smo potrebu (a
nismo mislili da će ikada trebati) naučiti i podsjetiti njega i one koji ne znaju kako se voli
(između ostalog i domovina).
Domovina se, kolega, u mojoj obitelji voli generacijama. Od pradjeda prvog, koji je sagradio
mlinice na Duvanjskom polju i hranio pola sela, unatoč plaćanju harača tadašnjoj vlasti (koja
mu je isto tako kao Ti govorila da je protiv države – kao što Ti i tvoj prijatelj kažete –
podstanar), do njegovog sina (mog djeda) koji je zajedno sa svojim bratom novac stečen u
zapadnoj Njemačkoj donio i uložio u Tomislavgrad (jer mu tadašnja vlast čije tekovine baštini
tvoja partija do 1986. nije omogućila ni put ni vodovod ni komunalu dostojnu čovjeka), do
mog oca (koji je gradio i dijelom upravljao jednim od najvećih konglomerata u bivšoj državi,
a 1991. zamijenio odijelo i kravatu puškom i uniformom HVO-a, da životom obrani i sačuva
ovaj isti asfalt i dalekovod koji Ti nekako svojataš vidim), pa preko pradjeda drugog, koji je
zlatom stečenim u dalekoj Americi kupovao i sijao polja po Hercegovini, do njegovog sina
(mog drugog djeda) koji je nekoliko puta ležao u Ćelovini kao politički zatvorenik (presudili
ga isto ovi tvoji prethodnici koji “vole državu”), a on podigao i odškolovao petoro djece… i da
ne nabrajam dalje, svi su oni cijeli život tu ostali, opstali, plaćali porez i gradili (što parama
što rukama) ovu našu domovinu… inače smo svi u obitelji po nacionalnosti Hrvati, po
vjeroispovijesti katolici. Odavno. Stoljećima. I ne pamti se. Podstanari nikad nismo bili, kroz
stoljeća smo se borili, imali i sačuvali i pozlatili svoj “kvadrat” ove prelijepe domovine.
Provozaj se nekad krajevima gdje žive, vidim da imaš vremena…
Domovina se, kolega, voli na način da preuzmeš odgovornost za npr. JP Elektroprivreda
Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, pa ne napraviš milijunske dubioze (ima država još takvih
poduzeća), nego profit toj istoj domovini.
Domovina se voli kad preuzmeš odgovornost za Plan rasta kako bi iz EK donio novac za
razvoj ovoj istoj prelijepoj domovini. Domovina se voli kad se solidariziraš sa svojim
narodom preko granice pa mu pomogneš da napravi cestu, školu, kazalište, bolnicu,
sveučilište. I SVI se voze. I SVI studiraju. I SVI se tu liječe (moja supruga i ja liječimo pa znam
iz prve ruke).
Tako mi Hrvati to radimo za domovinu. Čista ljubav. Kršćanska. Ljubav za SVE. I da ne širim
i ne nabrajam…da Ti ne nabijem kompleks….
Komplekse neke i nemamo. Ponosni smo što smo Hrvati. A i što imamo dvije domovine. I
gradimo obje (ostala stara navika…). Evo nam, Bogu hvala, obje nastupaju na Svjetskom
prvenstvu u nogometu. Jedna doduše malo uspješnije, svaki put, a omakne se i koja
medaljica. Jedino nam smeta povremeno što nam Ti i slični povremeno negirate da je ova
domovina i naša. Ali bez brige, maloprije sam Ti objasnio što je to transgeneracijska ljubav
prema domovini, teško se to razbije.

Domovina se voli i zastavama (to najviše cijeniš vidim). Pa evo i to. Pod barjakom HVO-a i
Herceg Bosne moji su “iz kuće” prije 34 godine (baš ovih dana se sjećamo tog vremena)
krenuli niz Neretvu pa preko i otjerali agresore te potpuno oslobodili dolinu Neretve. Meni i
mojima. I Tebi i tvojima. Trajalo je nekoliko tjedana, akcija se zvala “Lipanjske zore”, neki se
nisu vratili, ostali su ispod tog dalekovoda…ne vidim nešto po starim fotografijama ove
ljiljane i mačeve da su tu bili? Mi Hrvati se evo uistinu s ponosom, bez imalo kompleksa,
sjećamo tih dana.
Kako nakon svega da se vratim na objašnjavanje da ti je promašena teza da mi Hrvati
mrzimo ovu državu? Onu za koju smo ginuli, onu kojoj plaćamo poreze, onu koju gradimo?
Prijatelj Ti je već platio neku kaznicu za ove “podstanare”. Novčanu. To nije baš ekvivalent
šteti koju je napravio u javnom prostoru. Jedino mržnja čovjeka može natjerati da vrijeđa
drugoga. Nisam očekivao da ćeš se i Ti pridružiti.
Zamoliti ću Te da se ispričaš Čapljincima što si s pozicije predstavnika stranke poručio da bi
se oni “negdje, bujrum, trebali seliti”, “da su podstanari” itd. To je, koliko se meni čini, govor
mržnje. Čapljinci Tebe ne mrze. Mislim da Te čak i ne poznaju. Pa nije lijepo tako im se
obraćati. Toliko o ljubavi.
P R E D S J E D N I K:
Dr. Ludvig Letica