Connect with us

KULTURA

Marko Ljubic…”LOŠE DRUŠTVO” I REPUBLIKA KRIŽA NA GORANCIMA

Published

on

 

Sjedim u društvu nekolicine senatora hrvatske nacionalne emancipacije u Gorancima iznad Mostara, Širokog Brijega i s druge strane ispod uzvisina iznad kanjona Neretve, na kojima je bila raspoređena moja HVO brigada u ratu s Armijom BiH.

Sve su to iznimno uspješni ljudi, upošljavaju izravno ili savjetuju tvrtke u zapadnoj Hercegovini sa stotinama uposlenih, među kojima i nemali broj Bošnjaka, nešto manje Srba.

Profil tih ljudi, uz navedeno zapošljavanje bivših neprijatelja čija politička rukovodstva, primarno bošnjačko, nakon rata vode jednako neprijateljsku politiku prema nama Hrvatima, poprilično vjerno prezentira i obavezna posjeta Groblju Mira uz molitvu za pokoj duša znanima i neznanima, među kojima svaki od nas ima podugačak popis ubijenih predaka, s već tisućama križeva pobijenih Hrvata u ratovima, onom između 1941-1945., pa nastavljenom do 1990., zatim od 1991. u Hrvatskoj, 1992. u BiH, pa do sporazuma u Daytonu 1995. godine, a poslije toga u “miru” godinama poslije.

Ivu teško pogađa “državna politika pomoći” Hrvatima BiH, koju upravo tih dana, očito zbog pokušaja relativizacije “strategije” Frke Petešića, jako promovira Plenković u Orašju, prezentirajući ugovore pomoći teške sedam i pol milijuna eura.

Gnjevno je reagirao, a nisu ništa drugačije reagirali ni Damir i Miro.

– Sram ga bilo, zar on misli da može kupiti te nesretne ljude koji mu nemaju hrabrosti pokazati put na mjesto koje mu pripada! Samo iz Širokog Brijega kompanije investicijama u Hrvatsku, njegovoj Vladi i proračunu donesu sto puta više na godišnjoj razini nego on i ovaj njegov jadni Milas “daruju”.

Koga oni prave budalama, zar misle da smo mi ovamo toliko glupi, silno ljut je bio Ivo.

Zbog reda vrijednosti govorim o ljudima koji su na različite načine, u nizu stvari bili iznimno bliski Tuđmanu.

Upravo dok smo razgovarali, iz najbližeg Plenkovićevog okruženja mi stiže informacija da je on, a formalno Vlada Republike Hrvatske, donio odluku o preraspodjeli 27 milijuna eura za potrebe zbrinjavanja ukrajinskih izbjeglica.

Pokazao sam im tu info.

Ni jednoga među nama nema koji na svome obiteljskom iskustvu prije svega, nema snažan senzibilitet prema ukrajinskom narodu i njegovoj žrtvi.

I prema slabima.

Rekao sam im da se radi o odluci o “preraspodjeli sredstava iz državnog proračuna”, što samo po sebi ukazuje na neplanirano financiranje a s tim i na političku odluku iza koje stoji samo volja Andreja Plenkovića i motivi kojima se rukovodi.

Uočili smo svi, naravno, da su kamere HTV-a i cijeli mainstream silovito prezentirali dodjelu 7,5 milijuna Hrvatima s BiH strane Save, a da je odluka o pomoći “ukrajinskim izbjeglicama” za sada prešućena.

– Jadna mu majka, zar on stvarno misli da kilom kukuruza može kupiti ovaj narod i isprati to što si objavio o ovom njegovom bjednom slugi, tom Frki, kako li, pa to nisu uspjeli stotinu puta veći i jači od njega, rezolutno je a smirenim, prilično prijetećim tonom procjedio Ine.

– Jadnici. Jebo te, on nudi ovom narodu mogućnost preseljenja u Knin!? I u zapuštenu Hrvatsku. Kako misli prenijeti ove križeve s Groblja Mira!? Samo dva moja klijenta će uzdignuti Knin jače nego njegovi briselski muljatori sa svim eu milijunima. Sram ih može biti, reagirao je Damir.

– Ti križevi su naša Republika, nitko ju nikada neće ukinuti, uzvratio je Miro.

