„Budućnost jednog naroda ne čuva se samo onim što govorimo s ovih govornica. Čuva se vrtićem u kojem ima djece, školom u kojoj se uči, poslom zbog kojeg je čovjek spreman vratiti se, cestom koja selo ne drži odsječenim i sigurnošću da mlada obitelj ovdje u Fojnici može planirati svoju budućnost sljedećih 20 godina. To je sadržaj mira koji želimo graditi“, kazala je Filipović.

U Fojnici se izborna poruka večeri prirodno naslanja na ono što je ova općina prošla i na ono što danas gradi. Posljednje godine donijele su joj ozbiljna iskušenja, pa se politička odgovornost ovdje ne mjeri samo riječima, nego i onime što ostaje iza odluka.

„Ne govorim to večeras da bih tragediju pretvorila u politiku, nego upravo suprotno. Postoje trenuci koji pokažu tko će doći, tko će pomoći i tko je spreman ostati uz čovjeka dok se život ponovno ne počne sastavljati. Ali obnova ne može značiti samo da ponovno napravimo ono što je prije bilo. Ako išta naučimo iz tih trenutaka, onda iz njih moramo izaći jači i povezaniji“, istaknula je Filipović.

Posljedice poplava iz 2024. još se saniraju, ali se istodobno radi i na smanjenju budućih rizika. U ožujku je predstavljen projekt integriranog sustava za nadzor vodostaja, padalina i zaštitu od poplava, čiji je cilj omogućiti pravodobno praćenje vodotoka, upozoravanje i bolju zaštitu stanovništva. Projekt je nastao upravo kao odgovor na iskustvo katastrofalnih poplava iz listopada 2024. godine.

Istodobno, jedan od najvećih projekata koji trenutačno mijenjaju sliku Fojnice ulazi u završnicu. Novi kompleks Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“, dječjeg vrtića i sportske dvorane tijekom ljeta bio je u fazi zatvaranja objekta i unutarnjeg opremanja. Među prioritetima koji su već otvoreni na lokalnoj razini nalaze se i pristupna cesta školskom kompleksu, prometnica prema Fratarskim stajama te cesta Bilići – Crnički Kamenik.

„Kad danas govorimo o Fojnici, gledam je iz potpuno druge perspektive – novu školu, novi vrtić i sportsku dvoranu, projekte koji su već u završnoj fazi i koji će zauvijek promijeniti način na koji će buduće generacije odrastati u Fojnici“, kazala je Filipović.

Upravo je iz perspektive ljudi koji ovdje žive o tim i drugim pitanjima govorio Branko Stanić, predsjednik Općinske organizacije HDZ-a BiH Fojnica. Osvrćući se na posljednje četiri godine, naglasio je zajednički rad lokalne organizacije i dužnosnika s različitih razina vlasti na projektima širom općine, ali i potrebu stvaranja uvjeta zbog kojih bi se ljudi vraćali u Fojnicu.

„Ovaj period od izbora do izbora radili smo, kompletan odbor zajedno s našim dužnosnicima na svim razinama, na infrastrukturnim projektima u općini Fojnica. Mislim da nema temeljnog ogranka u kojem nije završen neki od značajnijih projekata. Stvaramo preduvjete za povratak. Ima povratka, nije to masovno, ali ga ima“, istaknuo je Stanić.

Kad takvi projekti prijeđu iz planova prema realizaciji, lokalna razina više nije jedina adresa. Dio odluka, financiranja i odgovornosti prelazi na Županiju Središnja Bosna, osobito kada je riječ o obrazovanju, prometu i javnim sustavima koji moraju funkcionirati jednako u većim središtima i manjim općinama.

O toj je razini govorio Dražen Matišić, predsjedatelj Sabora Županije Središnja Bosna i nositelj liste HDZ-a BiH za Sabor Županije Središnja Bosna, osvrnuvši se na ono što je u proteklom mandatu rađeno u Fojnici, ali i diljem Županije.

„Branko je pričao o onome što smo radili u Fojnici, a ja vam kažem da smo na svakom pedlju Županije Središnja Bosna uradili mnogo: radili na prometnoj infrastrukturi, obnavljali škole i gradili nove, gradili i obnavljali domove zdravlja, gradili i proširivali naše dječje vrtiće, sportska i dječja igrališta te vodili brigu o našim braniteljima, studentima, gospodarstvenicima, poljoprivrednicima i svima kojima je bila potrebna naša pomoć. Najkraće rečeno, i na to sam najviše ponosan – bili smo dostupni svom hrvatskom narodu i to je najvažnije“, kazao je Matišić.

Kod većih ulaganja i obnove nakon nepogoda ni županijska razina nije posljednja. Dio odluka i sredstava traži federalni okvir, osobito kada pojedina općina sama ne može nositi razmjere potrebne obnove ili većih infrastrukturnih zahvata.

