Nikom život nije lagan
Svatko svoje nosi breme
Nakon tuge i tegoba
I radosti dođe vrijeme.

Pod teretom, tim životnim
Ne treba se nikad pasti
Gdje god suza ljudska kane
Najljepši će cvijet izrasti.

Najjači su oni ljudi
Koji jasan cilj imaju
Svaka žrtva, rad i ljubav
Plodove najljepše daju.

Uzdignute glave časno
Pravim putem treba ići
Kad se tako živi radi
Na cilj pravi će se stići.

Bog je onaj što nas vodi
On je izvor ljudske sreće
Svak’ na zemlji izdat’ može
Samo Gospod nikad neće.

U njemu je radost ljudska
Blagoslov i naša snaga
Nek te on kroz život vodi
Nećakinjo moja draga.

Čestitam ti na uspjehu
Naš si ponos, i veselje
Od sveg’ srca, iz sve duše
Najljepše ti šaljem želje.

Bog ti bio na pomoći
On neka te štiti, vodi
Pamti riječi obiteljske
S dostojanstvom hrabro hodi.

Iskreno ti čestitamo
Od ponosa suza krene
Ma gdje da te život vodi
Čuvaj naše uspomene.

Ta što od tog ljepše ima
Gdje je ljubav, gdje je sloga
Gdje se složno živi diše
To je dar od dragog’ Boga.

Još ovo ti želim reći
Ive naša, mili rode
Svi putevi tvog’ života
Neka te ka sreći vode.

Igor Štimac je karizmatična javna osoba, slavni nogometaš, prepoznat uz to po beskompromisnim javnim nacionalnim stavovima.

Pojava njegovoga imena u kombinacijama “ujedinjenja desnice” izvan svake sumnje ima potencijal zagrijavanja nade ljudi, koji desetljećima unazad priželjkuju stvaranje snažne desne nacionalne alternative na političkom i izbornom prostoru, kojega se odrekao HDZ, posebno pod Plenkovićevim rukovođenjem.

Koliko je realna ta mogućnost i što bi ujedinjenje ovakve desnice realno značilo?

Mogućnost jest realna.

Tko ima novaca kao grupacija koja godinama gura Marija kak’i Radića kao koordinatora i sakupljača desnice, može bez problema okupiti ovakvu “desnicu”. Tu govorim o većini javno prepoznatih višegodišnjih “desničara”, koji upravo svojim djelovanjem čine najvažniju zaprijeku svakome pokušaju stvaranja relevantne nacionalne političke strukture, koja bi okupila nekompromitirane ljude i duboko politički ušla u razočarano izborno tijelo vrijedno i do pedeset saborskih mandata.

Ako izuzmemo nekolicinu ljudi oko Grmoje u Mostu, zatim oko Josipa Dabre u Domovinskom pokretu, na prepoznatom aktivnom političkom prostoru Radić s milijunima eura, koje nitko razuman organski ne može odvojiti od grupacije s Vujnovcem kao frontmenom, a koja je pupčanom vrpcom povezana s Plenkovićem i aktualnim poretkom, bez problema može uz orkestriranu medijsku kampanju, pojačanu kreacijama iz vlasti, nametnuti – da ujedinjenje desnice nema alternative.

Prastaru, prilično mučnu ispraznicu parolu, koju su gromovito nekada zagovarali Zekanović i kompanija.

Svaka budala u Hrvatskoj vidi u što se to pretvorilo, kao što zbilja treba biti tupko i bez obraza pa opet nakon svih javnih poznatih svinjarija pristati na “ujedinjenje” s kak’i Radićem.

Što bi značilo takvo ujedinjenje, umnožak velike većine takvih “desničara” danas i kakve bi efekte izazvalo?

Jasno je kao dan svakome razumnom – efekt bi bio metastatična nula.

Ništa.

Samo, u ovom slučaju ne ništavilo kao “ništa” ili “nula”, već kao crna rupa koja bi mogla opet po tko zna koji put zagaditi politički prostor i sačuvati aktualni poredak neokrnjenim, spriječavajući stvaranje realne političke alternative.

Nema te karizme, nema nikoga pored Boga, a Bog nije trgovački pajdaš kak’i Radića i javnih desničarskih kokošara koji vegetiraju već opasno dugo u javnom prostoru, da bi s takvima nešto nudio svome narodu.