– Ako znaš ovoga momka Dabru, reci mu da tu počiva temelj Sjedinjenih Država BiH, ali i zaglavna stijena Hrvatske. Neka nam dođe, a možemo zapjevati što god hoćemo, s policijom u društvu. Mi smo svoju slobodu obranili, boli nas neka stvar tko će ju i kad priznati. Oduzeti ju ne može nitko. Napiši to molim te!

– Pa pišem li stalno!? Prati li to narod ovamo?

– A joj, joj, prati li!? Ovu strategiju o nama kao kolateralu tog bjednog Plenkovićevog posilnog je pročitao svatko živ. Ne brini, i bez toga smo slutili sve i znali kamo vodi taj “europski put”. Sad nitko više ne sumnja. Vidjet će Plenković na izborima, nismo mi ovdje ovce za striženje. Fuj, na što je srozao HDZ. Jebo te, mi smo ga stvarali, a vidi ovo!

– Nije mi Marko jasan ovaj Penava, primjetio je Ine. – Dabrin govor u Saboru smo ovdje po pet puta preslušavali, nadali smo se da će oni sad nastaviti. A ono, gori od tog Frke. Još ga hvale.

– Nije ni meni, ali, njegov izbor.

– Šteta, mogli su čuda.

– Jesu. Vidjet ćemo kako će se to kod njih razvijati.

– Ajde ljudi, živjeli, nasmijao se Ivo, – bitno je da smo mi ovamo poluukrajinci, polako, możda nas proglase i europejistima ako se prepustimo “europskom putu” i Sarajevu. Nemojte da mi ovo što sam u takulinu ponio propadne, neće mi kući vjerovati da sam bio s vana ako nađu višak novca. Mislit će žena da sam bio u lošem društvu”.

Nasmijao nas je do suza.

– Živjela Republika Križa, nazdravio je Damir aludirajući na moj tekst unazad dvije, tri godine.

-Živjela!

Continue Reading

EKONOMIJA

Izvješće CIA-e iz 1953. godine: Hercegovački duhan među najboljima na svijetu

Published

on

 

Hercegovački duhan bio je među najcjenjenijima na svijetu, a Mostar i Čapljina imali su ključnu ulogu u njegovoj obradi, navodi se u dokumentu američke Središnje obavještajne agencije (CIA) iz 1953. godine.

Izvješće oznake CIA-RDP80-00809A000700110673-1 distribuirano je 6. srpnja 1953. godine i obuhvaća razdoblje od 1938. do 1951. godine.

Temelji se na “Informativnom priručniku o Jugoslaviji”, koji je jugoslavenska Direkcija za informacije objavila u Beogradu.

Prema izvješću, u uzgoju, obradi i trgovini duhanom bilo je angažirano više od milijun ljudi, a kvaliteta duhana bila je poznata kao jedna od najboljih na svijetu, piše Bljesak.info.

Duhan se u cijeloj Jugoslaviji uzgajao na svega 32.000 hektara, od čega u Bosni i Hercegovini na oko 6.700 hektara.

Hercegovački tip duhana, sorte Ravnjak i Tanac, činio je 30 posto jugoslavenske proizvodnje, odmah iza makedonskog s 56 posto.

Naslovnica izvješća CIA-e iz 1953. godine

Čapljina, Mostar i Ljubuški

U izvješću se ističu hercegovački duhani kategorija A i B zbog velikih listova zlatnožute ili limunove boje, prepoznatljive arome, dobre gorivosti i finih vlakana za rezanje.

Glavne stanice za otkup i fermentaciju sirovog duhana nalazile su se u Mostaru i Čapljini, uz Imotski, Prilep i Skoplje.

U Čapljini je radila jedna od najvažnijih stanica za umjetnu fermentaciju duhana u zemlji, dok je nova sušionica bila u izgradnji u Ljubuškom.

Tvornica duhana Mostar bila je jedna od deset u Jugoslaviji, a svrstana je među tvornice srednjeg kapaciteta.

Drina od najboljeg hercegovačkog duhana

Kao najtraženiji duhanski proizvod u zemlji izvješće navodi cigaretu Drina, izrađenu pretežno od najboljih hercegovačkih duhana.