„Nije dovoljno znati što treba napraviti. Treba znati kako – kako obnoviti cestu, kako izgraditi školu, kako pomoći nakon poplave i kako povezati Općinu sa Županijom, Federacijom, razinom Bosne i Hercegovine i Republikom Hrvatskom“, dodala je Filipović.

O odgovornosti koja dolazi s federalne razine govorila je predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, nositeljica liste za Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Govoreći o uvjetima života u manjim sredinama, naglasila je kako mjesto stanovanja ne smije određivati kvalitetu obrazovanja, zdravstvenih usluga ni mogućnosti za rad i obitelj.

„Postalo nam je normalno da nam rastu plaće, da imamo vrijeme za obitelj, da dijete u malom mjestu ima školu kakvu ima dijete u velikom gradu. To je standard koji želimo podizati, jer stabilnost koju Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine gradi sve ove godine nije sama sebi cilj. Ona znači institucije koje rade, gospodarstvo koje može planirati, lokalne zajednice koje mogu ulagati u škole, zdravstvo, digitalizaciju i nova radna mjesta. Ne prihvaćam da to što ste rođeni ili živite u selu ili malom gradu znači da ne možete imati kvalitetan život kakav imaju ljudi u velikim sredinama. Naši ljudi zaslužuju europski standard ovdje, kod svoje kuće“, poručila je Bradara.

Bradara je Fojničanima dala i jedno obećanje: „Obećat ću vam nešto o čemu ove generacije sanjaju godinama – da Uskoplje i Fojnica više neće biti razdvojeni Vranicom. Povezat ćemo se i s Ramom i Hercegovinom, a samim time i sa Splitom. Split će nam tada biti sat i pol odavde. E, to vam obećavam“, poručila je Bradara.

Na državnoj razini pojedinačni projekti otvaraju šira pitanja političke zastupljenosti i mogućnosti da potrebe Središnje Bosne budu prisutne ondje gdje se donose odluke važne za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

O tome je govorio Marinko Čavara, dopredsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i nositelj liste za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

„Moramo jasno kazati i biti zajedno. Izabrati naše predstavnike u sva tijela gdje će nam jamčiti da imamo slobodu odlučivanja, slobodu predstavljanja i da možemo donositi sve odluke koje su važne za hrvatski narod i za budućnost Bosne i Hercegovine. Vrijedi se boriti za slobodu hrvatskoga naroda, za bolju budućnost svih onih koji žele živjeti u Fojnici i u Središnjoj Bosni i u Bosni i Hercegovini. Vrijedi čuvati zajedništvo, nekad malo i nešto progutati, ali gradit ćemo to zajedništvo za stabilnost i mir svih onih koji žive u Bosni i Hercegovini“, kazao je Čavara.

Kad se sve te razine stave jedna uz drugu, ostaje isto pitanje: što svaka donesena odluka znači ljudima koji ovdje žive. Filipović je u završnom dijelu obraćanja ravnopravnost povezala s pripadanjem, dostojanstvom i budućnošću ljudi u BiH.

„To što je neka zajednica brojčano manja ne znači da su njezina prava manja. To što je neka zajednica brojčano manja ne znači da je njezino dostojanstvo manje. To što je neka zajednica brojčano manja ne znači da njezine ambicije trebaju biti manje. Potpuno suprotno. Ravnopravnost nije matematika. Ravnopravnost u Bosni i Hercegovini nije statistika. Ravnopravnost znači da svaki narod i svaki čovjek zna da pripada ovoj zemlji i da u njoj ima budućnost.“

Govoreći o različitim iskustvima hrvatskoga naroda u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, Filipović je kazala kako zna da nije isto biti Hrvat u Fojnici i u Hercegovini te da upravo zato ozbiljna i odgovorna politika mora znati slušati i razumjeti različite potrebe.

„Naša snaga mora biti u tome da razumijemo jedni druge – da je moj problem i vaš problem, a vaš projekt i moj projekt. Nikad, ali baš nikad ne smijemo nasjesti na podvale prema kojima se mi, tobože, Hrvati iz Hercegovine i Hrvati iz Bosne razlikujemo, prema kojima smo dva svijeta, imamo različite interese ili smo, ne daj Bože, dva različita naroda. Ne. Imamo iste korijene, zajedničku sadašnjost i budućnost koja ovisi o našem jedinstvu i zajedništvu.“

U završnici se ponovno vratila Fojnici i pitanju što dolazi nakon obnove – ne više samo kako izdržati, nego kako napredovati.

„Naša generacija ima drugačiji zadatak: sačuvati ono što jesmo, popraviti ono što ne valja, izgraditi ono što nedostaje i našoj djeci u Fojnici ostaviti budućnost. I zato, nakon svega što je Fojnica prošla, njezino sljedeće poglavlje ne smije biti priča opstanka. Njezino sljedeće poglavlje mora biti priča o životu“, zaključila je Filipović.