Ni Bog takvima ne bi pomogao, jer Bog ne stvara saveze sa zlom i ne podupire zlo.

Zaključno, ovakvu “desnicu” u velikoj veĉini, kakvu poznajemo, ne treba ujedinjavati radi poticanja nade i nekih očekivanja. Te “desničare” se jedino ima smisla i može ujediniti pod oznakom – teške političke štetočine, zapakirati, zalijepiti deklaraciju “Opasan otpad” i odvesti na dobro osigurano odlagalište političkog otpada.

Samo taj tip ujedinjenja je potencijalno koristan hrvatskom narodu, skupljanje radi trajnog odbacivanja.

S obzirom da je doba eskalacije krize s otpadom, baš to sad treba naglasiti i odmah pristupiti sanaciji političkog prostora.

Da se izbjegnu veća zagađenja od postojećih.

Desnicu u Hrvatskoj treba započeti stvarati oko nekolicine karakternih ljudi i s potpuno novim programskim profilom, s nekompromitiranim mladim ljudima iz izvora na Hipodromu.

Ostalo je sve teška prevara s višedesetljetnim prevarantima u glavnim ulogama.

Upravo zbog straha pred međunarodnim procesima, ali i zbog očito potrošenog modela prevare koji je pred slomom, očajnički se ponovo nastoje milijunima eura s oživljavanjem javno prezrenog Radića uz kazahstansko-pevexovska medijska uporišta s kombiniranim buvljacima u medijskom prostoru, pokušati spasiti posrnuli poredak “stabilne vlasti” totalno potrošenom mantrom o ujedinjenju desnice s istim likovima i nastojanjem aktivacije novoga zaštitnog lica.

Čisto ruganje u zdrav mozak.

Dragi prijatelji,

kandidat sam za Sabor Županije Središnja Bosna na Općim izborima 4. listopada.

Busovača je bila moja prva škola javnog rada. Kroz lokalni medij i civilno društvo, Općinsko vijeće, rad u institucijama, a danas i vođenje Mladeži HDZ-a BiH, imao sam priliku upoznati različite razine odgovornosti. Još važnije, naučio sam koliko je u politici važno znati tko je za što stvarno nadležan – i za ono što jest tvoja odgovornost biti spreman odgovarati.

Zato ovu kandidaturu ne želim graditi na velikim riječima ni na obećanjima koja jedan zastupnik ne može ispuniti.

Županija izravno odlučuje o obrazovanju, proračunu i nizu javnih službi, a važnu ulogu ima i u zdravstvenoj, socijalnoj, prometnoj, stambenoj i gospodarskoj politici. Upravo tu vidim prostor u kojem mogu dati svoj doprinos.

Pet je područja na kojima želim posebno raditi: kvalitetnije obrazovanje i bolji uvjeti za samostalan život mladih; snažnije domaće gospodarstvo, poduzetništvo i obrtništvo; konkretnija potpora obiteljima i djeci, posebno pri rješavanju stambenog pitanja te obnovi i izgradnji doma; stvaranje boljih uvjeta za povratak ljudi i obitelji koji danas privremeno žive i rade u inozemstvu; te odgovorniji razvoj naših općina i transparentniji, mjerljiviji rad županijskih institucija.

Ako dobijem povjerenje, želim da se moj rad može provjeriti: što sam predložio, koja sam pitanja postavio, kako sam glasovao i što je od pokrenutoga ostvareno.

Neću obećati da jedan zastupnik može riješiti svaki problem. Mogu obećati da tuđu nadležnost neću predstavljati kao svoju i da ću za ono što jest posao Sabora raditi ozbiljno, javno i odgovorno.

Na izborima 2020. svoju sam poruku sažeo u tri riječi:

Odrastati. Voljeti. Doprinositi.

Šest godina poslije te mi riječi znače još više.

Odrastati znači preuzimati odgovornost.
Voljeti znači brinuti o ljudima i kraju kojem pripadaš.
Doprinositi znači raditi i ostaviti nešto dobro iza sebe.

Za našu Busovaču i Središnju Bosnu.

Na kandidacijskoj listi HDZ-a BiH i partnerskih stranaka za Sabor Županije Središnja Bosna nalazim se pod brojem 12.