Od najkvalitetnijeg hercegovačkog lista radio se luksuzni rezani duhan Trebinjac, a hercegovački duhan bio je i u mješavini cigarete Istra.

Jugoslavija je 1950. godine izvezla 7.840 tona sirovog duhana, a najveći kupac bila je Francuska s više od 3.158 tona.

Slijedile su Zapadna Njemačka s 1.071 tonom, Austrija s 1.000 tona i Nizozemska s 884 tone.

>> O povijesti proizvodnje duhana u Širokom Brijegu i izazovima naših predaka

(www.jabuka.tv | Foto: arhiv / CIA)

 

Continue Reading

KULTURA

Vratio se na mjesto Istine

Published

on

Nakon dvadeset godina vratio sam se u rodni grad i ugledao ženu koju sam volio kako bosonoga hoda cestom, noseći drva za ogrjev, dok joj pomaže malena djevojčica. Poslovni čovjek koji joj je uništio život i dalje je živio u luksuzu. — Uvijek je bila prepametna za vlastito dobro — rekao je. Otkazao sam posao vrijedan 12 milijuna dolara i naredio istragu njegovih računa. A onda sam ugledao biljeg iza djevojčičina uha… Potpuno jednak mojemu.

Dio 1

Naglo sam pritisnuo kočnicu svojega luksuznog automobila kada sam prepoznao ženu koju sam volio prije dvadeset godina. Hodala je bosa planinskom cestom, noseći na leđima ogroman svežanj drva za ogrjev, dok je pokraj nje četverogodišnja djevojčica nosila nekoliko grančica.

Ali ono zbog čega sam gotovo izgubio razum nije bio prizor njezina siromaštva. Bilo je to otkriće da djevojčica ima potpuno isti urođeni biljeg kakav je imala moja pokojna majka.

Zovem se Grant Whitaker i vratio sam se u planinski kraj zapadne Sjeverne Karoline kako bih zaključio posao s nekretninama vrijedan 12.000.000 dolara.

Moja tvrtka sa sjedištem u Atlanti planirala je kupiti 400 jutara šumskog zemljišta u blizini gradića u planinama Blue Ridge.

Namjeravao sam potpisati dokumente i otići prije mraka.

Dvadeset godina izbjegavao sam to mjesto.

Ondje sam odrastao u teškim vremenima.

Ondje sam pokopao majku.

I ondje sam ostavio Shelby Marsh, jedinu ženu kojoj sam ikada obećao da ću je voljeti zauvijek.

Kada sam prošao uskim zavojem, odmah sam je prepoznao.

Shelby je nosila iznošenu majicu i staru suknju, a stopala su joj bila krvava od oštrog kamenja.

Djevojčica svijetlosmeđe kose i sjajnih očiju hodala je pokraj nje, trudeći se da joj ne ispadne nijedna grančica.

— Mama, mogu nositi još — rekla je djevojčica.

— Već nosiš dovoljno, dušo. Ti si moja najdraža pomoćnica.

Ugasio sam motor.

Htio sam je dozvati, ali nešto me zaustavilo.

Pričekao sam dok nisu nestale među drvećem, a zatim sam ih slijedio izdaleka, ostavivši automobil ondje gdje je cesta završavala.

Stigle su do male kamene kolibe s oštećenim krovom, prozorima prekrivenima plastikom i sićušnim povrtnjakom.

Nigdje se nisu vidjeli električni vodovi.

Shelby je spustila drva i iscrpljeno se naslonila na zid.

Tada ju je djevojčica upitala:

— Mama, kada će doći moj tata?

Shelby je kleknula pred nju.

— Dušo, već smo razgovarale o tome.

— Ali rekla si da će možda jednoga dana…

Ostao sam bez daha.

Djevojčica je okrenula glavu.

Iza njezina lijevog uha nalazio se sićušan biljeg u obliku polumjeseca.

Isti onakav kakav je imala moja majka.

Isti onakav kakav sam i ja imao od rođenja.

A onda sam se prisjetio nečega što sam godinama pokušavao zaboraviti.

Četiri godine ranije vratio sam se u grad kako bih pokopao oca.

Tijekom tog posjeta slučajno sam susreo Shelby.

Zajedno smo večerali, prisjećali se prošlosti i plakali.

Te smo noći završili zajedno u staroj obiteljskoj kući.

Sljedećeg jutra vratio sam se u Atlantu bez pozdrava.

Sada, gledajući tu djevojčicu, shvatio sam da sam možda napustio mnogo više od jedne stare ljubavne priče.

Nisam se usudio predstaviti, pa sam se vratio automobilu.

Te sam večeri otkazao potpisivanje kupoprodajnog ugovora i unajmio sobu u malom pansionu.

Sljedećeg jutra posjetio sam Dot Pruitt, koja je desetljećima vodila mjesnu trgovinu mješovitom robom.

— Moram saznati što se dogodilo Shelby Marsh.

Dot je prestala slagati robu na police.

Izraz lica potpuno joj se promijenio.

— Grante, neke je stvari bolje ostaviti na miru.

— Kakve stvari?

Pogledala je prema vratima i stišala glas.

— Shelby ne živi tako zato što je to sama izabrala. Prije pet godina prijavila je nešto što je moglo uništiti najmoćniju obitelj u ovom okrugu. A oni su se pobrinuli da više nitko nikada ne povjeruje ni jednoj njezinoj riječi.

Stajao sam potpuno nepomično.

A onda je Dot izgovorila prezime te obitelji.

Bilo je to prezime iste one obitelji koja mi je pokušavala prodati 400 jutara šume.

Continue Reading

KULTURA

Vlada FBiH: Brotnjak Jure Beljo dobitnik nagrade za životno djelo

Published

on

Vlada FBiH: Brotnjak Jure Beljo dobitnik nagrade za životno djelo

 

Vlada Federacije BiH dodijelila je federalne nagrade za znanost za 2026. godinu, a nagrade za životno djelo dobili su prof. dr. sc. Mirsad Kapetanović i prof. dr. sc. Jure Beljo (rođen 1942. u Velikom Ograđeniku, Čitluk).

Odluku je Vlada donijela 20. studenoga na telefonskoj sjednici, na prijedlog Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.

Nagradu za doprinos žena u znanosti dobila je prof. dr. Zora Pilić.

Godišnje priznanje za znanstvenike iz dijaspore dobio je prof. dr. Alojz Ivanković, a posthumno priznanje za doprinos znanosti dodijeljeno je prof. dr. Dubravku Lovrenoviću.

Dobitnici godišnjih nagrada

Godišnje nagrade za znanost dobili su

  • dr. sc. Belma Kalamujić Stroil (prirodne znanosti),
  • prof. dr. Almir Fajkić (medicinske i zdravstvene znanosti),
  • prof. dr. Emir Sokić (inženjerske i tehnološke znanosti),
  • prof. dr. Nedžad Hadžiomerović (poljoprivredne znanosti),
  • prof. dr. sc. Haris Memišević (društvene znanosti) i
  • dr. sc. Emir Demir (humanističke znanosti).

Godišnju nagradu za umjetničko-istraživački rad dobila je izv. prof. dr. art. Vesna Sušac.

Nagrade za mlade istraživače dobili su

  • dr. sc. Mujo Hasanović,
  • dr. sc. Amina Tucak-Smajić,
  • mr. Emir Dervišević,
  • doc. dr. sc. Mario Kovač,
  • doc. dr. Nasir Muftić i
  • mr. sc. Ajla Bukva Ljevo.

Godišnje priznanje za promociju znanosti dobio je Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Koliko iznose nagrade

Nagrade se sastoje od novčanog iznosa i povelje.

Dobitnicima nagrade za životno djelo isplatit će se po 10.000 KM, a nagrada za doprinos žena u znanosti iznosi 4.000 KM.

Godišnje nagrade za znanost i za umjetničko-istraživački rad iznose po 3.000 KM, a nagrade za mlade istraživače po 2.000 KM.

Nagrade se dodjeljuju za iznimno značajna dostignuća u znanstvenoistraživačkom i umjetničko-istraživačkom radu znanstvenicima, istraživačima, umjetnicima i ustanovama registriranim u Federaciji BiH.

(www.jabuka.tv | Foto: Općina Čitluk / arhiva)

 

 

 

 

Napiši komentar

Objavom komentara potvrđujete da ste upoznati s Pravilima komentiranja. Pritužbe možete poslati na komentari@jabuka.tv.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba